Srijeda, 22 Aprila, 2026
Naslovnica Blog Stranica 51

Humanitarni bazar udruženja Pomozi.ba 19.februara

Udruženje Pomozi.ba u subotu, 19. februara organizuje Humanitarni bazar. Svi posjetioci bazara moći će kupiti nove i polovne stvari po simboličnim cijenama, kao i unikatne predmete – cekere, prekrivače, jastučiće, tacne, nastale u našoj ekološkoj šivaonici „Dobrota na kvadrat“.

Sva prikupljena sredstva na Humanitarnom bazaru biće usmjerena ka starim, bolesnim i iznemoglim građanima i građankama BiH, korisnicima našeg projekta “Obrok za sve”. Projekat „Obrok za sve“  je stalni projekat Udruženja Pomozi.ba u sklopu kojeg dnevno podijelimo više od 1000 obroka dnevno.

Ovim putem želimo da se zahvalimo našim vrijednim volonterima koji su nam pomogli u izradi predmeta nastalih u našoj ekološkoj šivaonici, gdje, pored toga što dajemo novi život starom tekstilu, umanjujemo i količinu tekstilnog otpada. 

Humanitarni Bazar dobre volje biće održan na adresi Dr. Fetaha Bećirbegovića br. 8, a radno vrijeme je od 10h do 17h.

Pop Up Shop

Pop Up Shop će se održati u periodu od 19.02.2022. na adresi Bolnička 40. u periodu od 17:00-21:00h. Družit ćemo se, upoznavati i razmjenjivati iskustva, kreacije, umjetnosti, života, uz muziku, vruća pića u predivnom prostoru Yoga Point Sarajevo.

Obradujete sebe ili nekoga sa kreacijama naših dizajnera:

-Rukom
-Omar Art Studio
-Saso Mange Leather Bags
-Etiquette
-IvyQ Studio
-Kula Kauna

Pobjeda humanosti – Mozzart i Jonquel Jones pomažu Fond „Sportisti za život“

Mozzart i košarkaška reprezentativka Bosne i Hercegovine, Jonquel Jones ostvarili su veliku pobjedu humanosti! Naime, za svaki poen naše reprezentativke na kvalifikacijama za SP regionalni lider u priređivanju igara na sreću je izdvajao po 100 KM za Fond „Sportisti za život“ Udruženja „Pomozi.ba“, koji su osnovali Edin Džeko i Mirza Teletović!

Briljantna Jonquel Jones nosila je Zmajice do velike pobjede nad Japanom, selekcijom finalistom s ljetos održanih Olimpijskih igara u Tokiju. Jones je meč završila sa 36 poena, a protiv Kanade na svom kontu imala je 15 poena. Proglašena je i za MVP kvalifikacionog turnira u Osaki, a Mozzart je za 51 poen donirao 5.100 KM Fondu “Sportisti za život”.

Ovo je još jedna pobjeda pretalentovane Jones koja je našu reprezentaciju odvela na Mundobasket krajem septembra u Australiji gde će se takmičiti sa 11 ekipa za titulu prvaka svijeta.

“Navijali smo za naše djevojke, ali i za što više koševa Jonquel Jones. Drago nam je što smo ostvarili pobjedu na terenu, ali i humanosti. Kompanija Mozzart se trudi da bude tu uz naše sportiste, ali i uz one kojima je pomoć najpotrebnija, ova akcija je dokaz toga”, kaže Selma Sarajlić, rukovodilac direkcije korporativnih poslova kompanije Mozzart. Podsetimo, iz Fonda „Sportisti za život“, tokom prošle godine uplaćeno je više od 90.000 KM nenamjenskih sredstava za oboljele bh. građane.

Sarajevo ove godine domaćin Juniorske balkanske matematičke olimpijade

Sarajevo će od 28.06. do 03.07.2022. godine biti domaćin Juniorske balkanske matematičke olimpijade “Bosna i Herzegovina 2022”. Zadovoljstvo da najave ovo najprestižnije takmičenje iz matematike za učenike osnovnih škola u ovom dijelu Evrope imali su ministrica za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo Naida Hota-Muminović i predsjedavajući Skupštine KS Elvedin Okerić.

