Srijeda, 22 Aprila, 2026
Naslovnica Blog Stranica 52

12 savjeta kako doći do svojih fitnes ciljeva (i zadržati ih)

Mnogo ljudi započinje rad na sebi, ali rijetki dugo izdrže. Svi znamo mnogo osoba koje su započele sa dijetom ili sa vježbanjem, ali nisu dugo izdržale.

Možda smo i sami takvi?

Ovih 12 savjeta nam možda olakša postizanje i održavanje ciljeva:

  1. Nagradite se! Zadajte sebi cilj za svaki mjesec! Kada postignetw cilj nagradite sebe. Ne, to nebi trebala biti hrana, ali nešto što stvarno želimo od odjeće ili neki alat. I tako svaki mjesec.
  2. Pretvorite trening u događaj. Umjesto da se nalazite sa prijateljima na piću, nalazite se sa njima na treningu. Izabarite šta vam najviše odgovara i uživajte. Osim toga uz trening je razgovor čak i kvalitetniji, a nakon treninga se možete nastaviti družiti.
  3. Pratite svoj fitnes plan. Unaprijed dogovorite svoje treninge, tako da nemorate razmišljati da li dolazite ili ne na trening. Osim toga, obavezno se posavjetujte sa trenerom o svom planu.
  4. Napravite zajednički fitnes kalendar u koji svako može dodavati svoje vježbe.
  5. Suočite se sa svojim fitnes strahovima. Svaki strah nas dugo drži na istom mjestu ili vraća nazad. Zato je najbolje boriti se sa strahovima preko zapisanih ciljeva.
  6. Neka tijelo uvijek bude nahranjeno. Osim treninga jako bitno je i hraniti se kako treba i to sa svim nutrijentima koji trebaju tijelu. Dobro i pametno nahranjeno tijelo daje mnogo bolje rezultate na treningu.
  7. Zakažite fitnes sastanak. Kada vam dolaze porodica i prijatelji zakažite sastanak uz trening. Nemora stalno, ali povremeno. Da vide i oni koliko vi u tome uživate ali i da njima pokažete koliko je dobro imati treninge.
  8. Prestanite izmišljati izgovore. „Danas sam umoran/a“, „Nije mi danas do treninga“, i slični izgovori bi trebali postati prošlost. Izgovori nas skupo koštaju.
  9. Neka bude jednostavno. Pretjerano komplikovanje nam ne daje uživanje. Čak može biti i opasno.
  10. Promijenite pogled na stvari. „Trening“ nije baš lijepa riječ. Pa onda, zar nije bolje napisati „vrijeme za mene“. Ljepše zvuči zar ne?
  11. Pronađite inspiraciju. Uvijek je bitno pronaći svoje „zašto“. Neko jer želi zadržati svoje zdravlje, neko ga želi bar malo vratiti, a neko pak razmišlja o boljem izgledu.
  12. Postanite i malo sebični. Nije loše malo i sebe stavljati na prvo mjesto. I bolje se osjećamo, ali ako mi sebe ne stavimo na prvo mjesto, jako mali broj ljudi će to uraditi za nas.

Sretno u postizanju željene forme!

Sabina Bajrić: Ako hoćete da budete uspješniji izbjegavajte raditi ovih 9 stvari

Kakva je razlika i šta to osoba broj jedan treba da izbjegne i postigne bolju produktivnost? Pročitajte ove savjete i primjenite neki period da vidite razliku.

  1. PRESTANITE BRINUTI ŠTA DRUGI LJUDI MISLE

Imate neki stav koji je po vama ispravan, zašto vas boli što neko drugi ima drugačije mišljenje? Ili se želite baviti prodajom “jesenjeg lišća” sa ulice ili “čuvanjem poštanskih sandučića ljudi koji su na putu” , ali vas kritika okoline dotiče do te mjere da sve moguće talente, želje i snove uništavate sami sebi? Čitam danas status od prijateljice koja se učlanila u neku kompaniju koja se bavi kataloškom prodajom i ona se pravda? Ujutro, u 7 sati, neki zgubidan od čovjeka joj je iscrpio već energiju svojim zlobnim komentarom, nažalost. Na svijetu postoji 8 milijardi ljudi, znači izbor imamo poprilično širok za prijatelje, saradnike… Nemojte biti u zatvoru tuđeg mišljenja i idite napred za onim što vam duša želi. Pokušati milion puta i milion poslova, a uspjeti samo jednom – vrijedi mnogo više nego ne pokušati ništa. Šta god danas da radite, pa vam ide dobro i pozitivno se osjećate, sigurna sam 100% da biste željeli da ste to isto počeli prije godinu dana, zar ne?

2. PRESTANITE PRETJERIVATI

Često sam sebe slušala, moram ovo – moram ono. Ponekad pomislim sebe samu ću sresti na ulaznim vratima. Nakon godina “trčanja” i buđenja “u petoj brzini” postavila sam sebi jednostavno pitanje – DA LI JE BAŠ OVO SAD NEOPHODNO? I kako sam sebi češće postavljala to pitanje, sve nebitne i manje bitne stvari ili nisam više radila preko mjere ili nikako. Zašto? Pa zato kad mi treba fokus na nešto stvarno bitno i neodloživo – ja sam već preumorna. Smanjuje mi se i fokus i kvalitet, a samim time i uspješnost. Mudro birajte bitne stvari u životu.

