Reći će ti da nije za tebe.
Da njegovo prezime ne ide uz tvoje ime, da njegov radnički kombinezon ne može biti u istom ormaru gdje i tvoja haljina s obrane doktorske disertacije.
Govorit će ti i o tome da ljubav ne možeš pronaći u kafani dok se u zadimljenoj prostoriji, prepunoj ljudi, guraš do WC-a.Reći će ti i da si predebela, da nije lijepo za curu tvojih godina da ne vodi računa o svojim kilogramima, da si puno ljepša bez umjetnih trepavica baš u isto vrijeme kada će i njemu govoriti da se ne treba šišati na nulu, jer to rade kriminalci.
Čak će mu reći da u javnosti ne treba stavljati labelo na usne, jer nije to nimalo muški, baš kao ni da ne treba plesati, jer muško je stvoreno da se igra s loptom.
Reći će ti da umjesto ekonomije upišeš građevinu, da umjesto hamburgera, pomfrita i coca cole, pojedeš pileću salatu i kupiš flaširanu vodu.
Da prije jedanaest ideš spavati, da naučiš napraviti pitu, kruh i neki kolač prije nego se udaš, da se ne sramotiš kad dođeš u tuđu kuću. Govorit će ti i da ne sjediš na betonu zbog jajnika, da vani ne ideš bez potkošulje, da tetovaže nisu dobre i da nikad, ali baš nikad ne trebaš pobjeći s nastave u školi. Govorit će ti i da suđe odmah moraš oprati poslije obroka, da veš iz mašine odmah moraš izvaditi poslije pranja i da pastu za zube uvijek vraćaš na mjesto, ali prije toga da je moraš zatvoriti. To je od životne važnosti.
Rijetki će te pitati kako si zapravo.
Je li sretan ideš spavati i je li se još sretnija budiš svako jutro?
Rijetki će te pitati kakav si k'o čovjek, jer bolan dušu ti tvoju imenom zovu, a srcu ti i dobrim djelima prišivaju tvoje prezime. Rijetki će ti dati i zadnji komad svoje odjeće, samo da ti je toplo po rukama i nogama jednako koliko ti je i duša topla kad vrijeme provode s tobom.
Rijetki će te pitati kako si zapravo.
Pozvati te u kafanu da zajedno proslavite onu diplomu, zagrliti te i zaplakati s tobom na pjesmu koju ti je voljela majka, otac, muž, žena, a više ih nema ili prva i najiskrenija ljubav koju nikad nisi prebolio. Samo rijetki će razumjeti tvoju ljepotu, tvoje kilograme, nesavršene mane koje su se nekako savršeno poredale po tvome licu, tijelu i koje te čine posebnim. Samo rijetki će voljeti tvoj krivi nos, tvoje podočnjake, velike ti uši, par kilograma više od onih iz kataloga nekog modnog časopisa ili savršeno sređene instagram slike.
Rijetki će te pitati kako si zapravo.
S kakvim snovima ideš umoran spavati i koliko se umaraš preko dana dok radiš na ostvarenju svojih snova. Rijetki će te pitati koliko ti je teško u školi, na fakultetu, na poslu, u braku, u obitelji, u vožnji. Rijetki će pitati kome bježiš kad bježiš od sebe i rijetki će ti reći da imaš kome doći, kad poželiš pobjeći od sebe.
Zato, čuvaj takve ljude.
I čuvaj sebe.
Od umora, od ljudi, loših pitanja i nikakvih odgovora. Čuvaj sebe od bježanja i sudaranja sa sobom samim. Već večeras odgovori sebi na nikad postavljena pitanja. Već večeras priznaj sebi koliko rijetko sebi govoriš kako si premoćna osoba i kako ovaj svijet vrijedi jer te ima. Već večeras reci sebi da si rijetka osoba i da je onaj Balašević fakat bio u pravo- da samo rijetki nađu rijetke.
Zapravo, svašta će drugi govoriti. Ali ćeš ti svojim životom, nekada i bez ijedne izgovorene riječi puno toga reći.
Baš večeras, u ovome trenutku, ma s kakvim god životnim bitkama se borio, želim ti reći hvala.
Ponosim se tobom.
Vrijediš i ovaj svijet činiš ljepšim. Ma kako god se zvao i prezivao. Dušu ti zovem imenom, a srce prezimenom.