Oni su danas upriličili prijem za nagrađivane učenike koji su ostvarili zapažene rezultate na takmičenjima iz matematike na nivou većem od kantonalnog te predstavnike Udruženja matematičara KS. Glavna tema susreta bila je upravo predstojeća matematička olimpijada.

Kako je navela ministrica Hota-Muminović, Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS na ideju predsjedavajućeg Okerića sredinom prošle godine započelo je razgovore o održavanju takmičenja ovog formata. U saradnji sa Udruženjem matematičara KS započete su aktivnosti na dobijanju domaćinstva za ovo takmičenje.

“S obzirom da se domaćinstva za ovakva takmičenja planiraju po par godina unaprijed, naši partneri iz Turske, Sjeverne Makedonije i Albanije su nam izašli u susret i pomjerili vrijeme svojih domaćinstava kako bi Sarajevo ove godine ugostilo najbolje mlade matematičare regiona. Ovom prilikom se želim zahvaliti našem Udruženju matematičara Kantona Sarajevo, bez kojih sigurno ne bi ovo bilo moguće”, navela je ministrica Hota-Muminović.  

Kako je dodala, Juniorska balkanska matematička olimpijada je događaj na kojem učestvuju timovi iz 11 balkanskih zemalja (Albanija, BiH, Bugarska, Crna Gora, Grčka, Kipar, Moldavija, Rumunija, Sjeverna Makedonija, Srbija, Turska), a na kojem mogu uzeti učešće i timovi iz nebalkanskih zemalja.

“Analizirajući dosadašnja takamičenja, uvidjeli smo da o kvalitetu takmičenja najbolje govori da na takmičenju bude jednak broj gostujućih timova broju timova zemalja regiona. Organizacija takmičenja predstavlja izazov za našu zemlju, ali sam sigurna da će Ministarstvo za odgoj i obrazovanje KS i Udruženje matematičara KS partnerskim odnosom na realizaciji ovog takmičenja nadmašiti sva očekivanja, i uspjeti realizirati događaj kakav je potreban našim učenicima i Sarajevu”, navela je ministrica Hota-Muminović.

Prema njenim riječima, ovo je samo jedan u nizu planiranih događaja u organizaciji Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS u ovoj godini.

“Ovom prilikom želim poručiti građanima naše zemlje, da radimo na jačanju i promociji nauke, a da našem Sarajevu i Bosni i Hercegovini moramo vratiti položaj značajnog naučnog i kulturnog mjesta na mapi Europe i svijeta”, zaključila je ministrica Hota-Muminović.

Predsjedavajući Okerić kazao je da su učenici, takmičari iz matematike, kao i mnogi drugi prije njih pozicionirali BiH i KS na mapu najtrofejnijih zemalja na takmičenjima u znanju.

“To je posebna obaveza i čar za sve nas. Hvala našim učenicima i nastavncima na dosadašnjem angažmanu i predstavljanju Kantona Sarajevo i Bosne i Hercegovine na najbolji način, u smjeru znanja i nauke”, naveo je Okerić.

Senada Kalabušić, predsjednica Udruženja matematičara KS i profesorica na Odsjeku za matematiku Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu izrazila je zahvalnost ministrici Hota-Muminović, predsjedavajućem Okeriću i Vladi KS, koji su prepoznali značaj ovoga takmičenja. Potcrtala je da je ulaganje u obrazovanje investicija, nikako trošak, te da je to prepoznato u Vladi i Skupštini KS.   

“Zahvaljujući njihovoj podršci, mi ćemo organizirati ovo takmičenje. Ne sumnjamo da će takmičenje biti uspješno. Nadamo se dobrim rezultatima naše zlatne djece, kao i do sada”, navela je Kalabušić.

Benjamin Mujkić, učenik prvog razreda Druge gimnazije, koji je osvojio mnoštvo nagrada na matematičkim takmičenjima kazao je da se raduje što je ove godine BiH domaćin takmičenja te da će se potruditi da bude u organizaciji ovoga prestižnog takmičenja.

Faruk Demirović, učenik devetog razreda OŠ “Skender Kulenović” učesnik brojnih takmičenja iz matematike i informatike izrazio je zadovoljstvo što se takmičenje održava u Sarajevu te je iskazao nadu de će ove godine biti učesnik Juniorske balkanske matematičke olimpijade.

Mudra priča monaha o ljubavi, sujeti, vjeri i nadi

Jedan monah je nekoć ispričao mudru priču i ona se godinama prenosi. Ove riječi baš svako treba da pročita i dobro upamti. 

