Četvrtak, 23 Aprila, 2026
Naslovnica Blog Stranica 19

ADENOMIOZA – NE, TO NIJE ‘U MOJOJ GLAVI’ TO JE U MOJOJ MATERNICI!

Bolovi u zdjelici, trbuhu, donjem dijelu leđa; obilna produžena krvarenja, povišena temperatura, kronični umor, bolovi u zglobovima; rupe u pamćenju, problemi s koncentracijom, napadaji panike; ugrušci, afte, upale na koži, problemi s mjehurom, problemi s probavom… Sada kad sam dobila i konačnu potvrdu bolesti koja mi je uzela maternicu i velik dio posljednje dvije godine života, vrijeme je da vas upoznam s adenomiozom.

Nisam liječnik ni medicinski stručnjak, ovo je tek moja priča, koju vam pričam u nadi da će nekome možda biti putokaz i pomoć u vlastitoj borbi. Nažalost, adenomioza može drastično narušiti kvalitetu svih aspekata života, a dok se borite preživjeti dan, nažalost se nerijetko morate boriti i s liječnicima koji vas uvjeravaju da pretjerujete, izmišljate, previše guglate, preosjetljivi ste, ili je to sve u vašoj glavi. Na to imam samo jedno za reći – oprostite im, ako smognete snage, jer prečesto nažalost ne znaju što čine.

Iako sam cijeli život imala bolne i obilne mjesečnice, prije nekih 7 godina, između dva poroda, primijetila sam da mi se u PMS-u događaju čudne stvari: povišena temperatura, afte u ustima, užasan umor i bolne upale svaki put na drugom mjestu na koži. Zatim se isto počelo događati i u ovulaciji. Ginekologinja me uvjeravala kako nema govora da su ovi problemi vezani za ciklus i hormone, i poslala me dermatologu. Dermatologinja je pak zaključila kako je koža samo pokazatelj nekog dubljeg problema i poslala me LOM-u. Testiralo me na svakakve bakterije, viruse, stanja i bolesti i ispalo je da sam zdrava k'o dren i svi moji hormoni su super – osim što sam putem popila xy kura antibiotika, nateklo mi je pola glave, odstranjen mi je upaljeni madež a umalo i potpuno zdravi umnjak. Na moje uporno inzistiranje da što god se događalo mora biti vezano za ciklus – ginekolozi su samo zbunjeno vrtjeli glavom.

Fast forward koju godinu takvog života i eto nas i u 2022., mojoj godini zaborava. Godini za zaboraviti je, zbog količine ružnih i tužnih stvari i još ružnijih i tužnijih ljudi, i godini u kojoj je sav taj stres zakucao posljednji čavao u mome stanju. Na one upale i bolove eto sad i užasne nadutosti od koje satima nisam mogla disati, eto i bolova u zglobovima i zdjelici, a malo po malo eto i napadaja panike i užasnih rupa u pamćenju. Godina zaborava, doslovno.

Novi pregledi, novi uredni nalazi imunologa i nebrojenih uglednih, poznatih, skupih ginekologa. Magnet, ultrazvuk, krv, hormoni, mokraća, stolica, ni traga ničemu. Dijagnoza – nije ti ništa. A ja? Ja radim iz ležećeg položaja jer sam toliko u bolovima da nemam snage sjediti. Nemam snage djetetu pomoći sa zadaćom. Nekad se nemam snage ni otuširati.

Otkazujem sve dodatne poslovne obaveze i promocije, druženja i rođendane, kave i izlete. Prestajem pisati, teško mi je zadržati misao. Ima dana kad mi je teško dignuti ruku. Koncentriram svu energiju samo na najnužnije i preživljavanje. Počinju obilna krvarenja, ponekad traju i cijeli mjesec. Ugrušci su veličine bebine šake. Nikome osim najbližima ništa ne pričam, jer što bih im uopće i rekla? Nisam dobro. Ne znam što mi je.

