Kao i u protekle dvije sezone, SBF Start-up Challenge je takmičenje (univerzitetskih) timova i biznis ideja koje ocjenjuje stručni žiri. To je takmičenje u znanju kroz koje se nastoji popularizirati poduzetništvo i promovirati pozitivne vrijednosti. Odabrani učesnici će se takmičiti u TV emisiji, a pobjednici svake emisije će biti nagrađen iz osiguranog nagradnog fonda BBI, TV Hayat i partnera. Svi učesnici će imati priliku svoje poslovne ideje i projekte predstaviti i na međunarodnoj investicijskoj konferenciji Sarajevo Business Forum (SBF).
Svrha projekta je podizanje svijesti o značaju poduzetništva, te motivisanje mladih ljudi u Bosni i Hercegovini da se uključe u poduzetničke aktivnosti.
Cilj projekta je podsticanje mladih ljudi da razmišljaju kako da postanu poslodavci, kako da unovče svoje znanje na tržištu kroz vlastite poduzetničke poduhvate, kako da pokrenu i vode vlastiti biznis.
Pitanja i dodatne informacije:
Sva pitanja i dodatne informacije mogu se dostaviti isključivo u pismenoj formi, putem e-mail adrese: [email protected]
Na izložbi je predstavljeno više od 40 djela likovnog umjetnika i scenografa Mirosalava Bilaća koja se čuvaju u fundusu HKN “Napredak”.
Bilać je bio aktivni član “Napretkove” Udruge likovnih umjetnika od njenog utemeljenja 1994. godine.
– Prema ideji naših kolega izložba je nazvana ‘Vjetar života’. Autora je vjetar života odnio u stvaralačke slikarske vode te je to i najprikladniji naziv. Volio je slikati vodu, ali i konje. Konji su mu bili vječita inspiracija – kazala je slikarka Hiba Mustafić, predsjednica “Napretkove” Udruge likovnih umjetnika.
Nikola Čiča, predsjednik Društva ističe da je u posljednjih 30 godina svoje obnove, ali i kroz čitavo postojanje od 120 godina, “Napredak” pokušavao kroz kulturne aktivnosti podići svijest svih naroda i građana BiH.
– Čast nam je da smo večeras upriličili izložbu Miroslava Bilaća, čovjeka koji je ostavio duboki trag u kulturnom djelovanju ne samo Sarajeva, već i cijele BiH i šire. Ove slike su ostavština koje je njegova supruga poklonila društvu “Napredak”. Mi smo ih restaurirali i večeras ponudili svim građanima – kazao je Čiča.
Direktor Umjetničke galerije BiH Strajo Krsmanović kazao je da je veoma sretan što je “Napredak” priredio ovu izložbu jer se boji da Miroslava Bilaća polako zaboravljaju u Sarajevu, gradu u kojem je proveo život.
S Miroslavom Bilaćem sam sarađivao, družio se i smatram da je velika čast što se mogu nazvati njegovim prijateljem. S njim je teško bilo ne biti prijatelj. Svi koji su ga poznavali znali su njegovu plemenitu dušu. Čitav svoj radni vijek proveo je u sarajevskom Kamernom teatru kao scenograf , a pored toga radio je crteže, grafike, akvarele, ula na platnu… Miro je slikao život i žurio da taj život zabilježi što je moguće više na svojim platnima – istaknuo je Krsmanović.
Izložbu je otvorio Mijo Krešić, zamjenik ministra obrane BiH.
Miroslav Bilać je srednju školu završio u Tuzli, ja dolazim iz Tuzle kao predsjednik “Napretka” Nikola Čiča i to je poveznica među nama. Drago mi je da imamo priliku da pogledamo njegova djela, od kojih se neka izlažu po prvi put – kazao je Krešić.
Izložbi je prisustvovao i predstavnik Ambasade Republike Hrvatske u Sarajevu, savjetnik Mladen Glavina.
Nije slučajno da se Bilaćeva djela izlažu u galeriji MAK jer se u Muzeju književnostii pozorišne umjetnosti BiH čuva zbirku scenografskih i kostimografskih skica koje je ovaj vrsni umjetnik poklonio toj instituciji na molbu muzejske savjetnice Amine Abdičević.
Miroslav Bilać je rođen u Travniku 1931. godine. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu. Dok je pohađao srednju školu u Tuzli, pažnju mu je privuklo pozorište pa je tu strast pretočio u životni poziv. Uporedo, svoj prirodni talent za umjetnost u slikarstvu je utvrdio na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radni vijek je proveo u pozorištu kao profesionalni scenograf.