Priča glasi ovako:

Na jednom dalekom, usamljenom ostrvu, usred okeana, živjeli su lijepo i u slozi Ljubav, Bogatstvo, Tuga, Sujeta i Znanje. Živjeli su mirno na tom ostrvu daleko od svih svjetskih briga i događanja. Ali nakon mnogo vijekova primijetili su da njihovo ostrvo polako, pa sve brže i izvjesnije nestaje. Shvatili su da ostrvo ubrzano tone. Uznemireni, spakuju svoje stvari i krenu polako da napuštaju svoje lijepo, čarobno, ali tonuće ostrvo, koje im je vijekovima pružalo sreću.

Jedino Ljubav, postojana po prirodi, riješi da ostane. Jedino je ona vjerovala i nadala se da je sve to privremeno i da će doći bolji dani kada će sve biti lijepo i veselo kao nekada. Međutim vremenom i Ljubav shvati da nema nade i da mora i ona da napusti svoj dom. Spakuje lijepo ono malo stvari i puno uspomena sa sobom, ali sada više nije bilo načina da ode sa ostrva. Svi čamci, brodovi i splavovi već su otplovili, a za pravljenje novih više nije bilo vremena. Ljubav je počela da doziva upomoć.

Nekako u to vrijeme, put tuda nanese Bogatstvo. Ljubav se obraduje sretnoj slučajnosti i zamoli Bogatastvo da je primi na svoj brod:

Primi me molim te, ostrvo tone, udaviću se – rekla je Ljubav.

Izvini ali moj čamac je pun zlata i dragog kamenja. Nema mjesta još i za tebe Ljubavi. Ako i ti budeš ušla, bojim se potonućemo – reče Bogatstvo i ode.

Ljubav je počinjala da hvata panika. Ostrvo je više tonulo i vode je bilo sve više. U panici, Ljubav je i dalje dozivala u pomoć. Onda je na svom splavu naišla Tuga. Ljubav se obradovala starom prijatelju:

Tugo, molim te spasi me. Potonuću zajedno sa ovim našim ostrvcetom. Bilo bi šteta da svijet ostane bez ljubavi.

Žao mi je Ljubavi – odgovorila je tuga – Toliko sam tužna da ne mogu da te povedem sa sobom. Želim da budem sama. I ostavi ljubav daleko iza sebe.

Na ostrvu Ljubav već hvata očaj. Ne vidi načina da se spasi iz nezgodne situacije u kojoj se našla i to zato što je vjerovala u bolje sutra. Međutim, tračak nade, ili je možda u pitanju vjera, su je još uvijek nagonili da i dalje doziva u pomoć. Njena dozivanja privukoše pažnju Sujete koja je tuda slučajno prolazila.

Povedi me sa sobom. Ti si mi jedina nada – zamoli Ljubav.

Ne dolazi u obzir! Vidi kakva si prljava i mokra, hoćeš da mi pokvasiš čamac. Sama si kriva! Sad snosi posljedice. Lijepo sam ti govorila da odeš dok se još moglo. – I još uvrijeđena ode i ostavi Ljubav sa njenom tužnom sudbinom.

Izgubivši i posljednju nadu, Ljubav se predala sudbini. Sjela je na jedini nepotopljeni kamen što je ostao od njihovog, nekad velikog i divnog ostrva i čekala da i on nestane ispod vode i sa sobom odnese i nju. U to niotkuda, pojavi se neki stranac u čamcu.

Stranac priđe sasvim blizu i pruži ruku Ljubavi. Ona uđe u čamac i on je preveze na susjedno ostrvo. Tu je Ljubav izašla iz čamca, zahvalila se i pošla dalje. Tek par metara dalje shvatila je da ne zna ko ju je spasio. Okrenula se i dotrčala natrag do obale, ali čamac sa strancem već se izgubio na horizontu.

Tada je Ljubav tek primjetila Znanje kako sjedi na obali. Prišla je i upitala:

Reci mi Znanje, ko je stranac koji me je spasao sigurne smrti?

Znanje je pogleda, nasmiješi se, pa joj reče:

Kako, zar ti ne znaš? To je bilo Vrijeme.

Vrijeme? – upita zbunjeno Ljubav.