U ona tri dana u mjesecu kada mi se posreći da jesam dobro ne znam bih li prije putovala, ljubila djecu i muža, ribala kuću ili guglala simptome. U tom kaosu, naletim na fejsu na objavu poznanice o endometriozi. Nikad čula. Gugl. Simptomi. Šok. Pa ovo sam ja! Ovo imam! To mi je! Suze, nevjerica, tuga i olakšanje, ma kako loše zvučalo, nisam sama, nisam jedina i NE, NIJE U MOJOJ GLAVI. Ispalo je da je u mojoj – maternici.

Nije bila endometrioza, bila joj je sestrica adenomioza – pokazao je patohistološki nalaz moje maternice, koji upravo držim u ruci (nalaz, ne maternicu) i zbog kojega sve ovo pišem – jer napokon imam dokaz. Adenomioza je naime manje poznata sestra endometrioze, i od nje prema nekim procjenama pati svaka peta žena. Ogroman postotak, ogroman – a ginekolozi gotovo svima njima kažu – to je sve u tvojoj glavi. Prestrašno, nepojmljivo.

Adenomioza je prisutnost žlijezda endometrija i strome u muskulaturi maternice – drugim riječima, tkivo sluznice maternice nalazi se u mišićnom sloju maternice. Postoji nekoliko vrsta adenomioze, no kod većine maternica je višestruko uvećana, puna ‘čvorova’, adenomioma i sličnih lijepih stvari koje uzrokuju kroničnu upalu, bolove i obilna krvarenja.

Patohistološki nalaz moje maternice pokazao je da je bila tri puta veća od normalne (stiskala mi je okolne organe), uz brojne čvorove od kojih je jedan pokazao znakove degenerativnih promjena. Nažalost, ništa od toga NIJE VIDIO nitko od svih onih cijenjenih ginekologa koje sam godinama obilazila, skupo plaćala i odlazila kući poražena i u suzama. Trebalo mi je 6 godina da nađem liječnicu koja me saslušala, razgovarala sa mnom kao sa razumnom, legitimnom osobom, profesionalno me pregledala i napokon potvrdila moje sumnje. Rekla sam njoj, a reći ću i tu: nije preuveličano reći da mi je spasila razum i život.

Adenomioza se ponekad može držati pod kontrolom hormonskom terapijom (kontracepcija ili spirala), ali meni nažalost nije uspjela pomoći. Količina stresa zbog tadašnje situacije u mom životu jednostavno je bila prevelika za bilo kakvu tabletu, tijelo nije moglo to izdržati. Postalo je jasno da ću trebati neku vrstu kirurškog zahvata, ali nisam još znala ni kakvog, ni gdje.

Specijalisti u KBC-u mišljenje moje ginekologice glatko su otpisali, jer magnet mi se vratio uredan. Da su imali nešto više znanja, znali bi da se ni adenomioza ni endometrioza često ne vide na magnetu (osobito ako se ne radi po protokolu za emdometriozu, za koji u većini naših bolnica nikada nisu ni čuli).

U cijeloj Hrvatskoj postoji tek šačica liječnika koji se bave adenomiozom i endometriozom. Jedan od njih je dr. Ćorić u Klinici za endometriozu u Zagrebu, drugi je dr. Barišić pri specijalnoj bolnici za liječenje karcinoma, Radiochirurgiji u Zagrebu. Zbog dugih lista čekanja na Klinici, odlučila sam otići u Radiochirurgiju kod dr. Barišića. Pregled je, skupa s konzultacijama, trajao sat vremena. Izuzetno stručno, detaljno, pažljivo. Ne samo da sam napokon, nakon svih tih godina muke dobila dijagnozu, nego i rješenje problema! Netko bi drugi vjerojatno tugovao na preporuku histerektomije, ali ja sam gotovo plakala od sreće. Napokon me netko čuo, vidio, doživio, napokon znam kako dalje, pa makar to značilo i opsežnu operaciju, tri organa manje, intenzivnu, kateter i oporavak koji će trajati tjednima. Bilo me strah, ali bila sam spremna vratiti svoj život nazad. Nisam se više mogla ni sjetiti kako je to probuditi se bez bolova, otići na wc bez straha, planirati život bez bojazni da neću moći. Bila sam zahvalna na svakom danu koji sam mogla izdržati na nogama.