3. PRESTANITE VODITI TUĐE BITKE

Prije dvije do tri godine oni koji me znaju bi znali da sam ja to te mjere pretjerivala oko tuđih briga da je to bilo skoro pa za ne povjerovati. Posvađaju se dvije prijateljice pa sam znala po deset dana da razglabam i pokušavam pomiriti sviju, i naravno na kraju se obje na mene naljute. Prestala sam trošiti svoje vrijeme na takve stvari i odjednom se pojavilo dosta vremena za izlazak, čitanje, učenje itd. U poslovnom okruženju možete naići na to da vam ljudi unesu privatne stvari u vaš život do te mjere da postanete skoro pa neproduktivni. Imala sam poslovnog partnera iz Velike Britanije koji je u toku naše saradnje prolazio kroz razvod. Bila sam tu, u vidu prijatelja naravno, ali me mnogo vremena i živaca koštalo i na kraju – ništa. Meni se lista zadataka nije danima smanjivala što je rezultiralo lošim rezultatom. Distanca, kako u privatnom tako i poslovnom životu je više nego potrebna zarad vlastitog mira i napredovanja. Naravno, treba imati razumjevanja, ali u granicama.

4. PRESTANITE BITI POVRIJEĐENI

Ajme, majko mila kako ovo sad zvuči grubo i arogantno, u jednu ruku bolno, ali… Šta god i kako god vam neko nešto na žao uradio, uvrijedio vas, iskritikovao, prevario, izdao – vi ste i dalje živi. Bog od vas “nije digao ruke”, a vi jeste. U tom beznađu osjećaja dok milion puta vrtite scene tog teškog iskustva u životu vama prolazi vrijeme i morate se trgnuti. Gledanje u nazad neće vam donijeti bolje sutra, zato sebi sami recite STOP! i fokusirajte se na sebe i svoj rast. Tako se često desi i na poslovnom planu. Išli ste na intervju i odbili vas? Pa šta? Nikad više nećete otići na intervju? Odbili su vas za neki projekat, pa vam je plan da se više ne prijavljujete na projekte? Vjerovali ili ne, ima ovakvih osoba koji ostanu da se vrte u mjestu zbog nečijih reakcija koje po njima nisu bile, u najmanju ruku, neutralne. Dani, mjeseci i godine mogu proći da se ljudi ne mogu oporaviti od negativnog iskustva, ali da se zna – oporavak, odricanje, neprihvatanje i ignorisanje ružnog/lošeg/nezdravog/nenormalnog je put ka uspjehu.

5. PRESTANITE CUPKATI U MJESTU

Zamislite voz koji ide kroz neku pustinju, a vi ostajete bez hrane i ogrijeva i po svim pravilima bi trebali da se ukrcate u taj voz, no međutim niste sigurni gdje on ide… i dani prolaze, vozovi prolaze, a vi sjedite, gladni i žedni u toj pustinji i razmišljate kud ti vozovi odlaze? E to nam se često desi. Imate ideju o kojoj razmišljate godinama ili volite prodaju i na tržištu se pojavi novi proizvod i neki ljudi pišu recenzije, hvale, prodaju… Vama se to radi, imate vremena, trebate novac, ali nikako da krenete… prestanite odgađati ono što želite zbog malih neopravdanih izgovora kao što je strah od neuspjeha ili komentar okoline. Prvi od vozova koji naiđe, tj. prvo ono što vam pažnju zagolica neka bude vaša priča, ako i pogriješite – odlično! Novo iskustvo, novo znanje, novi pokušaj… Svaki dan našeg života je novi pokušaj nas samih da budemo ono što želimo.

6. EGO

Taj ego. Nažalost mnogo ljudi ne zna uopšte šta je ego, ali se koriste riječima tipa egoističan je ovaj ili onaj. Pisaću o egu ako Bog da, ali ovdje ga ne mogu preskočiti. Imate skoro sve sastojke za kolač, ali ga ne znate napraviti? Pitajte. Kod nas se koliko toliko uredio taj mindset konkretno kad je traženje recepata za kuhinju u pitanju, ali na drugim poljima baš i ne. Želite da se bavite računovodstvom i imate nekog predznanja, čitali ste danima, gledali videa, išli na kurs – ali fali ta praksa. Pitajte. Nađite nekog računovođu koji je voljan da podjeli znanje i iskustvo. Sve se može naučiti. Opravdanje tipa “Stid me!” nema svoje uporište. Stid treba da bude svakog čovjeka koji radi nešto nemoralno i neetično, a učenje, želja za surađivanjem i napredovanje sigurno nisu materijal za stid. Ego se tu upetlja, pa se naprave opravdanja tipa mene stid, a u principu mrsko vam je ili ne želite da vam neko “pametuje”. U svakom slučaju, ni superiornost ni inferiornost nisu dobri, tako da ego neka čeka jer je trenutni fokus na uspjehu.

7. PRESTANITE RADITI SVE SAMI

Kod nas je ovo jako popularno, jedan čovjek i milion poslova. Pa na primjer gazda se ubija od posla jer ne želi zaposliti nekog da mu pomogne, jer taj neko hem košta hem nikad neće moći uraditi kao on. Milion opcija i primjera, a vječito nezadovoljstvo, nervoza i umor. Ljepota rada i napretka se nalazi i u surađivanju s drugim ljudima. Ako imate neke obaveze koje možete podjeliti s drugima, pa da i ti drugi uče uz vas kao i vi uz njih, zarađuju i pritom donose vama zaradu ili uštedu vremena i resursa (i to je novac!) – POKUŠAJTE. Kad je fina i pozitivna atmosfera među ljudima posao će ljepše i brže procvjetati. Podsjeti me sad ovo na onog lika iz Gospodara prstenova i poznate rečenice – MY PRECIOUS. Taj koncept je smješan u najmanju ruku.

8. PRESTANITE SE BRINUTI O BUDUĆNOSTI

Treba vam stan ili auto, a nemate sad novac za to? I razmišljate, na primjer, kako je nemoguće da zaradite 100.000 KM za kupovinu stana… I to vas može držati mjesecima i godinama u nekoj polumrtvoj zoni kad se borite između angažmana i straha od budućnosti. Prestanite to raditi. Možda da milione imate ne dočekate sutra da 1 KM potrošite. Ta briga je totalno uzaludna, nego se aktivirajte SAD i pogledajte oko sebe šta je to sad što bi trebali da odradite i pomjerite se sa mjesta, a rezultati kad dođu ako Bog da, ne brinite se – nećete ih propustiti. Čitam neki dan jednu divnu misao što neko napisa – Molite kao da sve ovisi o Bogu, ali postupajte kao da sve ovisi o vama. Nema bez saradnje duhovnog i fizičkog ništa, i kad se to izbalansira sve će da bude dobro.