Da, Vrijeme– odgovori Znanje – Jer jedino je VRIJEME sposobno da spozna koliko je Ljubav velika.

Akcija doborovoljnog darivanja krvi 14. februara u Dječijoj kući od 11:00 sati

U ponedjeljak, 14. februara ove godine u prostorijama Dječije kuće na Grbavici (ulica Grbavička bb) od 11:00 do 15:00 sati bit će upriličena Akcija doborovoljnog darivanja krvi u organizaciji Općinske organizacije Crvenog križa Novo Sarajevo.

Pozivamo sve naše sugrađane da se pridruže Akciji, jer darivanjem krvi spašavamo živote!

Azra Kafedžić: Vjerovala sam u riječi

Jednom davno sam bila student književnosti i vjerovala sam u riječi…

Kada ne prespavaš skoro cijelu noć, i kada vrtiš po telefonu i pokušavaš da pritisneš u mraku onu ikonicu “notes” jer ti je mrsko da pališ lampu i pišeš onako kako si navikla, poželi dobro jutro samoj sebi prije svitanja. Miris kiše u 3:36 zna da prija, ako umiješ da sklopiš riječi nota od kapljica. Obližnji prozori spavaju, samo jedan balkon sa lijeve strane moga pogleda šalta programe na tv-u i baca odsjaj ka meni. Moj tv je ugašen, a i po svemu sudeći nema ništa što bih mogla gledati. Previše je hladno da bih svoje dupe spustila na stolicu i pisala, a previše je toplo da bih se vratila u krevet. Guglam Dostojevskog i nudim mu saučesništvo u ovoj tihoj noći. Onako, da skupa prijeđemo trase misli i napravimo dar-mar na jednoj otkucanoj stranici. Počinjem sa: Jednom davno bila sam student književnosti i vjerovala sam u riječi!

Šaltam tv programe i prevrćem očima od razočarenja. Gledala bih neki dobar film, a jedino na šta nailazim su kojekakvi „šovovi“ od kojih mi se IQ smanjuje nevjerovatnom brzinom. Gasim tv, uzimam svoje jastuke i prevrćem ih zajedno sa mislima. Sna nema, a na stolu me čekaju „Ruska zima“ i „Nebeski zatočenik“. Mrsko mi je paliti lampu, a rado bih prstima prošetala do Moskve i Boljšoj teatra. Rado bih pogledala izložbu Svetog Botolfa, i zaronila jagodicama po svom tom dijamantskom nakitu koji je nosila Nina Revska. Onda bih da pomirišem prašnjave police knjižare Sempere u Barceloni, i tragala za jednim jedinim primjerkom Grofa Monte Krista. Ja se, ipak, odlučujem za svoj balkon. Ne usuđujem se ovako golišavo obučena sjesti za svoj stol inspiracije. Tražim malenu sedefastu dekicu što mi je sestra poklonila ali je ne nalazim. Kod mame je u sobi. Probudiću je. Nema veze, biću tiha. Našla sam je. Miris Corala na njoj me baci hiljadama kilometara odavde, a da se nisam ni pomjerila. Kada se misli isprepletu i kada melanholija dođe po svoje, prigrli oboje – neka tu ostanu.

Taman kada sam onako umotana u dekicu sjela na balkon i odvažila se da prebacim ispisane riječi sa „notes“ na papir, shvatih da mi nešto fali. Malo muzike i malo kandirane brusnice i grožđica. Poput trudnice koja se budi u nezahvalno doba noći kako bi nešto prezalogajila. Preturam u mraku po kuhinji, ne paleći svjetlo, i nabasam na mljevenu plazmu o kojoj nisam ni mislila. Uzimam svoju „owl cup“ i pravim omiljeni bućkuriš. Tja, pa zdravije je od kandiranog voća, ironiziram samoj sebi. Vraćam se na balkon, puštam: „Wish i didn't miss you“ i započinjem pisati o tome kako sam jednom davno bila student književnosti i kako sam vjerovala u riječi.