Za Kamerni teatar 55 u Sarajevu, kao i za mnoga druga kazališta širom Bosne i Hercegovine, uradio je oko 200 scenografija. Godine 1956. počeo je izlagati s Udrugom likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULUBIH), a 1966. godine postao je i članom ove udruge. S ULUBIH-om je redovito izlagao u zemlji i inozemstvu. Samostalno je priredio oko 500 izložbi u BiH i drugim gradovima bivše Jugoslavije kao i u inozemstvu. Ostvario je studijska putovanja u zemlje Europe i Latinske Amerike. Za svoj rad dobio je razna priznanja i nagrade.
Preminuo je 21. avgusta 2003. u Sarajevu u 73. godini. Sahranjen je na groblju “Sveti Josip” u Sarajevu.
Žitelji Jugoistočne Evrope korupciju rangiraju kao najveći problem u svojim zemljama, odmah nakon nezaposlenosti i siromaštva, prepoznajući kako korupcija opstruira ekonomski i društveni razvoj, kao i napredak u oblasti Evropskih integracija. Opšti cilj Programa je jačanje otpornosti društava jugoistočne Evrope na korupciju, a to se želi postići jačanjem kapaciteta državnih institucija, organizacija civilnog društva, te privatnog sektora, kao i medija za prevenciju i borbu protiv korupcije.
Program je fokusiran na Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Kosovo*, Moldaviju, Sjevernu Makedoniju i Srbiju, uz sudjelovanje Rumunije, Bugarske i Hrvatske. Trogodišnji program ima ukupni budžet od 1,400,000 eura.
Pod okriljem SEE-TAC Programa, 25 javnih institucija, 40 predstavnika preduzeća i 175 predstavnika civilnog društva, zajedno sa UNCAC Koalicijom i Investicijskim forumom privrednih komora Zapadnog Balkana kao posebnim partnerima, radiće zajedno na implementaciji širokog spektra aktivnosti.
Suština programa je bazirana na Konvenciji UN-a za borbu protiv korupcije (UNCAC), jedinom pravno obvezujućem anti-korupcijskom instrumentu, s posebnim fokusom na njene članove 12 i 13, kojima je prepoznat značaj ulozi privatnog sektora i civilnog društva u borbi protiv korupcije.
SEE-TAC je sveobuhvatna među-sektorska aktivnost kroz koju sarađuju stručnjaci i aktivisti iz JI Evrope na jačanju kapaciteta za prevenciju i borbu protiv korupcije. Program objedinjava proces operacionalizacije Međunarodnog sporazuma o razmjeni podataka u svrhu verifikacije sadržaja imovinskih kartona javnih funkcionera unutar i izvan regije, sa razvojem institucionalnih kapaciteta za implementaciju mehanizama za prevenciju korupcije, s fokusom na sektore najizloženije korupciji. SEE-TAC Program primjenjuje inovativni okvir podrške korisnicima za prevenciju korupcije. Konkretno, za postizanje efikasne provedbe UNCAC konvencije u Jugoistočnoj Evropi, Program će raditi na izgradnji kapaciteta nevladinih aktera u pogledu Konvencije, rame uz rame sa predstavnicima vlada, a zatim će pružati podršku implementaciji na lokalnom, nacionalnom i regionalnom nivou, uz jačanje glasova na međunarodnim UNCAC forumima.
Inovativni regionalni pristup se reflektira i u postizanju dogovora u pogledu sadržaja o Međunarodnog sporazuma o razmjeni podataka u svrhu verifikacije sadržaja imovinskih kartona javnih funkcionera tokom prethodnog regionalnog programa koji je također finansirao ADC, uz snažnu podršku Austrijskog Federalnog ministarstva za evropske i međunarodne poslove.
Zajednički pristup u SEE-TAC Programu se ogleda i kroz provođenje zajedničkih kampanja usmjerenih na podizanje svijesti javnosti koje će predvoditi organizacije civilnog društva u saradnji s javnim institucijama i privatnim sektorom, kao i kroz niz edukacija o UNCAC konvenciji, njenom mehanizmu revizije, mehanizmima za prevenciju korupcije i drugih anti-korupcijskih tema.
Ukoliko želite da se pobrinete za svoj tim koji radi od kuće, trebali bi da redovno održavate komunikaciju sa njima. No, to znači malo više od: “Hej, kako si?”