9. PRESTANITE PUNITI GLAVU SA STVARIMA KOJE NE MOŽETE PROMJENITI

Kao kraj, dodaću još jednu stvar što sam primjetila kako naši ljudi komplikuju sebi život i ostaju u nekoj fazi kao tinejdžeri. Njemačka! Najčešća tema koja se kod nas spominje svakodnevno. Eh da sam ja u Njemačkoj rođen ja bih imao sve, ili da radim u Njemačkoj bio bih sretan. Nije istina. Prvo, sretan si ako si sretan, nebitno gdje. Mislite da nema sretnih ljudi u Etiopiji na primjer? Također, Njemačka kao pojam uspjeha je dosta iskrivljen jer iskustva kupite od ljudi koji nisu vi sami, pa neko je sretan tamo zbog nekih stvari koje vi možda ne bi ni primjetili. Države i sistemi koji su kreirani na Zemlji su izmišljotina, mi smo svi u principu građani svijeta, međutim realnost je takva kakva jeste, i dok se vi zamarate oko toga da bi da je nekako drugačije vi bili u boljoj situaciji – vi sebi pravite samo već tešku situaciju još težom. Zato, bila to Njemačka kao pojam, ili političko stanje u BiH, dešavanja i događaji – nemojte dozvoliti da vam to do te mjere krade život. Sve što se ne može promjeniti neka ne bude u vašem fokusu jer jedino što vi možete promjeniti jeste upravo vi. Znanje je imanje pa gdje god vi da živjeli, duhovnost i vjera je bogatstvo pa gdje god da se nalazili. Znam ja da bi bilo ljepše u Poršeu plakati, ali nije taj Porše ono što će vas usrećiti ma koliko god vi mislili da je tako. Sreća je stvar duha pa se rađe posvetite sebi.

Dosta za sad, kako počeh pisati blog kojem je namjena produktivnost sve više primjetim ovih “NE DAJ SE” postova. Odoh pisati nešto konkretnije za ovu raju koja je ovaj dio apsolvirala pa idemo dalje. A vi koji niste i još vas muče ovakvi problemi, pročitajte ovo još jednom i budite objektivni u koliko se tačaka pronalazite – i zapamtite – kad ste umorni naučite se odmoriti, a ne odustati.

Deloitte izabrao najboljeg finansijskog direktora u Bosni i Hercegovini

Deloitte Bosna i Hercegovina je po prvi put izabrao najboljeg finansijskog direktora u Bosni i Hercegovini, a pobjednik i CFO godine je Maid Jabandžić, finansijski direktor kompanije „MADI“ d.o.o. Tešanj.

Ceremonija dodjele nagrada pobjedniku i finalistima CFO takmičenja organizovana je u petak, 28. januara u prostorijama kompanije pobjednika, a gosti su imali priliku pored ceremonije posjetiti i pogone prerade i pogone proizvodnje svježe piletine.

„Zadovoljstvo nam je ove godine što smo po prvi put organizovali  izbor izbora najboljeg CFO  u Bosni i Hercegovini i na taj način promovisali pozitivne priče o uspjesima finansijskih direktora naših kompanija. Rad ovih izuzetnih pojedinaca direktno doprinosi osnaživanju BH ekonomije. Izabrati najboljeg finansijskog direktora godine nije bilo jednostavno imajući u vidu da su svi prijavljeni takmičari imali odlične performanse, što je vidljivo i iz finansijskih izvještaja kompanija u kojima rade. Čestitam ovogodišnjem pobjedniku na tituli CFO-a godine, posebno imajući u vidu da se radi o porodičnoj firmi koja je unatoč pandemijskim izazovima ostvarila rast i unapređenje poslovanja. Nagrada je zasigurno zaslužena.“ – rekla je Sabina Softić, partnerica za reviziju i savjetovanje i direktorica Deloitte ureda u Bosni i Hercegovini.

O pobjedi na CFO takmičenju i priznanju za najboljeg finansijskog direktora, Maid Jabandžić je rekao: „Ovo priznanje je u isto vrijeme i nagrada i obaveza. Tim više što djelujemo u Bosni i Hercegovini i predstavljamo BH brend koji u svojoj suštini predstavlja jednu istinsku domaću proizvodnju, ali i porodični biznis koji je, iz godine u godinu, sve više prepoznatljiv i van granica naše zemlje. Ono na što smo posebno ponosni jesu vrijednosti koje dijeli svaki uposlenik naše kompanije, ali i odnos prema poslu koji imamo.  Vjerujemo u timski duh, red, rad i disciplinu, a odvažne i sreća prati, tako da ovo priznanje posvećujem svim kolegicama i kolegama koji su dali svoj doprinos u zajedničkom rastu i razvoju.“

Kako su nagrade dodijeljene za pet najboljih takmičara, pored pobjednika vrijedi spomenuti još četiri finansijska direktora čije su aplikacije i rezultati bili među najboljima: Igor Marković (NSoft doo Mostar), Emir Kadrić (Xella BH d.o.o. Tuzla), Azijada Hadžihasanović (Sisecam soda Lukavac d.o.o.) i Amil Medošević (cargo-partner d.o.o. Sarajevo).