Laparoskopska operacija je odrađena u KBC Rijeka, bez komplikacija i problema. Oporavak je tekao uredno, strpljivo i pažljivo. Detalje oko tijeka same operacije opisala sam u grupi Endometrioza i drugi ženski problemi, pa da se sada ne ponavljam, to je ujedno sjajno mjesto za dobiti odlične informacije i iskustva žena na ovu temu. Tko je na ti s engleskim, svakako preporučujem i grupu Nancy's Nook, a za one koji moraju tek proći histerektomiju, donijeti odluku o tome ili su u procesu oporavka, tu je i niz sjajnih Hysterectomy support groups tipa Hysterectomy sisters.

Na ovim fotkama nastalim lani je moj trbuh ujutro i isti dan popodne (ne, nisam jela ništa što napuhuje) budući da je upravo ta užasna, gušeća nadutost jedan od rijetkih vanjskih, vidljivih znakova problema koji dolaze s adenomiozom i endometriozom – tzv endo belly. Usput budi rečeno, kroz sve ove godine probala sam vjerojatno sve moguće čajeve, tinkture, dodatke prehrani, postala sam vege, izbacila mlijeko, postila, vježbala (koliko je bilo izvedivo), meditirala… You name it, I tried it. Ništa od toga nije pomoglo samoj adenomiozi, ali mi je zato krvna slika bila savršena, unatoč obilnim krvarenjima.

Da zaključim ovu litaniju, nadam se da će vam moje iskustvo pomoći. O detaljima adenomioze ima info na internetu, naći ćete osnovno, a onda slijedi pravi izazov – naći ginekologa koji zna i razumije. Sretno s tim.

Ajmo započeti glasno govoriti o stanjima i bolestima koje su ‘samo u glavi žene’, da napokon izađu ‘iz naših glava’ i dođu do mozga specijalista koji bi o njima hitno trebali početi učiti.

Na koji način psihoterapija olakšava život sa anksioznim poteškoćama?

Kada anksioznost postane dio vašeg života, važno je pronaći terapeutske strategije koje će vam pomoći da se nosite s njom.

Mnogi ljudi doživljavaju periode intenzivnog stresa, što može učiniti svakodnevni život izazovnim. Kontinuirano se ljudi bore s anksioznim poremećajem, koji karakterizira strah i napetost. Upravljanje svojom tjeskobom ključno je za normalan tok života.

Kada se osjećamo tjeskobno, naše tijelo se počinje pripremati za neposrednu opasnost. Strah je instinktivni odgovor koji nam pomaže da ostanemo sigurni kada se suočimo s opasnošću. Borba ili bijeg od izvora vaše tjeskobe privremeno će ublažiti njegov učinak na vas. Međutim, za njegovo potpuno prevladavanje potrebno je pronaći trajnije rješenje. Ako simptomi traju određeno vrijeme i ometaju vašu sposobnost da živite normalnim tokom života, vrijeme je da posjetite stručnu osobu.

Psihoterapija je učinkovit tretman za anksioznost. Može vam pomoći da razumijete svoju tjeskobu, nudi mogućnost razvijanja zdravijih mehanizama, pomoću kojih ćete riješiti temeljne probleme.

Psihoterapija pomaže da naučimo kako se nositi s anksioznošću na zdrav način.

Cilj je u pronaći način pomoću kojeg ćete imati mogućnost njegovati mentalno zdravlje, a upravo to možete postići kroz različite aspekte razmišljanja koje vam nudi psihoterapija. Također, pomaže identificirati korijen tjeskobe i prevladati strahove.