Ako ste razmišljali koja pitanja da postavite svom timu koji radi od kuće, vjerovatno ćete htjeti da pročitate tekst u nastavku…
Nemojte
Zašto si probio rok?
Zašto kasnimo sa ovim projektom?
Zašto mi nisi odgovorio na e mail?
Na čemu trenutno radiš?
Izgleda da ti je pala produktivnost, zašto?
Dobra pitanja
Treba li ti pomoć oko projekta?
Kako ide? Kako ti je porodica?
Kako si se organizovao za rad od kuće? Treba li ti kakav savjet?
Koji je najveći problem sa kojim se trenutno suočavaš?
Vidim da je projekat zapeo? Kako mogu pomoći da se stvari pokrenu?
Treba li ti malo razgovora? Tu sam za sve što ti treba.
Vrijeme je neizvjesno i to dodatno povećava stres kod ljudi.
Happy Puppy postoji već osam godina. To je priča nastala na aktivizmu, humanitarnom radu i borbi za lakši i ljepši život pasa i mačaka. Ines, ispričajte nam Happy Puppy priču.
Happy Puppy je nastao kada smo prijateljica Alma Šeper i ja našle malenog povrijeđenog psa kojem je trebala veterinarska pomoć. S obzirom na to da tada nijedna od nas nije radila jer smo studirale, morale smo naći način kako da zaradimo novac i pomognemo maloj mrvi da ponovo postane pokretan pas i ima sretan život. Taj način su bili keksići za pse, bez konzervansa i aditiva. U početku su to bili dosta jednostavni recepti i oblici. Za vrlo kratak period ljudi su nam ukazali povjerenje, vidjevši našu borbu da spasimo što veći broj uličnih životinja, a nama vjetar u leđa da Mrvica ne bude jedini spašeni pas. Vremenom je naša ponuda postajala sve raznovrsnija. Pravili smo keksiće, torte za rođendanske zabave ljubimaca, a novac usmjeravali na liječenje, hranu i smještaj našim spašenim njuškicama.
Od hobija i aktivizma, Happy Puppy je postao vaš posao.
Da, upravo tako. Vremenom je Happy Puppy postao prava mala pseća pekara koja ima široku ponudu keksića, torte, mafine za pse, pločice sa podacima o ljubimcu, ručno pletene džempere. Unazad dvije godine Happy Puppy je i registrovana djelatnost čija sam ja vlasnica, a Rea, moj udomljeni pas, glavni degustator svih zdravih i ukusnih poslastica.
Zbog čega vlasnici ljubimaca biraju vas?
Ono što Happy Puppy poslastice izdvaja i daje im prednost u odnosu na ostale jeste što ne sadrže konzervans i aditive. Poslastice se prave isključivo od friških, većinom organskih proizvoda prilagođenih ishrani pasa i mačaka. Svi keksići se prave po narudžbi, i friški i hrskavi stižu na kućnu adresu ljubimaca širom Bosne i Hercegovine, a ne tako rijetko i šire. Zahvaljujući redovnim konsultacijama sa veterinarima, u ponudi imamo i zalogajčiće za pse sa prisutnim alergijama, urinarnim problemima, kao i keksiće u kojima su sastojci za smanjenje bola u kostima i podizanje imuniteta. Veliki broj repića sretno maše i jedva čeka Happy Puppy poslastice. Ljudi su sretni što kupovinom zdravih nagradica za svog ljubimca pomažu nekom uličnom psu ili mački u obroku ili veterinarskoj potrebi.
Kada se radi sa ljubavlju, posvećenošću, i kada je iza vašeg biznisa viši cilj, to klijenti uvijek prepoznaju. Iako je Happy Puppy mali biznis, učinak koji postižete je puno veći.
Svakodnevno usavršavam svaki mogući djelić ove divne priče. Svaki dan se trudim biti bolja verzija sebe od one koja sam bila jučer. Volim svoj posao, volim ljude koji podržavaju moj rad. Ljubav prema tome, u ovom slučaju prema životinjama, zna dosta zbližiti ljude i izrode se prava prijateljstva. U proteklim godinama je spašeno preko 30 pasa, koji sada sretno žive u svojim domovima zahvaljujući Happy Puppy radu. U prošloj sam godini, kao i prethodnim, organizovala više humanitarnih akcija koje smo uspješno priveli kraju. Divno smo završili i 2020. godinu posjetom azilu Dreams u Gladnom Polju gdje smo odnijeli preko 500 kg hrane, 500 tabletica protiv parazita, odjeću, igračke i prostirke za pse koji tamo borave.