Nagrada CFO godine dodjeljuje se za postignuća i projekte koje CFO vodi u okviru funkcije finansija te se mjeri rezultatima koje kompanija ostvaruje temeljem tih aktivnosti. Deloitte je prepoznao sve veću ulogu finansijskih direktora i stoga odlučio pokrenuti izbor najboljeg finansijskog direktora, po uzoru na inicijativu koju Deloitte Hrvatska organizuje od 2016. godine.

Finansijskog direktora godine izabrala je stručna komisija na temelju kvalitativnih i kvantitativnih ocjena, odnosno na temelju popunjenog upitnika iz prijave na konkurs i javno dostupnih finansijskih izvještaja kompanije, čiji je CFO zaposlenik, za 2020. godinu. Stručnu komisiju činili su: Prof. dr. Jelena Poljašević (Ekonomski fakultet, Univerzitet u Banjoj Luci – predsjednica komisije), Tamir Mostarac (EBRD), Milan Božić (Banjalučka berza), Faruk Hadžić (SSST) i Sabina Softić (Deloitte Bosna i Hercegovina)

Pobjednik izbora plasirao se za regionalni izbor CFO-a godine za Jugoistočnu Evropu koji će se održati u martu 2022. godine.

Azra Kafedžić: Da ti k'o čovjek oprostim…

Tekst je napisan 05.02.2022.

Griješiti je ljudski. Oprostiti je ljudski. Šta sam onda ja koja ne mogu da zaboravim? Večeras ti pišem suzama.  Ovim što mi napinju svaki damar već danima. Zbog mnogih stvari. Iz više razloga. Ovim suzama što mi mute vid, što mi klize niz obraze i same upadaju u usta kao da žele da ne zaboravim okus. Ali pamtim ja, Mico moja, ovaj okus goričine. Ovaj opori trag što se zakleh i tebi da ću ispljunuti svaki put kada navre. Ali, ne mogu. Postojim ona ja koja je jača i od mene same. Postoji ona ja, koja drhtim ispod kože. Već par noći zaspim prije nego napišem ijednu riječ. Vadim se na umor. Vadim se na san. A zaspim na silu, dok u sebi brojim dane bez tebe unatrag. Nikad ne znam do kojeg dana dođem, prije nego me san slomi. I tako sve u krug. Noć za noć. Dan za dan. Ništa se ne mijenja. Ništa, sem mene izgleda. Nisam sigurna da to želim, nisam sigurna da su oni koje volim i koji me vole zaslužili to. Preobrazbu mene. Dozivam u pomoć. Tebe i vjetrove, da mi budu saučesnici i barem pokažu ispravnu putanju kojom bih bezbjedna hodila. Ostajem bez glasa, bez znaka. Bez stramputice. Bez ičega. Tako svane novi dan, a ja i dalje iščekujem noć ne bih li konačno dobila ono po šta sam došla. Nije ovo nastavak knjige. Njega neće biti, iako je onaj bordo rokovnik ispisan do posljednje stranice. Samo nekoliko mjeseci nakon završene knjige. Nije da ne želim nastavke, nije da ti to ne zaslužuješ, već ja sam ta koja više nema snage za neprospavane noći, za uplakana jutra sa tragom slova po licu. Ti to ne bi željela, znam.

Danas je 28 godina od masakra na Markalama. Danas je 28 godina od svirepog ubistva 68 osoba i Boga pitaj koliko njih ranjenih. Mislim oko 144. Svih tih 68 osoba su bile nečije majke, sestre, supruge, kćerke…nečiji očevi, sinovi, muževi…svi su oni tu bili samo iz jednog razloga. Hrane! Danas ja zajedno sa njihovim porodicama prolazim kroz isto sjećanje. Bolno, smrtno bolno. Jer znam, jer pamtim, jer ne zaboravljam. Boli me i ona druga priča. Ona u kojoj živim svakodnevno. Priča zaborava drugih. Samo dva mjeseca nakon Markala si otišla ti, samo dva mjeseca nakon Markala sam ostala ja – druga ja. Boli me što nam historija blijedi. Historija grada, države. Bolan kakva god je, moja je. Naša je. Ne brojim ove planktone u foteljama zbog kojih svaki dan gledam svoje prijatelje u očaju. Brojim svoju generaciju. Brojim sve one koji su u tom momentu bili sposobni da se sjete. Svjesna sam da godine prolaze, da sadašnje generacije ne žele da žive u prošlosti, ali život u prošlosti ne znači ne sjećati se. Život u prošlosti ne znači zaborav. U jednu ruku ih i shvatam. I ja bih voljela da sam onda sa mojim Svilenim nastavila da idem na tekme. Voljela bih da me poslije tekme odvede na ćevape i prošetamo gradom. Voljela bih da nisam morala, gledajući svog Svilenog kako me grli i plače oproštajaći se od mene, otići odavde. Jer rastanak sa ocem ubija svaki osjećaj za lijepim. Očeve suze, pri puštanju djeteta od sebe, su jeziv prizor. Očeva ruka na licu se nikad ne zaboravlja. Voljela bih da me je tada davao muškarcu u ruke, po starom običaju, bar bih znala da su na njegovom licu suze radosnice. Voljela bih da nije prošao nijedan dan a da mi ne kaže: „ Maco, šta si danas radila“? Voljela bih da nikada zbog mene nije zaplakao. Voljala bih da mu vratim godine života. Da mu vratim život. A ne mogu, Mico. Ne mogu ni svoje da vratim. Da mogu, vratila bih prvo tebe. I sada bih ti pričala o tome kako mi je lijepo na poslu, kako sam sretna što imam prelijepu sestričinu i predivnog sestrića. Kako mi je sestra prelijepa žena. Kako sam jaka žena, ali i to da svojom spontanom smotanošću mnogima nabacim osmijeh na lice. Kako pored sebe imam jednog jedinog prijatelja za kojeg bih prepolovila Nebo od ljubavi koju nosim prema njemu. Pričala bih ti kako imam drugarice, njih četiri, sa kojima mi život zaista ima smisla. Pričala bih ti kako sam se, nakon 6 godina, zaljubila. Valjda se to tako zove. Voljela bih da nikada nisam doživjela da mi prijatelj ostane bez oca ili majke. Jer jedino što je gore od oproštaja sa ocem i majkom, jeste živjeti bez njih. Ja to znam. Voljela bih da nisam morala napustiti grad, otići hiljadama kilometara daleko kako bih vratila svoje zdravlje, jer i to mi uzeše. Voljela bih da nisam morala biti više od godinu dana a da ne čujem nijednu riječ na svom jeziku, da nisam morala biti željna svih onih koje sam ostavila u paklu. Voljela bih da nisam morala te godine da jedem, jer svaki put bih svaki obrok oplakala. Znala sam da moji prijatelju nemaju ni gram onoga što sam ja imala. Znala sam da moja majka ne može za Bajram baklavu da napravi. Znala sam da mi je onaj život, sve do momenta kada sam im čula glas, bio samo slijepa ulica. A ja pijani putnik što kamči za jednu praznu klupu. Onaj što daje život sa samo jednog vrijednog sagovornika, kojem može uz litru pića isplakati i ispričati svaki bolni jecaj, pružiti mu ruku i podraviti se pa da se više nikada ne vidimo. Voljela bih da ovim gradom nikada nije prolivena rijeka krvi, da ni u jednoj ulici nema traga koji podsjeća na izgubljenost, jer ovo što danas živimo je jedna obična obsena. Voljela bih da se vrati Sarajevo moje mladosti! Voljela bih da se večeras, uz suze, ne sjećam ovih prethodnih 28 godina! Ali toliko ih je, da je dovoljno za svaku od porodica koje večeras boluju istu bol.