Preuzimanje kontrole nad tim mislima pomoći će vam da se opustite i smanjite negativne učinke koje utječu na tijelo i um. Ako upoznate uzrok, spoznat ćete i kontrolu nad strahom.

‘Tjeskoba sutra ne isprazni tugu već samo danas isprazni snagu.’ –  Charles Spurgeon

Savjeti za bolju komunikaciju

Efektivna komunikacija je ključna za uspjeh kako u ličnom tako i u profesionalnom životu. Dobre vještine komunikacije pomažu u izgradnji odnosa, rješavanju konflikata i ostvarivanju ciljeva. Međutim, nije svako prirodni talenat u ovom području i zato se mnogi ljudi suočavaju sa poteškoćama u komunikaciji. Srećom, postoji mnogo tehnika i savjeta koji mogu pomoći u unapređenju vaših vještina komunikacije. Istražimo zajedno neke od najefektivnijih strategija za poboljšanje vaših veština komunikacije.

Aktivno slušanje

Aktivno slušanje je ključna vještina za efektivnu komunikaciju. Da biste bili dobar slušalac, trebate obratiti pažnju na ono što govornik govori, pokazati interes i postavljati razjašnjavajuća pitanja. Aktivno slušanje vam pomaže da razumijete perspektivu druge osobe, a takođe pokazuje da poštujete njihova mišljenja i ideje.

Govorite jasno i samouvjereno

Govoriti jasno i samouvjereno je od suštinskog značaja za efektivnu komunikaciju. Govorite umjerenim tempom, jasno izgovarajte riječi i koristite odgovarajući ton i jačinu. Ako niste sigurni u svoje govorne sposobnosti, vježbajte sa prijateljem ili pred ogledalom dok se ne osećate udobnije.

Koristite neverbalnu komunikaciju

Neverbalna komunikacija kao što su izrazi lica, gestovi i držanje tijela takođe mogu uticati na to kako će vaša poruka biti primljena. Pazite da vaše tijelo govori ono što želite da prenesete. Održavajte kontakt očima, osmjehnite se i koristite otvoreno držanje tijela kako biste pokazali da ste angažovani i zainteresovani.

Budite sažeti i jasni

Ljudi su više skloni tome da se isključe ako dužite ili skrećete s teme. Budite sažeti i brzo dođite do poente. Koristite jasan i jednostavan jezik i izbjegavajte žargon ili tehničke termine koji mogu biti zbunjujući.

Izbjegavajte pretpostavke

Pretpostavke mogu dovesti do nesporazuma i loše komunikacije. Umjesto da pretpostavljate da znate šta druga misli, pitajte ih.

Prođe pola godine…

Pola kalendarske godine je prošlo, i prvo što se može primijetiti je koliko vrijeme brzo prolazi. Sjećate li se kako ste dočekali Novu godinu? Kako se osjećate? Da li ste zadovoljni sa svime što ste postigli do sada? To su pitanja koja možda lebde u vašem umu.

Moguće je da vas hvata osjećaj anksioznosti ili nelagode kada sagledate sve ono što ste željeli postići do ovog trenutka. Sjećam se da sam u januaru zacrtala baš velike planove. I nisam ih ostvarila. Možda ni vi niste ostvarili sve ciljeve koje ste si zacrtali. To je sasvim uredu. Svima nam se dogodi da neke stvari ne idu baš onako kako smo planirali.

Ipak, dok dišemo – možemo. Dok dišemo, ima šanse da ispunimo svoje velike ciljeve. Do kraja godine imamo još šest mjeseci, to je sasvim dovoljno vremena za promjene, rast i postignuća.

I sada, zastanite. Udahnite duboko. Ova poruka je podsjetnik da stanete i uživate u trenutku.