Ines, kakvi su vam planovi za dalji razvoj?
Happy Puppy svakim danom sve više raste, kako našom ponudom tako i ljudima koji kupuju poslastice svojim ljubimcima. Najzabavniji dio su rođendanske torte za pse. Sa nestrpljenjem čekam slikice sa tih psećih zabava. Sretna sam što uljepšavam divne dane i ljudima i životinjama i pomažem u stvaranju još divnijih uspomena.
Nešto novo, čime su također svi oduševljeni, jeste pivo za pse. Ukusni napitak koji ne sadrži alkohol, ni konzervans ni aditive, konačno je omogućio mnogim vlasnicima da nazdrave sa svojim ljubimcima. Pivo je bilo sastavni dio naših Novogodišnjih paketića.
Happy Puppy bezalkoholno pivo za pse
O čemu Ines mašta i sanja?
Moja želja je da svi ljudi životinje smatraju vrijednim poštivanja, ljubavi i pažnje, da svoje ljubimce smatraju ravnopravnim članom porodice, a ulične životinje bićima kojima treba pomoći, nahraniti ih, pomaziti, pružiti sklonište, dom, zaštitu. Naše malo njima znači puno. Prošla godina je bila jako uspješna za Happy Puppy. Nadam se da će tako biti i u narednom periodu. Ideja je mali milion, koje ću zahvaljujući našim divnim prijateljima i svim njuškicama realizovati. Želja mi je da naš slogan bude poznat svim ljubiteljima životinja, a on glasi:
Ispred svake sretne njuškice su Happy Puppy poslastice – potvrđuju svi repići koji veselo mašu kada vide naše pakovanje zdravih zalogajčića
Pojam zdrave ishrane i nutricionizam su u posljednjih nekoliko godina dobili na značaju, a pogotovo kada su maligne bolesti u pitanju. Kada dijete oboli od maligne bolesti roditelji se vrlo često pitaju jesu li gdje pogriješili, jesu li dovoljno zdravo živjeli te najčešće se pitaju jesu li dovoljno pažnje posvećivali zdravoj ishrani svog djeteta i da li je to moglo dovesti do pojave bolesti kod njihovog djeteta.
Naravno, pojava maligne bolesti je mnogo kompleksnija, ali svakako važi i sve što je nauka dokazala, a to je da unosom zdravih namirnica unapređujemo svoje zdravlje i kvalitetu života. Kada počne liječenje djeteta oboljelog od raka cijeli životni stil se mijenja i potrebno je posebnu pažnju posvetiti ishrani te isto tako nastaviti nakon završetka liječenja. Primijetno je poslije liječenja djeca postaju sklonija debljanju i vrlo često imaju problema sa povećanom tjelesnom težinom.
Upravo iz ovih razloga, ali i mnogih drugih, te problema s kojima se susreću djeca oboljela od raka tokom i nakon liječenja Udruženje Srce za djecu oboljelu od raka pokrenulo je projekat “Nutricionistička podrška djeci oboljeloj i liječenoj od raka“ koji kreće u januaru 2021. i trajat će godinu dana.On ima za cilj pomoći djeci i roditeljima da nauče šta je to zdrava ishrana, kako da poboljšaju svoje životne stilove te kako da se riješe loših prehrambenih navika.
Nakon detaljnih pregovora i dogovora sa ljekarima i nutricionistima, došli smo do plana i programa za ovaj projekat. On uključuje izradu individualnog plana prehrane i praćenje djece, za djecu koja su roditelji prijavili kroz set usluga Udruženja, kod eminentne doc.dr. Marizele Šabanović, nutricionistkinje, koji započinje inicijalnim mjerenjem tjelesnih parametara u ordinaciji kod mr.Tarika Zolotića, također nutricioniste, na InBody 570 mašini.
Drugi dio projekta uključuje 6 grupnih nutricionističkih radionica za sve roditelje, članove Udruženja Srce za djecu, na razne bitne teme o ishrani koje će voditi, također, doc.dr. Marizela Šabanović.
Na kraju projekta planirana je izrada nutricionističkog priručnika koji će biti izvor informacija i koji će poslužiti svim roditeljima djece oboljele od raka koji imaju dvojbu kako zdravo hraniti dijete.