Postoje tekstovi koje sam ti pisala a koje nikada nikome nisam dala da pročita. U njima postoje tajne koje svako od nas ima i nosi. U njima postoji Ayna. U njima je amanet njoj. Da ispriča ono što ja nikada nisam mogla. Da ispuni obećanje meni, i tebi. Njene riječi postaće moje. Da ispriča ono što se ja trudim da bude prognanstvo moga pamćenja. Ponekad posumnjam u svoje pamćenje i pitam se hoću li biti kadra da se sjetim samo onoga što se nije dogodilo. Hoću li biti kadra da k'o čovjek oprostim? Postoje pitanja, a ti si odnijela odgovore sa sobom…

„En que hondonada escondere mi alma para que no vea tu ausencia“? – Jorge Luis Borges

Mekani detalji ljepote za pahuljasti i lagani zimski izgled

Između mirnih dana s obitelji i zabave sa svojim najboljim prijateljima – postoje oni vrlo posebni trenuci kada se čini da vrijeme staje, a oblaci izgledaju bestežinski. Možemo uživati u zimskom krajoliku okupanom pastelnom svjetlošću s bestežinskim oblacima koji izgledaju poput ovaca na nebu. Inspirirani ovom nježnom prozračnošću, novi, nježni proizvodi essence Trendovske kolekcije “CATCHING CLOUDS” osiguravaju pahuljasti, lagani beauty izgled za zimsku sezonu. essence Trendovska kolekcija sadrži hranjive teksture poput oblaka za blistav ten i nevjerojatno meku kožu.

swirl balzam za usne

Usne meke poput oblačića – to je ono što ovaj hidratantni balzam za usne može postići. Vitamin E koji sadrži njeguje usne kako bi bile super mekane i vrlo se lako nanosi zahvaljujući praktičnom obliku. NMPC: 4,85 KM *

inner eye brightening olovka

Olovka za posvjetljivanje unutarnjeg dijela očiju vrhunac je svake šminke za oči. Nježni potez univerzalne blijedo ružičaste olovke duž vodene linije ili u kutu oka osvjetljava oči i daje vam potpuno budan pogled. Mekana tekstura lako se nanosi i dugotrajna je. NMPC: 2,15 KM

mix & match biserne naljepnice

Ove mix & match biserne naljepnice su ostvarenje sna! 62 svjetlucava bisera u tri različite veličine su samoljepljiva i mogu se nanositi na oči, lice ili nokte. Rezultat: svjetlucavi zimski izgled s wow efektom. NMPC: 4,25KM

cloud-touch highlighter

Uz ovaj super mekani highlighter u prahu, nije samo snijeg taj koji će sigurno blistati. Sadržane višestruke refleksije stvaraju blistav sjaj za tren oka. Glatka tekstura u malom dizajnu oblaka nježno se stapa s bilo kojim tonovima kože i postavlja svjetlucave naglaske u nježnoj nijansi breskve. NMPC: 6,35 KM

hydrating milky maglica za lice

Želite li bar jednom ploviti na oblaku? Ova hidratantna mliječna maglica za lice pomoći će vam upravo u tome. Hidratantni sprej za lice osigurava predivno meku kožu. Mliječna tekstura s hijaluronskom kiselinom i kokosovom vodom ne samo da nadopunjuje vašu dnevnu rutinu njege kože, već je prikladna i kao primer ispod vaše šminke. NMPC: 6,95 KM

cloud-touch mousse primer

Besprijekoran ten na oblacima? Nema problema! Pahuljasta tekstura cloud-touch mousse primera nježno se topi u kožu te je njeguje. Jednostavno nanesite nakon njege kože, pričekajte trenutak, našminkajte – i to je to, vaš besprijekoran ten je spreman! NMPC:7,95 KM

cloud-touch luminizer za tijelo

Sjajan poput zimskog izlaska sunca! cloud-touch luminizer za tijelo ima teksturu poput oblaka s nježnim sjajem. Formula se nježno topi u kožu i ima efekt hlađenja Sadržani pigmenti ističu kožu prekrasnim sjajem. NMPC:7,95KM

Pročitati, razmisliti i primijeniti…

Ovo je priča za koju je možda čulo tek nekoliko ljudi…

Radi se o dvojici od tri tenora – Luciano Pavarotti, Placido Domingo i José Carreras – koji su uskomešali svijet svojim zajedničkim pjevanjem.

