Za traitlon sam se počela zanimati 2019. godine kada je grupa entuzijasta, mojih prijatelja, odlučila napraviti najbolji sprint triatlon u regionu. Bilo je izazovno pojaviti se kao takmičar jer od tri discipline jedino sam redovno trčala, plivati sam znala samo prsno, a biciklo voziti samo rekreativno i to zadnji put sa 18. Mic po mic spremio se taj triatlon na Jablaničkom, pa još jedan u Dubrovniku da bi nastupila pauza zbog Covida. Ali raja je bila na okupu, armosfera oko treninga i triatlona uvijek zagrijana, tako sam nastavila trenirati u nekom svom aranžmanu sa ciljem održavanja neke fizičke spreme. Covid je na sve nas uticao na razne načine, a na mene prvenstveno mentalno, manifestovano kroz pojavu različitih anksioznosti, između ostalog i pojavu straha od vode i plivanja i stalnog samo-uvjeravanja da ja to (i još štošta) ne mogu. To je uzrokovalo moje odustajanje na plivanju u Dubrovniku prošle godine što je bio posljednji poziv da se pokušam vratiti na fabričke postavke.
Početkom godine osnovan je Triatlon i pentatlon savez BiH te je naša ekipa odlučila registrovati i Triatlon klub, postati član saveza i učestvovati u domaćoj ligi i takmičenjima koja se organizuju. Licencirano je 116 takmičara iz cijele BiH, od toga samo 15 žena seniora i age grupera.
I tako dođosmo do početka ove priče. Na državnom prvenstvu u akvatlonu u Neumu osvojila sam prvo mjesto u svojoj starosnoj skupini. To naravno nije bilo teško jer trebalo je samo završiti. U mojoj starosnoj skupini nema više ni jedna licencirana žena. Zapravo u svim starosnim skupinama imaju po dvije, tri, najviše četiri žene, tako da svima nama postolje nikad neće biti upitno. Nažalost, jako malo žena se bavi sportom, o triatlonu da i ne govorim, i to je tužna istina. Biti aktivan, baviti se sportom, bilo kojim sportom, bi trebao biti imperativ svakog čovjeka. Prednosti aktivnog života su nemjerljive. Ne samo da pomažu mentalnom rasterećenju i oporavku, u procesu čovjek spozna sebe, svoje mogućnosti, puno priča sa svojim unutarnjim ja, izaziva sam sebe, i konačno tako rasterećen vraća se u porodicu i društvo svaki put jači.
Ova priča nema neku posebnu poentu osim da iskreno želim da imam sa kim da se takmičim za postolje i želim da se više žena počne baviti sportom dok mogu, jer svakim danom naše sposobnosti se umanjuju,a svi želimo zdravu i aktivni starost.
Što se mene tiče ja sebi postavljam ciljeve, trudim se da ih ispunim i nadam se napretku u svim disciplinama, koliko mi zdravlje i godine dozvoljavaju.