Sve ovo ne bi bilo moguće bez našeg donatora Fondacije uposlenika VKR Grupe, na prijedlog Velux Bosna i Hercegovina, koji je obezbijedio sredstva za ovaj projekat u iznosu od 10.000KM.
“Mali farmer” je farma magaraca koju vodi porodica Jusupović iz Zavidovića, a koja je sama po sebi atrakcija. Alene, kako je sve počelo? Šta vas je potaklo da pokrenete svoj biznis, i da li ste slijedili korake za pokretanje biznisa koje propisuju knjige ili ste se vodili nečim drugim?
“Priča o Malom Farmeru je ustvari zavidovićka bajka o uspjehu običnog čovjeka. Iako sam ja taj koji je stavljen u prvi plan same priče, glavni akter svega jeste cijela moja porodica i u cijeloj ovoj priči mogu reći da sam najmanje zaslužan za uspjeh iste. Sve je započelo 2001. godine kada sam još kao osnovac počeo raditi sa roditeljima na pijaci pa sam zajedno sa njima išao u nabavku robe čak na tržnicu Arizona kod Brčkog. Čak i tada sam znao svoju ušteđevinu zajednički ulagati kako bih zaradio. Završivši Ekonomsku školu u Zavidovićima, a nakon toga i Ekonomski fakultet u Sarajevu, bilo je logično da ću se u životu baviti stvarima koji su usko vezane za biznis. Sticajem okolnosti, upisujem magistarski studij na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu i tokom tog studija se prijavljujem na takmičenje „Imam Ideju“, na kojem osvajam prvu nagradu u iznosu 4000 dolara i zajedno sa porodicom pokrećemo farmu magaraca. Trudili smo se da biznis pokrenemo „školski“, kako knjige kažu, ali zaista je teorija jedno, a praksa nešto sasvim drugo. Najbolji primjer je taj da kada smo pokrenuli farmu magaraca i nabavili nekoliko magaraca posao je privremeno otišao u drugom smijeru. Farma je aktivno otvorena u septembru 2012 godine. Nismo proizvodili mlijeko ali smo počeli pružati usluge jahanja jer je u tom momentu bila ogromna potražnja za tim, a mi smo morali osigurati određeni kapital prije zime. Zaista ima jako puno primjera, anegdota i problemčića sa kojima smo se susretali i sa svakim od tih primjera mi smo emotivno vezani.”
Dakle Mali Farmer je nastao zahvaljujući sjajnoj ideji i grant sredstvima?
Farma je nastala kao produkt grant sredstava ali se mi maksimalno trudimo da kroz projekte generišemo i obezbjedimo novi kapital na farmi. Cilj nam je da farma ne bude samo projekat naše porodice već da postane motivacija za sve ostale koji žele da se bave poljoprivredom i stočarstvom.
Šta je po pitanju okruženja za razvoj biznisa najizazovnije?
Smatram da je najveći izazov izboriti se sa sistemom koji je nesistemski i neorganizovano postavljen. Međutim, biti poduzetnik jeste upravo to, boriti se protiv takvog pristupa i iznaći rješenja u labirintu zakona, propisa i „mišljenja“. Na kraju, ta borba postaje strast i opsesija, adrenalin o kojem se postaje ovisan. Zbog tog pristupa, samo uporni poduzetnici uspjevaju u svome biznisu.
Za magarce se priča da su tvrdoglavi, da li je to zaista tako? Kada gledamo vaše fotografije, sve što vidimo su nevjerovatno simpatična bića.
Magarci su životinje koje nevjerovatno podsjećaju na ljude. Ako bi gledali sa fiziološke strane, magarica proizvodi mlijeko koje je najsličnije ljudskom, majčinskom mlijeku što je nevjerovatna činjenica. Druga strana sličnosti jeste ta karakterna. Magareća tvrdoglavost proizilazi iz njihove inteligencije. Često budem namagrčen od svojih ljubimaca, a onda stanem, osmjehnem se i zapitam se, „čovječe jel ovo tebe magarac zeza???“. Naravno, to su jedna ljupka bića sa tužnim pogledom. Smatram da smo u ovih 8 godina kako vodimo biznis uzgoja magaraca pokazali tu pozitivnu stranu magaraca i da se borimo protiv ustaljenih mišljenja da su magarci manje inteligentne životinje.
Vaša farma nije samo farma, ona je priča o hrabrosti, vjeri i zajedništvu porodice koja je vodi. Šta je to što nudite?