Čak i oni koji nikada nisu posjetili Španjolsku, znaju za sukob Katalonaca i Madrižana, od kada se Katalonci bore za autonomiju od dominantne Španjolske sa centrom u Madridu. Tako se dogodilo da je Placido Domingo Madrižanin, a José Carreras Katalonac. Zbog političkih razloga, 1984. godine Carreras i Domingo postali su neprijatelji. Budući da su bili vrlo popularni i viđeni po cijelom svijetu, obojica su u svojim ugovorima napisali da će nastupiti samo ako onaj drugi nije pozvan.

Godine 1987. Carreras se sreo s većim neprijateljem od svog rivala Placida Dominga. Iznenadila ga je strašna dijagnoza: leukemija!!! Njegova borba protiv bolesti bila je bolna. Imao je brojne tretmane. Pored transplantacije koštane srži, transfuzije krvi su ga primorale da jednom mjesečno putuje u SAD. Nesposobnost za rad i visoki troškovi ovih putovanja i medicinskih tretmana iscrpili su njegove financije.

Pri kraju svojih financijskih mogućnosti, otkrio je u Madridu fondaciju čija je jedina svrha bila podržavanje tretmana bolesnika od leukemije. Zahvaljujući podršci “Hermosa” fondacije, Carreras je pobijedio bolest i vratio se pjevanju. Još jednom je postigao uzvišen i zaslužen položaj i pokušao se priključiti fondaciji.

Čitajući njihove propise otkrio je da je osnivač, najveći ulagač i predsjednik fondacije bio Placido Domingo. Kasnije je otkrio da je Domingo osnovao ovu organizaciju da mu pomogne u liječenju, ali je htio ostati anoniman kako ga ne bi ponizio zbog prihvaćanja pomoći od “neprijatelja”.

Najdirljiviji dio ove priče je, ipak, njihov susret…

Iznenadivši Dominga prilikom jednog njegovog nastupa u Madridu, Carreras je prekinuo njegov nastup, ponizno kleknuo na koljena, zamolio za oproštaj i javno mu zahvalio. Domingo mu je pomogao da ustane i srdačnim zagrljajem započelo je veliko prijateljstvo.

U jednom intervjuu reporter je upitao Dominga zašto je osnovao “Fondaciju Hermosa” i pomogao “neprijatelju” i jedinom umjetniku koji mu je bio konkurencija.

Njegov je odgovor bio kratak i jasan: “Ne možemo si dopustiti da izgubimo takav glas.“

Ovo je istinita priča koja treba poslužiti kao primjer i inspiracija.

Sljedeći put kad vidiš zvijezdu koja pada, znaj, u svom srcu, da je to duša nekoga tko je postigao cilj davanja svoje ljubavi drugima.

Denis Švrakić: Duhovi pet sestara Levi

Laura, rođena Luna, bila je nastarija sestra i znamenita jugoslovenska feministkinja, književnica i prevoditeljica. Njena rukopisna građa sačinjena od eseja, dramskih tekstova, slika o običajima i zbirki, kulturno je blago ovog podneblja. Gotovo cijelog života sakupljala je veliki broj starošpanskih romansi, koje se početkom 20. vijeka nisu više mogle čuti u Španiji, ali su pjevane i govorene u Bosni. Njena studija La Mujer Sefardi de Bosna (Sefardske žene u Bosni) prva je na svijetu kulturografska i etnografska knjiga o sefardskoj ženi. Prekretnica u njenom socijalnom angažmanu bio je članak “Južnoslavenska žena u politici” (“Die Südslawische Frau in der Politik”), objavljen 1916 godine u bosanskohercegovačkim novinama koje su štampane na njemačkom jeziku, “Bosnische Post”, gdje je Jelica Bernadzikowska Belović jedno poglavlje posvetila sefardskoj ženi u Bosni i Hercegovini.

Ugled i popularnost je stekla i pozorišnim komadima koje je pisala na ladinu – jeziku sefardskih Jevreja. Na samom početku Drugog svjetskog rata i Holokausta, 1941 godine, oba su joj sina ustaše odvele u koncentracijski logor Jasenovac. Slomljena tugom i brigom, Laura se razboljela i umrla skrivena u sarajevskoj bolnici katoličkih sestara milosrdnica 1942 godine. Nije znala da su joj sinove ustaše ubile već na putu prema Jasenovcu. Sahranjena je na jevrejskom groblju u Sarajevu bez nadgrobnog spomenika, zaboravljena, gdje i danas počiva.



Rifka, od milja zvana Riki, bila je prva sarajevska profesionalna balerina, ali i prva sefardska balerina i primabalerina Narodnog pozorišta u Beogradu. Još od malih nogu Rifka je pokazivala svoj talent za ples. Zajedno uz pratnju sestre Klare na gitari 1919. godine Riki je izvela kraći komad svoje najstarije sestre Laure pod nazivom Spremanje za pehas. Tom prilikom primijećena je od strane članova kulturnog jevrejskog društva Benevolencija, pa postaje njihov član i nastupa na priredbama i proslavama. Ubrzo, zahvaljujući Rikičinom trudu i talentu Benevolencija je šalje na baletsku školu u Zagrebu na usavršavanje. Prvi nastup u Sarajevu kao članica društva imala je 1920. godine. Školovanje je nastavila kod Karla Rejmonda u Beču, gdje je provela tri godine. Nakon povratka sa usavršavanja Riki dobija angažman u Narodnom pozorištu u Beogradu.