Bilo je to davno, barem meni, kada sam se u Barceloni odlučila studirati svjetsku književnost. Preko noći sam zavoljela Borgesa, Cervantesa i Vegu. Pisali su tu vrstu književnosti u koju sam nepozvana znala ušetati i produživati svoj boravak njihovim redovima. Znala sam da se tu ostvaruje moj dječački san, da pišem priče o onome što mi zaokupi pažnju a da nekada nema nikakve veze sa mnom. Ali kako god, i sama ja vjerujem u riječi. Barem jesam. Valjda još uvijek vjerujem. Ne znam. Imala sam profesora, mladog, kojeg sam znala često sretati na Trgu Katalonije u kafiću Zurich. Pio je svoj „el cortado“ i čitao Dostojevskog. Ja sam živjela nadomak, pa sam hraneći golubove sa Trga i sama tu provodila slobodne popodnevne sate, prije večernjih sati nastave. Nikada se nisam usuđivala pozdraviti ga, a kamoli prići sve do jednoga dana kada je završio sa svojom kafom i krenuo, a iz knjige mu ispala sitno ispisana hartija. Nije primjetio, pa sam potrčala da mu skrenem pažnju misleći da je, možda, nešto povezano sa predavanjem koje je trebao da nam održi tu noć. Držala sam u ruci tu hartiju, a u drugoj svoju knjigu. Na njegovo pitanje šta čitam, ja sam nijemo svoju knjigu pružila njemu.

-Fromm, Umijeće ljubavi. Impresivno. Uzmi ovaj papir što si mi sada vratila, pročitaj do večeras pa ćeš mi ga izanalizirati na času. A'deu (Cat. – Zbogom).

Bože, jesam glupava – pomislih. Mogla sam barem reći hvala, a ne spotaći se o sopstvenu ishitrenost i okrenuti se.

Na papiru je bilo napisano: „Oslobodi se i baci sebe na papir. Ne dozvoli da te bjelina udavi. Hrvanje sa riječima je odličan sport!“ Taj dan sam sjedila u Zurich-u sve do početka nastave i oslobađala se sebe. Na času sam profesoru uručila svoju hartiju, ne baš onako precizno napisanu kao njegovu, i zahvalila mu se što me je naučio da pola literature sa ljubavnom tematikom treba spaliti. Kada se nastava završila rekao mi je da ostanem i rekao: „Jednoga dana ćeš biti ili dobar profesor ili odličan pisac“.

Od tada sam uvijek sa sobom nosila mali rokovnik i pisala sve ono što mi okupira misli. Sve ono što vidim kod drugih ljudi, pa me dotakne i odvažim se sve prenijeti na papir. Zadnjih godina, stvari se mijenjaju. Ponekad rokovnik zaboravim pa dok sjedim u svom omiljenom kafiću, pišem u „notes“ na telefonu. Od Decembra prošle godine do jutros, u telefonu je bilo „26 notes“. Neke dovršene, neke sa tri tačkice, neke tek započete. Pročitavši ih uvidjeh da se sve svodi na ljubavnu tematiku sa praznim riječima, dijalozima koji se na kraju svedu na monolog. Praznih riječi, isto kao i praznih ruku koje sam tada držala u mislima dok sam pisala. Bez razmišljanja sam kliknula „delete“ i zabranila sebi pravo na ikonicu „T“. I na vjeru u riječi.

Vjerujem u ono što oči kažu, vjerujem u dodir koji i dušu prožme, vjerujem u Životinjsko carstvo što smo Andrea i ja dobile od Muamera, vjerujem u ubranu tratinčicu i svježi maslačak između dvije ruke, vjerujem u sliku na viberu što Adna pošalje da mi kaže da se sjetila nas, vjerujem u sliku gdje Amela šalje poljubac preko „vocapa“, vjerujem u poruke u kojima mi muškarci napišu kako vole moje tekstove, vjerujem u zagrljaj malenog Alija kojeg nakon godinu dana sretih u Aleji Ambasadora, vjerujem u Andrein poziv ujutro samo da vidi šta radim i kako sam. Vjerujem u tišinu ove noći, vjerujem sebi u njoj, vjerujem da je i tamo nekom strancu sa trećeg sprata zgrade preko puta večeras neka misao poremetila san i vjerujem da će je negdje zapisati. I da diše. Disanje ispred tv-a i telefona se ne računa.

05:16 pokazuje sat na telefonu. Čuje se bebin plač. Negdje, u blizini. Vrijeme da se doručkuje. Vrijeme je da ja sebi poželim laku noć i dobro jutro. Kiša je stala. Hvala joj što mi je pravila društvo, u ove sate bi malo ko to uradio. Vjerujem!