U tri riječi ste opisali uzvišeni, sveti princip kojim se naša porodica vodi, hrabrost, vjera i zajedništvo! To je recept uspjeha našeg biznisa. Kombinirajući te principe ponudili smo našim kupcima magareće mlijeko, kozmetiku od magarećeg mlijeka i ruralni turizam, mjesto za djecu i cijelu porodicu.
Kozmetika od magarećeg mlijeka, kao i samo mlijeko imaju izuzetan sastav i djelovanje. Možete li nam više reći o njihovoj primjeni?
Trenutno proizvodimo 8 kozmetičkih proizvoda od magarećeg mlijeka, sve je krenulo sa proizvodnjom sapuna od magarećeg mlijeka, nastavljeno sa kremama, balzamima, šamponima… Jako smo zadovoljni povratnom informacijom od naših kupaca. Svi naši prozvodi su na prirodnoj bazi, ne koristimo hemijske konzervanse zbog čega je rok trajanja kraći nego u konvencionalne kozmetike. Iako nikada nismo garantovali za rezulat, naša kozmetika je mnogima pomogla kod raznih kožnih oboljenja, psorijaze, dermatitisa i ekcema. I sami često budemo pozitivno iznenađeni učinkom koji naša kozmetika daje. Pozicionirali smo se na tržištu pod brendom Mali Farmer i kao takvi smo već postali prepoznatljivi u cijeloj Bosni i Hercegovini ali i šire.
Magareće mlijeko je izuzetno dobro za bolesti respirativnog sistema, da li je potražnja za njim porasla tokom pandemije?
Magareće mlijeko je izniman dodatak prehrani koje pomaže kod respiratornih problema. Potražnja je porasla tokom pandemije, a jedno ograničenje jesu i hladni dani čime je proizvodnja mlijeka svedena na minimum. Ta dva faktora su dovela do situacije da kupac na mlijeko čeka danima što je jako nezahvalna situacija.
Kakvi su vaši dalji planovi, o čemu vi i porodica maštate?
Sviđa mi se kako ste formulisali pitanje, i tu se nalazi jedan od ključeva uspjeha, a to je mašta. Mislim da bi trebalo puno više od ovog intervjua kako bi ustvari prikazali naše planove i maštanja. Osnov jeste uzgoj magaraca i prozvodnja magarećeg mlijeka i to je baza na koju se sve ostalo nadograđuje. Cilj nam je otvaranje rekreacionog centra za porodicu na našoj farmi gdje bi naši gosti pored zdrave hrane osjetili i zdrav način života, i psihološki se relaksirali.
Vaša poslovna priča je jedinstvena, i sigurno ste nailazili na teške i izazovne trenutke. Šta je to što vam je davalo snagu, i šta biste savjetovali mladim poduzetnicima i poduzetnicama?
“Bilo je dosta teških trenutaka ali niti u jednom momentu nismo pomislili da odustanemo. Svaki drugi scenario je dolazio u obzir osim odustajanja. Jedinstvo porodice je izvor snage i ako porodica ima zajednički cilj onda ste osuđeni na uspjeh. Što se tiče savjeta mladim poduzetnicima i poduzetnicama jeste da prvo trebaju da se izgrade kako karakterno i moralno, tako obrazovno i iskustveno. Obrazovanje ne završava maturom ili diplomiranjem i magistriranjem već je potrebno cijeli život obrazovati se i mislim da je to stub svakog biznisa. Nauka i tehnologija napreduju takvom brzinom da je nemoguće voditi neki posao bez promjena. Druga stvar je upornost, jer ne uspjevaju pametni već uporni.”
Da njegovo prezime ne ide uz tvoje ime, da njegov radnički kombinezon ne može biti u istom ormaru gdje i tvoja haljina s obrane doktorske disertacije.
Govorit će ti i o tome da ljubav ne možeš pronaći u kafani dok se u zadimljenoj prostoriji, prepunoj ljudi, guraš do WC-a.Reći će ti i da si predebela, da nije lijepo za curu tvojih godina da ne vodi računa o svojim kilogramima, da si puno ljepša bez umjetnih trepavica baš u isto vrijeme kada će i njemu govoriti da se ne treba šišati na nulu, jer to rade kriminalci.
Čak će mu reći da u javnosti ne treba stavljati labelo na usne, jer nije to nimalo muški, baš kao ni da ne treba plesati, jer muško je stvoreno da se igra s loptom.
