Pričali su mi o plovidbi oni što sidro digli nisu. Pričali su mi o vukovima, ne znajući da sam ih u tišini krotila.
Pričaju ljudi, uvijek projekcije sebe. Kao da gledate u ogledalo, gledate svakog s kim dođete u kontakt. Ogledaju se u vama kao i vi u njima.
Da li ste spremni suočiti se sa sobom? Staviti hidratizirajuću masku na dehidrirane djelove vlastite duše? Napojiti ih sitnim radostima? Osmjehe utrljati duboko u pore svih rana koje su vam zadali?
Nekada sam bila ters, najglasnija u prostoriji i ona što sve zna. Imala sam najskuplje dnevne i noćne kreme, trocifreni broj cipela i ambiciju troglave zvijeri.
Bila sam, jedna jako tužna žena.
Po zadnjoj modi, okićena zidovima privida snage. Ovisna o apluzima, nadrogirana tuđom potrebom za mnom.
Sve ispred Ja je moralo biti Naj.
Ranjivost je bila za slabiće, kukavice. Daj malo pozitive, prosipala sam im floskule.
Sve do momenta gdje sam, umrtvljena dala priliku glasiću iz želuca.
Dan po dan, pustila sam ga da postane zvijer koja urla.
Dan po dan, koža mi je postala nježna. Nijedna maska i nijedan tretman nisu imali tajni sastojak koji su imale vlastite suze.
Ranjivost je za hrabre, danas ti pišem iz iskustva.
Tvoje pleme je ono s kojim plačeš u tišini. Tvoja sigurna luka si samo ti sebi.
Danas sam više nijema, a manje lijepa – mjereći se aršinom one stare mene.
Danas sam najglasnija i najljepša – mjereći se aršinom vlastite Duše.
Zalijevam baštu svoju, i tvoju ako za zalijevanje imaš snage. Ne savjetujem te, gledam te u oči. Jer, nemam vremena da ne razumijem.
Danas uspjeh mjerim alhemijom suza koje sam pretvorila u osmjehe.
Neću te slagati, boli jače nego depilacija voskom.
I traje značajno duže od par poteza nježnom i stručnom rukom.
Danas miriše cvijeće koje sam vjerom uzgojila, danas raste avokado koji sam posadila onda kada sam shvatila najveću tajnu zdravlja.
Nije važno šta jedeš ti – važnije je šta jede tebe.
Ne odustajem, od sebe i onih u čijim se očima ogledam.
I j*** mi se za aplauze.
Sada živim za zagrljaje. Zagrljaje iscjeljiteljskog kalibra.
Ako ništa od ovog ne razumiješ, nije tvoje vrijeme.
Ako te nervira svaka riječ, zove te Duša tvoja.
Ako je pala suza mala jer se nalaziš u svakom slovu…
Zagrli se.
Udahni duboko.
Izdahni još jače.
Ja znam da možeš, a ti se pitaj – smiješ li?