Dugotrajne kiše su nam oduzele radovanje i uživanje u proljeću, možda niste ni obratili pažnju na prve majske ruže i divili im se!? Osvrnite se oko sebe i primijetite opojni miris lipe koji se širi zrakom. Pogledajte cvijeće koje nam daruje najljepše boje.

Budite prisutni u trenutku. Neka vas sadašnjost okružuje i donese mir. Sjetite se da je život sastavljen od trenutaka, a svaki trenutak je važan. Usporite, da dišete i cijenite trenutak koji živite.

Budi. Sada. Tu.

Dragana Grbić-Hasibović

Festival očeva 01. jula na Vilsonovom šetalištu

Djeco, hajde da navijamo za očeve! Mama, nana, dedo, tetka – svi, bez izuzetka, dođite u subotu, prvog jula na Vilsonovo šetalište, ispred “Mravko Travko – restorana za velike i male”- sa početkom u 17h.

Mnoštvo zabave, radosti, pjesme i takmičenja u puzanju, presvlačenju, vožnji kolica sa nagradama za sve, od kompanije Violeta. Naravno, fenomenalni Mravko Travko vas čeka sa svojim najljepšim pjesmama.

Datum: Subota, 1.7.2023.
Vrijeme: 17:00
Lokacija: Vilsonovo šetaliste, ispred “Mravko Travko – restorana za velike i male”

Hajra Smirko: KAKO SAM “PRIHVATILA” DIJETE S POTEŠKOĆAMA?

Teško sam prihvatila!

U svojoj glavi nisam mogla da prevaziđem da mi se to desilo. Moj sin je oštecenje mozga dobio prilikom poroda. Znate kad oćekujete zdravo dijete, imate u glavi ideje i planove…

Sutra bih ga ženila, već mu i svadbu vidim, zamišljala ga, kako je visok, zgodan… i onda se sve sruši.

Počnu vas bombardovati dijagnozama i riječima koje čak ni ne razumijete, i nemate pojma šta se dešava.

To je moje dijete, volim ga više nego ikog i išta na svijetu.

Ali prihvatiti to da neće živjeti ili preživjeti, noć, sljedeći dan, mozda ni koju godinu…

Prihvatiti to da nije progovorio, da nije prohodao, da se nije sam spustio niz tobogan, da ne sjedi..

Prihvatiti to da mi ne šara zidove, ne pravi smicalice i zijane, da se nije potukao u vrticu, da čak ni ne ide u vrtić, jer za njega nema te opcije…

To je ono što boli jednu majku.

Hajra i Ahmed

A htjela sam ga ženiti, gledati ga kako je lijep i sretan.

I gledam ga koliko je lijep i sretan, i srce mi se kida. I danas.

Prihvatila sam svoje dijete nekako ubrzo, može se reći i odmah. Jer se vodim onom ‘imam problem-tražim najbolje rješenje’.

Ono što nisam prihvatila je cijela situacija koja nas je zadesila. Nemoć da se učini bilo šta. Neizvjesnost.

Nisam prihvatila, dugo, duugo, da mi je Bog to zapisao, da mi je to učinio.

Bila sam ljuta, bijesna. Molila Ga da me više ne voli (vodeći se onom da Bog najviše iskušava one koje najviše voli).

Trajalo je to… sad, kad pogledam nazad, trajalo je predugo, jer u tim trenucima svaka sekunda je k'o milion godina.

A onda su se stvari počele slagati, nekako same.

Sam Bog je poslao neku razgalu, rješenja, tako je prosvjetlio i nas i naše živote.

Njemu je bilo 8 mjeseci kad sam pristala na psihološku pomoć. Nekih pola godine poslije sam prihvatila situaciju.

Tesko je i danas, nailazimo na prepreke stalno.

I idalje mi je najbolnije što neću imati glupe brige koje imaju mame sinova.

Moja briga je hoće li preživjeti epi napad, njihova briga je hoće li se sin vratiti iz izlaska i u koliko sati, hoce li sklepati kakvoj dijete… i tako to…

Ali svakom je njegova briga najveća.