Reći će ti da umjesto ekonomije upišeš građevinu, da umjesto hamburgera, pomfrita i coca cole, pojedeš pileću salatu i kupiš flaširanu vodu.
Da prije jedanaest ideš spavati, da naučiš napraviti pitu, kruh i neki kolač prije nego se udaš, da se ne sramotiš kad dođeš u tuđu kuću. Govorit će ti i da ne sjediš na betonu zbog jajnika, da vani ne ideš bez potkošulje, da tetovaže nisu dobre i da nikad, ali baš nikad ne trebaš pobjeći s nastave u školi. Govorit će ti i da suđe odmah moraš oprati poslije obroka, da veš iz mašine odmah moraš izvaditi poslije pranja i da pastu za zube uvijek vraćaš na mjesto, ali prije toga da je moraš zatvoriti. To je od životne važnosti.
Rijetki će te pitati kako si zapravo.
Je li sretan ideš spavati i je li se još sretnija budiš svako jutro?
Rijetki će te pitati kakav si k'o čovjek, jer bolan dušu ti tvoju imenom zovu, a srcu ti i dobrim djelima prišivaju tvoje prezime. Rijetki će ti dati i zadnji komad svoje odjeće, samo da ti je toplo po rukama i nogama jednako koliko ti je i duša topla kad vrijeme provode s tobom.
Rijetki će te pitati kako si zapravo.
Pozvati te u kafanu da zajedno proslavite onu diplomu, zagrliti te i zaplakati s tobom na pjesmu koju ti je voljela majka, otac, muž, žena, a više ih nema ili prva i najiskrenija ljubav koju nikad nisi prebolio. Samo rijetki će razumjeti tvoju ljepotu, tvoje kilograme, nesavršene mane koje su se nekako savršeno poredale po tvome licu, tijelu i koje te čine posebnim. Samo rijetki će voljeti tvoj krivi nos, tvoje podočnjake, velike ti uši, par kilograma više od onih iz kataloga nekog modnog časopisa ili savršeno sređene instagram slike.
Rijetki će te pitati kako si zapravo.
S kakvim snovima ideš umoran spavati i koliko se umaraš preko dana dok radiš na ostvarenju svojih snova. Rijetki će te pitati koliko ti je teško u školi, na fakultetu, na poslu, u braku, u obitelji, u vožnji. Rijetki će pitati kome bježiš kad bježiš od sebe i rijetki će ti reći da imaš kome doći, kad poželiš pobjeći od sebe.
Zato, čuvaj takve ljude.
I čuvaj sebe.
Od umora, od ljudi, loših pitanja i nikakvih odgovora. Čuvaj sebe od bježanja i sudaranja sa sobom samim. Već večeras odgovori sebi na nikad postavljena pitanja. Već večeras priznaj sebi koliko rijetko sebi govoriš kako si premoćna osoba i kako ovaj svijet vrijedi jer te ima. Već večeras reci sebi da si rijetka osoba i da je onaj Balašević fakat bio u pravo- da samo rijetki nađu rijetke.
Zapravo, svašta će drugi govoriti. Ali ćeš ti svojim životom, nekada i bez ijedne izgovorene riječi puno toga reći.
Baš večeras, u ovome trenutku, ma s kakvim god životnim bitkama se borio, želim ti reći hvala.
Ponosim se tobom.
Vrijediš i ovaj svijet činiš ljepšim. Ma kako god se zvao i prezivao. Dušu ti zovem imenom, a srce prezimenom.
Nakon punih 10. godina implementacije i razvoja mentorskog programa za žene „Podijeli svoje znanje“ u Republici Srbiji, prvi put u programskom ciklusu 2021-2022 moguće je ućešće žena i djevojaka iz Bosne i Hercegovine željnih novih znanja i vještina u cilju unapređenja položaja žena u društvu!
Borba za postizanje rodne ravnopravnosti je zajednička borba svih žena, nezavisno od društva i države u kojoj živimo – zajedno možemo dalje stići uz dijeljenje znanja, umrežavanje i jačanje ženske solidarnosti!
Program je dostupan za učešće žena iz Bosne i Hercegovine i u ulozi mentorina i u ulozi mentorki. Pandemija Covid-19 je učinila online rad poznatim i praktičnim za veliku većinu ljudi i Program se uspješno implementirao tokom 2020. godine uz veliku priliku da se proširi i van teritorija Republike Srbije. Učesnice iz Bosne i Hrecegovine učestvovaće u online mentorskom radu i zajedničkim aktivnostima na Programu koje će se sprovoditi online tokom programskog ciklusa 2021-2022.