Odmori u BiH: Destinacije u BiH – Krajina

  • Bihać, Ostrožac, Bosanska Krupa

Na putu do Bihaća neizostavno treba svratiti u seosko domaćinstvo „Čardaklije“ u Bosanskom Petrovcu. „Čardaklije“ su poznate po ljubavi prema Bosanskom brdskom konju, a prizori krda konja u slobodnoj igri predstavljaju idealnu anti-stres terapiju.

„Must see“ je i Nacionalni park Una, čije glavne atrakcije su prekrasni Milančetov i Štrbački buk, te pravoslavni manastir Rmanj, izgrađen od unske sedre. Jedna od bihaćkih znamenitosti su i Japodski otoci, riječne ade u naselju Račić povezane drvenim mostićima, koje gledane iz zraka daju jedinstvenu sliku „srca prirode“. U samom gradu vrijedi obići džamiju Fethiju, Kapetanovu kulu, Muzej prvog zasjedanja AVNOJ-a, gradsku otoku sa spomenikom „Djevojka sa Une“… Unutar granica grada je i prekrasni Kostelski buk.

Nedaleko od Bihaća je čuveni zamak Ostrožac, u kojem se nalaze brojne skulpture nastale u sklopu kiparske kolonije, koja u dvorcu djeluje preko pet desetljeća. 

Stari grad Pset naziv je tvrđave koja dominira centrom Bosanske Krupe, uz obalu Une. Atrakcija Bosanske Krupe je i izletište Male Ade, koje čini sedam riječnih ostrva u samom centru grada, povezanih drvenim mostovima.

Kroz grad protiče i pritoka Une – Krušnica, čiji izvor je udaljen 6 kilometara od centra grada i prirodni je fenomen.

Pikantna salata od tri vrste mahunarki

Kao što smo obećali, donosimo recept za salata od tri vrste mahunarki.

Potrebno (za 4 osobe):

125 g zelene boranije (prepolovljenih mahuna), 2 kašike maslinovog ulja, 2 kašike bijelog vinskog sirćeta, kašičica blagog karija, čehno bijelog luka (izgnječen), 400 g konzerviranog crvenog graha, 400 g mladog graha, 6 strukova mladog luka (isjeckanih), 150 g mocarele (isječena na kockice), 2 velika paradajza, 4 kašike krupno isječenog prešuna.

Priprema:

  1. Mahunarke kuhati u posoljenoj kipućoj vodi oko 5 minuta. Odmah zatim ih rashladiti pod mlazom hladne vode
  2. Napraviti preliv. U teglu sa poklopcem staviti ulje, sirće, kari u prahu, i bijeli luk. Dodati ½ kašičice soli i mljevenog crnog bibera. Zatvoriti teglu i dobro promućkati kako bi se svi sastojci dobro sjedinili.
  3. Pripremljene mahunarke staviti u posudu sa crnim lukom i mocarelom. Posuti prelivom i dobro izmiješati.
  4. Kriške paradajza složiti na veliki tanjir za služenje, pa preko rasporediti mahunarke sa prelivom. Posuti peršunom

Porcija sadrži: 286 kcal; 17,5 g. Proteina; 14,5 g masti (zasićenih 6 g); 21 g UH.

Budimo zdravi, jedimo zdravo!

Lejla Motoruga: Zapisano je negdje

Zapisano je negdje u jednom dijelu Kosmosa, da je 1717. godine, u jednom gradu u Francuskoj živjela djevojka koja se zvala Viktorija. Viktorija je inače bila puna života i bila je uvijek nasmijana. Barem su je drugi ljudi iz tog grada tako doživljavali.

Jednog dana, te 1717. godine, vitka djevojka sa plavom dugom kovrdžavom kosom i velikim plavim očima razboljela se. Preko noći je dobila visoku temperaturu. Stavljali su joj hladne obloge preko čela, ali joj nije pomoglo. Temperatura je sve više rasla, a ona je bila na samoj granici da izgubi svijest. Međutim, njeno tijelo odlučilo je da se bori. Brzo se po gradu pročulo da je djevojka na ivici života. Neko od stanovnika je otrčao da pozove doktora koji se na samom kraju grada nalazio. Doktor je došao što prije i pokušao je da pomogne djevojci. Dok je bespomoćno ležala u krevetu, uzeo je njenu lijevu ruku i povukao rukav spavačice prema gore. Uzeo je iz svog kofera žilet i polahko joj na sredini ruke malo razrezao venu. Krv je počela da kapa. Kap po kap, dok nije dovoljno iskapala. Doktor je porodici rekao da će za nekoliki dana ozdraviti.