Nekako prihvatajući situaciju koja mi je ipak od Boga, sudbinom predodređena, stvorila sam neku povezanost s Bogom.

Možda to zvuči suludo, ali se nikad u životu nisam osjećala rahatnije kao sad, od momenta kad sam dobila svoje posebno dijete.

Svi problemi su se sami počeli rješavati, ne mogu reći da ja nisam radila na tome, ali se svaki zavrsavao onako kako je to najbolje za mene.

Okončala sam loš brak, postigla mnoge uspjehe, preselila se. Imam divan krug prijatelja i bliskih osoba, sve ih volim.

Sad, kao i godinama unazad … sam zahvalna Allahu sto je mene izabrao da budem mama jednom heroju. Ne znate vi koje se bitke vode u ovim sićusnim tijelima i ovim malenim životima.

Meleci u ljudskom obliku su djeca s poteškoćama. Zašto bi odbili imati svog ličnog meleka? A džennet je u saburu.

Grlimo vas, drugari.

(Tekst je nastao 2021. godine kao odgovor na pitanje kako smo ‘prihvatili’ dijete s poteškoćama.

I kad smo kod prihvatanja-nema mi odvratnije riječi na dunjaluku.)

U nedjelju velika Banjalučka biciklijada

Velika Banjalučka biciklijada počinje 25. juna u parku “Petar Kočić”, u 11.30, istakli su iz Turističke organizacije Banjaluka.

Kako oni kažu, biciklijada je okupljanje ljubitelja bicikala, uz zabavni program i zajednički defile kroz grad u dužini od pet kilometara.

“Na biciklijadi mogu učestvovati svi biciklisti, od onih najmanjih, pa do onih najvećih, a pogotovo cijele porodice. Dovoljno je samo da se tog dana pojavite sa biciklom”, pojasnili su oni.

Konkurs za usavršavanje na radu nezaposlenih majki sa djecom predškolskog uzrasta

Projekat ima za cilj unaprijediti vještine trideset žena kroz tromjesečni rad u kompaniji dm drogerie markt, a uključene korisnice projekta bi imale i mogućnost povrata dijela sredstava za smještaj njihove djece u predškolske ustanove.

U okviru projekta finansiranog od strane Vlade Republike Češke, Populacioni fond Ujedinjenih nacija (UNFPA), višestruko nagrađivana kompanija dm drogerie markt i Fondacija Mozaik su udružili snage da pomognu nezaposlenim majkama sa djecom do navršenih 7 godina starosti da se uključe na tržište rada kroz usavršavanje na radu.

U partnerstvu UNFPA, kompanije dm drogerie markt i Fondacije Mozaik finansiranog od strane Vlade Republike Češke, pokreće se projekat osposobljavanja 30 majki djece predškolskog uzrasta namjenjen sticanju vještina za razvoj karijere. Cilj ovog projekta je:

  • Ojačati kapacitete žena i uključiti ih na tržište rada;
  • Osigurati dodatni prihod njihovim porodicama;
  • Smanjiti negativne efekte nedostajuće radne snage na domaćem tržištu rada.

Ako želiš biti među ovih 30 žena, prijavi se do 25.6.2023. godine (do ponoći) popunjavajući ovu jednostavnu online formu.

INCIJATIVA “ZONA SMANJENE UPOTREBE PLASTIKE” POKRENUTA U MOSTARU

Njemačko društvo za međunarodnu saradnju (GIZ) GmbH i UN regionalni centar aktivnosti  Medwaves  sa zadovoljstvom najavljuju početak incijative “Zona smanjene upotrebe plastike”. Ova inicijativa ima za cilj kreiranje zajednice perspektivnih i okolišno osviještenih vlasnika hotela, restorana, kafića i barova koji žele postepeno izbaciti jednokratne plastične proizvode (JPP) iz svojih poslovnih aktivnosti, kako bi doprinijeli smanjenju onečišćenja plastikom na području  Albanijie, Bosne i Hercegovine, Kosova i Crne Gore.