Program „Podijeli svoje znanje“ je jedinstven program koji otvara mogućnost za lični i profesionalni razvoj žena. Zasnovan je na konceptu mentorstva, a usmjeren je upravo na izgradnju međusobne podrške žena, kroz dijeljenje znanja, iskustava, jačanje solidarnosti, promociju dobrih uzora, umrežavanje i osnaživanje žena.
Cilj programa “Podeli svoje znanje” je profesionalno i lično osnaživanje žena u našem društvu, kroz razmjenu iskustava i znanja. Vođen je idejom da uspješne i stručne žene, liderke iz različitih profesija, podijele svoja znanja i iskustva sa mladim ženama sličnih interesovanja kako bi doprinijele stvaranju prilika za mlade žene za unapređenje svog puta u karijeri, sa namjerom da postignu pozitivan pomak i postave zdrave osnove za buduću dugoročnu saradnju.
Ukoliko prepoznaješ mentorstvo kao efikasan i pogodan način za profesionalni i lični razvoj, uz izgradnju mreže kontakata sa ženama iz različitih oblasti rada, posjeduješ 6 meseci radnog ili volonterskog iskustva – Podijeli svoje znanje je pravi program za tebe!
Konkurs je otvoren do 14. januara 2021. godine, a moguće je prijaviti se popunjavanjem formulara na LINK-u.
Putem konkursa se prijavljuju mentorine, dok se mentorke direktno kontaktiraju po finalnom odabiru mentorina za učešće u Programu. Program stratuje sa implementacijom 30. januara 2021. godine.
Pričali su mi o plovidbi oni što sidro digli nisu. Pričali su mi o vukovima, ne znajući da sam ih u tišini krotila.
Pričaju ljudi, uvijek projekcije sebe. Kao da gledate u ogledalo, gledate svakog s kim dođete u kontakt. Ogledaju se u vama kao i vi u njima.
Da li ste spremni suočiti se sa sobom? Staviti hidratizirajuću masku na dehidrirane djelove vlastite duše? Napojiti ih sitnim radostima? Osmjehe utrljati duboko u pore svih rana koje su vam zadali?
Nekada sam bila ters, najglasnija u prostoriji i ona što sve zna. Imala sam najskuplje dnevne i noćne kreme, trocifreni broj cipela i ambiciju troglave zvijeri.
Bila sam, jedna jako tužna žena.
Po zadnjoj modi, okićena zidovima privida snage. Ovisna o apluzima, nadrogirana tuđom potrebom za mnom.
Sve ispred Ja je moralo biti Naj.
Ranjivost je bila za slabiće, kukavice. Daj malo pozitive, prosipala sam im floskule.
Sve do momenta gdje sam, umrtvljena dala priliku glasiću iz želuca.
Dan po dan, pustila sam ga da postane zvijer koja urla.
Dan po dan, koža mi je postala nježna. Nijedna maska i nijedan tretman nisu imali tajni sastojak koji su imale vlastite suze.
Ranjivost je za hrabre, danas ti pišem iz iskustva.
Tvoje pleme je ono s kojim plačeš u tišini. Tvoja sigurna luka si samo ti sebi.
Danas sam više nijema, a manje lijepa – mjereći se aršinom one stare mene.
Danas sam najglasnija i najljepša – mjereći se aršinom vlastite Duše.
Zalijevam baštu svoju, i tvoju ako za zalijevanje imaš snage. Ne savjetujem te, gledam te u oči. Jer, nemam vremena da ne razumijem.
Danas uspjeh mjerim alhemijom suza koje sam pretvorila u osmjehe.
Neću te slagati, boli jače nego depilacija voskom.
I traje značajno duže od par poteza nježnom i stručnom rukom.
Danas miriše cvijeće koje sam vjerom uzgojila, danas raste avokado koji sam posadila onda kada sam shvatila najveću tajnu zdravlja.
Nije važno šta jedeš ti – važnije je šta jede tebe.
Ne odustajem, od sebe i onih u čijim se očima ogledam.
I j*** mi se za aplauze.
Sada živim za zagrljaje. Zagrljaje iscjeljiteljskog kalibra.
Ako ništa od ovog ne razumiješ, nije tvoje vrijeme.
Ako te nervira svaka riječ, zove te Duša tvoja.
Ako je pala suza mala jer se nalaziš u svakom slovu…