Svi su čekali da prođe nekoliko dana da Viktorija ozdravi, ali Viktorijino tijelo i dalje je bilo vruće. Nekoliko sekundi prije nego što je odlučila da zatvori oči, pokucao je neko na vrata. Majka od bolesne djevojke je otvorila. Bila je to travarka iz grada koja je također čula da se mlada djevojka bori sa temperaturom. Donijela je napitak u maloj bočici i rekla da će od tog napitka djevojka ozdraviti. Na bočici je pisalo: Venenum.

Travarka je prišla djevojci i dala joj taj napitak. Djevojka je čvrsto vjerovala da će joj to pomoći. Odmah poslije toga travarka je otišla. Sutradan, djevojci je spala temperatura i polahko joj se vraćala snaga. Nakon nekoliko dana Viktorija je u potpunosti ozdravila, te je odlučila da posjeti travarku i da joj se zahvali. Kada je došla do njene kuće, pokucala je na vrata, ali niko nije otvorio. Pokušala je dozvati, ali niko se nije odazvao. Žena koja je živjela do travarkine kuće, rekla je da je ona jučer napustila ovaj grad. Tužna djevojka, vratila se kući. Jedino što joj je ostalo od travake je bočica sa napitkom koji ju je izliječio.

Poslije dvije godine, Viktorija je upoznala Hektora. Hektor je bio lijepi mladić smeđe kose. Počela se sa njim viđati. On joj je prećutio da je bio kraljev pomoćnik. Tek je počeo tu raditi, a i želio je da vjeruje da je on obični seljak iz grada. Mlada djevojka se u njega zaljubljuje. Kada je ljubavna magija njenim venama krenula, pročulo se cijelim gradom da Hektor radi u kraljevom dvorcu. Tako je i Viktorija to saznala, ali se nije naljutila što joj nije rekao. Narod ga je počeo simpatizovati.

Momak se na početku trudio oko djevojke, a njoj je to godilo. Učinio je sve da Viktorija bude sretna. Međutim, s vremenom se dečko počeo mijenjati. Počeo je da laže. Sa njegovih usana su samo laži izlazile i počeo je da bude hladan prema Viktoriji. Polahko je i prema narodu postojao hladan. Tu se njihova ljubavna priča završava.

Jednog toplog augustovskog dana, kada je Viktorija čula da se jedna djevojka iz grada razboljela. Imala je temperaturu koja nije mogla da spadne. Baš kao i ona prije dvije godine. Očajni roditelji su sve pokušavali, ali ništa nije pomagalo. Viktorija je u kući potražila praznu bočicu u kojoj se nalazio napitak koji je njoj tada pomogao i zaputila se prema kući gdje je živjela bolesna djevojka.

Kada je pokucala na vrata, majka od bolesne djevojčice je otvorila. Viktorija je rekla njenoj majci da se nalazila u istoj situaciji i da joj je travarka spasila život sa napitkom iz bočice. Rekla joj je da pokuša naći tu travarku ili neku drugu travarku koja može napraviti napitak koji se u bočici nalazio, te joj dala bočicu. Majka je uzela praznu bočicu i pročitala natpis: Venenum. Istog trenutka joj je bočica iskliznula iz ruku. Majka je napala djevojku i upitala je oštrim tonom:

“Znaš li ti šta znači ovaj natpis?”

“Ne znam”, rekla je tužno Viktorija.

“Venenum znači otrov”, rekla je majka i istjerala Viktoriju iz kuće.

Djevojka nije mogla da vjeruje šta je čula. Pomišljala je da žena nije dobro pročitala. Poslije toga se zaputila prema jedoj mladoj travarki koja je u gradu živjela. Brzim hodom, stigla je za dva sata. Pokucala joj je na vrata i ponijela praznu bočicu koja se zamalo nije slupala. Travarka je rekla da na bočici na latinskom piše otrov i da niko to ne bi smio popiti jer bi ga to ubilo.