U periodu od 1923. do 1927. bila je igračica baleta u pozorištu, a od sezone 1926/7. postaje solo balerina. Važila je za najtalentovaniju jugoslovenku balerinu za stilizovanu grotesku, ali i za balerinu sa najboljim tjelesnim proporcijama. Narodno pozoriše je 1932. godine šalje u Pariz na usavršavanje. Tamo je uzimala časove klasičnog ruskog baleta profesora Nikolaja Legata, nekadašnjeg prvaka ruskog carskog baleta, i gospođe Nižinski.

Zajedno sa članovima Narodnog pozorišta nastupala je u Francuskoj, Grčkoj, Austriji, Čehoslovačkoj, Njemačkoj i Španiji. Na vrhuncu karijere bila je od 1931. do 1934, i tada je važila za miljenicu beogradske baletske publike i po mnogima bila je najljepša Jugoslovenka. Riki je tokom godina karijere odigrala veliki broj karakternih i solo minijatura, među kojima su: Sladoled u Labudovom jezeru, Kanarinka i Bijela mačka u Začaranoj ljepotici, Ljubimče dvora i Arapka u Rajmondi, Beba u Vili lutaka, Pajac i Strijelica u Kopeliji, Mor u Don Kihotu i druge. Rano ujutru šestog aprila 1941. Nijemci su bombadovali Beograd, a Riki uspijeva da pobjegne iz prijestolnice izbjegavši jedan od tri napada. Zahvaljujući prijateljima krila se u selu Grbavče kod Ljiga pod imenom Milica Marušić. Nakon rata ponovo se vraća u Narodno pozorište, ali ovoga puta kao kostimograf. Umrla je i sahranjena je 1968. godine u New Yorku, u koji je 1957. otišla zbog operacije kuka, uz epitaf „Sanjam Sarajevo“.

Klara je bila vrsna muzičarka. Svirala je špansku gitaru i saz, često prativši Rifku u njenim ranim nastupima po sarajevskim sijelima, igrankama i zabavama. Predanja kažu da je zvuk stare Španije odzvanjao vratničkim avlijama i bašćama kada god bi ona njima šetala. Udala se za izvjesnog Splićanina iz porodice Dvorniković i takođe svoj životni put okončala u Nju Jorku, daleko od svog Vratnika.

Blanki, koja je važila za jednu od najnačitanijih Sarajki, udala se za prijeratnog sarajevskog industrijalca Metodija Kuića, koji će, iako simpatizer i finansijer Narodnooslobodilačkog pokreta, proći poslijeratne komunističke kazamate kao narodni neprijatelj. U Beogradu je rodila kćerku Gordanu koja će postati nagrađivana književnica najpoznatija po epholanom djelu „Cvat lipe na Balkanu“ u kojem je opjevala svoju majku i tetke. Taj kultni roman je kasnije ekranizovan.

Sestre Levi zajedno su držale i otmjeni salon šešira „Chapeau Chic Parisien“ koji se nalazio odmah prekoputa hotela Evrope i predstavljao prvi izraz ženskog poduzetništva u ovim krajevima, a o kojem danas, blizu stotinu godina kasnije, nevladine organizacije drže okrugle stolove i simpozije, tobože nas podučavajući da i žene moraju biti pokretači društvenog razvoja.

Mozak salona bila je mirna i staložena Nina – peta sestra Levi, koja je sahranjena u Zagrebu, to dražesno obiteljsko čangrizalo, kako su je sestre nazivale.

I dok aleje u ovom gradu nose imena opskurnih supruga zatvorskih drugova pojedinih „očeva nacija“, ja se i dalje nadam da će doći trenutak kada ću zastati u nekoj kaldrmom popločenoj ulici te ugledati tablu na kojoj piše Ul. Sestara Levi. Nadam se da će i jednog dana djeca pohađati OŠ Sestara Levi, budući da su upravo one donirale svoje skromno zemljište kako bi OŠ Saburina na Vratniku uzgajala nove generacije grada koji ih je zaboravio.

Nakon Sedam sekretara SKOJ-a i Desete brdske, Pet sestara je iskonsko utjelovljenje onoga što bi trebali prigrliti. Ne zbog njih, nego zbog nas.

Lejla Motoruga: Gatara

Nadine je ljepuškasta djevojka koja gazi dvadesete godine. Atraktivna brineta sa zelenim očima odlučila je otići gatari da joj pogleda u fildžan. Dosta toga ju je zanimalo, ali ju je najviše zanimalo za koga će se udati.

Iako lijepa Nadine trenutno nije imala momka, znala je da će doći dan kada će ona stati na ludi kamen. Njena intuicija joj je to govorila. Sva uzbuđena zaputila se prema gatari koja ju je lijepo ugostila. Čim je Nadine sjela, prosijeda žena napravila je jaku bosansku kahvu i nasula joj jedan fildžan. Kada se kahva malo ohladila, Nadine je uzela jedan srk. Jedva je čekala taj trenutak da okrene fildžan.

Nakon petog srka, fildžan je bio spreman. Nadine ga je okrenula na tacnu. Ona i gatara čekale su sada da se okapa. Pet minuta je prošlo, a činilo joj se kao vječnost. Žena je uzela fildžan u ruke, a Nadine je pažljivo slušala. Prvo joj je pričala za posao, a zatim joj je pričala sve vezano za ljubav i rekla joj da će se udati za muškarca čije ime počinje sa slovom S.

Poslije pogleda u budućnost, Nadine se zahvalila gatari, dala joj 30 KM i krenula prema kući sa osmijehom.

Poslije mjesec dana mlada djevojka je upoznala Mahira. Na prvi pogled djelovao joj je jako atraktivan i privlačan. Mahir je Nadine pozvao na kafu, ali djevojka je u samom startu odbila poziv sjetivši se da joj je gatara rekla da će se udati za muškarca čije ime počinje sa slovom S.