Djevojka je plačući izašla iz travarkine kuće. Nije joj ništa bilo jasno. Ako je ona otrov popil, kako je živa? I kako se od otrova mogla izliječiti? Pomislila je da je možda neki drugi sadržaj bio u bočici, a natpis da je pogrešan. Koliko god razmišljala o tome, pravu istinu neće nikad saznati. Činjenica je da je njoj taj “otrov” pomogao.

Vraćajući se kući, Viktorija je srela Hektora. U jednu ruku joj je drago bilo, a u drugu ruku joj je krivo bilo što ju je lagao. Stajala je tu sa njim i pričala. Ispričala mu je da je saznala upravo da je prije nekoliko godina “otrov” popila. On joj je na to hladno i ironično rekao:

  • Pa šta ima veze?

Poslije tih hladnih riječi, ona je sama krenula dalje.

1720. godine počela je kuga. Mnogi ljudi su od nje umirali. Mlada travarka koja se nlazila u gradu pokušala je da napravi napitak koji bi ljude od kuge zaštitio. Uspjela je. Samo napitak nije jednostavno napraviti. Treba dosta vremena uložiti za jednu bočicu.

Viktorija je sanjala da bi se zbog ovog ljekovitog napitka nešto Viktoru moglo desiti. Pomislila je da možda negativno može djelovati na neke ljude. Onaj njihov zadnji susret je bio hladan i cijelo vrijeme je razmišljala o tome kako joj je ironično rekao: šta ima veze što je otrov popila.

Kuga se sve više širila, a travarka je danju i noću pravila ljekovite napitke. Kralj je donio odluku da prvo djeca i žene popiju ljekovitu substancu, pa tek onda muškarci. To se Hektoru nikako nije svidjelo. Želio je sebe da što prije zaštiti od kuge. Jednog dana tajno je zakazao sastanak sa ostalim pomoćnicima koji rade u kraljevskom dvoru. Jedan od njih je dobro poznavao travarku. Dok je Hektor zamolio tog pomoćnika da ode do travarke i da preko reda donese 15 bočica, služavka iz dvora, koja je slučajno prošla, čula je sve. Ona je neprimjetno izašla iz prostorije. Pomoćnik koji poznaje travarku, zaputio se prema njoj. Bez ikavih problema, preko reda, travarka mu je dala 15 bočica. U međuvremenu služavka iz dvora je otišla u grad i počela da priča da će kraljevi pomoćnici dobiti preko reda napitak. Pomoćnik je krišom u dvor unio ljekovite napitke. Ispred dvora su počeli okupljati ljudi. Hektor to još nije primijetio. On i još 14 pomoćnika su uzeli napitak. U tom trenutku jedan seljak je uzeo dvogled i pogledao je prema prozoru. Vidio je da su svi pomoćnici okupljeni i da su uzeli malu bočicu i ispili ono što je unutra bilo. Seljak je u tom trenutku glasno rekao:

  • Prevaranti! Lažovi!

Ostali su za njim ponavljali izgovorene riječi.

Kralj je čuo buku i ništa mu nije bilo jasno, te je izašao vani. Seljak sa dvogledom mu je sve objasnio. Zatim je kralj otišao do Hektora i ostalih pomoćnika. Pronašao ih je u jednoj prostoriji sa praznim bočicama. Kada je Hektor ugledao kralja, ostao je nijem. Nije znao šta da kaže. Kralj je ubrzo sve pomoćnike istjerao iz dvora. Hektor koji je bio na dobrom glasu, sada je na lošem glasu.

Brzo je i Viktorija čula šta se desilo u kraljevom dovorcu i sad joj je bio jasan san!

Zaključak priče:

  1. Vjera je glavni lijek za sve! Viktorija je možda popila otrov, ali vjera da će ozdraviti bila je jača.
  1. Sve se na neki način vraća. I dobro i loše. U ovom slučaju se Hektorina hladna i ironična rečenica vratila. Kada mu je Viktorija rekla da je popila otrov, on je hladno rekao:
  • Pa šta ima veze. Nakon nekog vremena, izgubio je zbog ljekovite bočice obraz.

Sve je zapisano negdje…i dobro i loše.

***

Lejline tekstove možete pratiti na FB stranici Pisane riječi, IG profilu Pisane rijeci i web stranici Pisane rijeci