Brzo poslije toga javlja se brineti muškarac u kojeg je ludo zaljubljena. Zove se Davud. Dečko ju je na piće zvao. Dugo je razmišljala, ali je odbila i osobu u koju je zaljubljena i to samo što mu ime ne počinje sa slovom S.

Godina dana je prošla otkako je Nadine bila kod gatare. Često je razmišljala o Davudu, ali Davud je u međuvremenu pronašao svoju ljubav. Kada je Nadine pješke krenula na posao, tipkajući na mobitel sudarila se sa jednim dečkom. Djevojka se izvinila. Dečko se nasmijao. Pruživši joj ruku dečko je rekao:

“Ja sam Safet.”

“Ja sam Nadine”, rekla je iznenađeno djevojka, sjetivši se riječi od gatare.

Nakon pola godine Nadine i Safet su se vjenčali. Kada je izgovorila ono DA kod matičara nije mogla da vjeruje da joj je gatara pogodila.

***

Lejline tekstove možete pratiti na FB stranici Pisane riječi, IG profilu Pisane rijeci i web stranici Pisane rijeci

PREDSTAVLJAMO NAŠ TIM OLIMPIJACA KOJI ĆE NASTUPITI NA ZIMSKIM OLIMPIJSKIM IGRAMA „PEKING 2022”

U prostorijama Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine svečano je predstavljen bh. tim olimpijaca koji će od 04-20. februara ove godine nastupati na Zimskim olimpijskim igrama u glavnom gradu Kine – Pekingu.
Naš olimpijski tim od 6 sportista čine: Elvedina Muzaferija, Emir Lokmić, Esma Alić (alpsko skijanje), Sanja Kusmuk i Strahinja Erić (skijaško trčanje) i sankaš Mirza Nikolajev. Njima će se pridružiti 5 trenera u borbi za osvajanje vrhunskog rezultata za Bosnu i Hercegovinu.

Prilikom predstavljanja naših najboljih sportista prisutnima se obratio predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, Marijan Kvesić, koji je rekao: “U ovim specifičnim i teškim vremenima Olimpijski komitet BiH učinio je dodatni napor, te kroz brojne projekte i inicijative osigurao cca 380.000 KM za podršku vrhunskim bh. sportistima za njihove pripreme i nastupe. Time je Olimpijski komitet BiH pomogao sportistima u njihovoj namjeri da ostvare olimpijske norme, te doprinio jačanju sportskog sistema BiH. Našim olimpijcima želimo mnogo sreće i uspjeha na Igrama“.
Svečanom ispraćaju bh. olimpijskog tima prisustvovao je i Ambasador N.R. Kine NJ.E. Ji Ping koji je u svom obraćanju podsjetio na prijateljske odnose naše dvije države, povezanost N.R. Kine i BiH, te istakao da je BiH imala posebnu ulogu u historiji Olimpijskih igara. Uprkos nezahvalnoj situaciji koju sa sobom nosi pandemija, bh. sportski tim u dalekoj Kini osjetit će gostoprimstvo, ljubav i poštovanje građana Pekinga, uz odlično organizovane Igre.
Svoje nade i očekivanja su iznijeli svi naši olimpijci, koji su obećali dati svoj maksimum i ostvariti najbolje rezultate.
Mirza Nikolajev je rekao: „Ispunio sam svoj lični cilj, prvi put sam na Olimpijskim igrama, te će Bosna i Hercegovina imati predstavnika u sankanju prvi put nakon 1998. godine“.
Velika je čast biti član olimpijskog tima i predstavljati BiH, te ću dati sve od sebe da ostvarim što bolji plasman“ rekao je Strahinja Erić.
U ime svih trenera prisutnima se obratio Senad Omanović. “Zahvaljujem se sportistima na razultatima i ostvarenoj olimpijskoj normi, kolegama trenerima na mukotrpnom radu sa sportistima, te posebna zahvalnost ide Olimpijskom komitetu BiH bez čije podrške ne bi danas bili ovdje“, rekao je Omanović.
Motivisani sloganom „Together For a Shared Future“, bodrimo naš tim na ZOI “Peking 2022“, jer ZAJEDNO SMO JAČI.

U Centru “Safet Zajko” postavljena izložba: ”Za sve ove godine” pop – rock benda ”Crvena jabuka”

U Centru za edukaciju, sport i rekreaciju ”Safet Zajko” otvorena je multimedijalna izložba ”Za sve ove godine” pop – rock benda ”Crvena jabuka”. Izložba je postavljena povodom 35 godina umjetničkog djelovanja pop – rock benda. Autorica projekta i izložbe je Amina Abdičević.

Sarajevski pop – rock bend ”Crvena jabuka” osnovan je 1985. godine, a u orginalnoj postavi svirali su: Dražen Ričl (vokal, gitara) i Zlatko Arslanagić (gitara). Pridružili su im se Dražen Žerić (klavijature), Aljoša Buha (bas-gitara) i Darko Jelčić (bubnjevi).

Brojne pjesme nastale pod okriljem ”Crvene jabuke”  danas se prenose na mlade generacije i doživljavaju ih kao zajedničko kulturno naslijeđe.

Po nekim pjesmama i stihovima Sarajevo se i danas prepoznaje, a jedna od njih je
”Tamo gdje ljubav počinje”

,,Zapjevaj našu pjesmu
meni i tebi riječi poznate
čekam te na starom mjestu
tamo gdje ljubav počinje”

1...515253...83Stranica 52 of 83

IZBOR UREDNICE

NAJNOVIJE OBJAVE

NAJČITANIJE KATEGORIJE

SAVJETNICI.BA

Mi smo ekipa koja vjeruje da trebamo što više pozitivnih priča i vijesti u našem životu. Kod nas ne možete naći politiku jer se mi bavimo ljudima i pričama koje često ne nalaze svoje mjesto u medijima.

Kontaktirajte nas: [email protected]

Pratite nas..

© Savjetnici.ba 2025.