  • Plastične boce i čepovi, posude za hranu, vrećice, ambalaža i omoti, kao i limenke, ubrajaju se među deset najčešćih vrsta otpada koje se susreću prilikom čišćenja priobalnog područja  Albanije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
  • Ovi proizvodi su namijenjeni za jednokratnu upotrebu koja traje najčešće samo nekoliko minuta, nakon čega se klasificiraju kao otpad. Zabrinjavajuća je činjenica da svaki treći JPP završi u moru, gdje se razlaže stoljećima.
  • Čak 80% plastičnog otpada koji završi u moru je rezultat neadekvatnog upravljanja otpadom i nedostatkom infrastrukture u gusto naseljenim gradskim područjima, sa kojih putem rijeka otpad dospijeva u more.
  • Zagađenost plastikom šteti okolišu i ljudskom zdravlju, kontaminira mora i tlo.
  • Tri od četiri osobe smatraju da upotreba JPP- treba biti što prije zabranjena[1]
  • 82% svjetske populacije preferira proizvode sa manjom količinom plastike u pakovanju[2]
  • Incijativa “Zona smanjene upotrebe plastike” je uspješno implementirana i u drugim zemljama, rezultirajući značajnim smanjenjem plastičnog otpada, istovremeno donoseći finansijske uštede biznisima i gradovima koji su učestvovali u implementaciji.

U cilju suočavanja sa eskalirajućim problemom generisanja plastičnog otpada, CENER 21 je uspostavio partnerstvo s MedWavesom i Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit GmbH (GIZ) sa ciljem provođenja inicijative “Zona smanjene upotrebe plastike”. Ova inicijativa će biti pokrenuta u tri općine u Albaniji, Crnoj Gori,  Bosni i Hercegovini, sa planom daljeg širenja na nacionalni nivo, kao i uključivanje općina na Kosovu, do kraja sljedeće godine.

Inicijativa “Zona smanjene upotrebe plastike” ima za cilj motivirati i podržati vlasnike hotela, restorana i kafića u postepenom smanjenu količine jednokratnih plastičnih proizvoda dostavljenim krajnjim kupcima/ gostima.

Hoteli, restorani, kafići i barovi često se oslanjaju na jeftine, praktične, funkcionalne i široko rasprostranjene  jednokratne plastične proizvode poput slamki, čaša, kesa i higijenskog pribora. Nažalost, otežano I neadekvatno prikupljanje i tendencija nagomilavanje ovih proizvoda na neadekvatnim mjestima rezultiraju zabrinjavajućom zagađenosti okoliša plastikom, što umanjuje estetsku privlačnost obala, plaža i gradova. Kao posljedica navedenog, smanjen je broj posjetitelja, što dovodi do pada broja zaposlenih i prihoda, ali i povećanja troškova za porezne obveznike koji su uključeni u čišćenje plaža i gradova.

S obzirom da količina generisanog plastičnog otpada eksponencijalo raste, važno je da hoteli, restorani, kafići i barovi preuzmu aktivnu ulogu u borbi protiv onečišćenja plastikom i promovisanju cirkularne upotrebe plastike. Oni to mogu postići direktno, smanjenjem potražnje jednokratnih plastičnih proizvoda kroz poticanje izbjegavanja prekomjerne upotrebe plastike, istovremeno zagovarajući korištenje višekratnih i istinski održivih alternativa.

Kampanje za podizanje svijesti javnosti o štetnom utjecaju plastike na okoliš i ljudsko zdravlje, izazvala su globalnu zabrinutost i potakle na razmišljanje o širokoj rasprostranjenosti jednokratnih plastičnih proizvoda u hotelima, restoranima, barovima i kafićima. Kao rezultat, ljudi teže smanjenju i izbjegavanju upotrebe jednokratnih plastičnih proizvoda. S druge strane, suočavaju se s izazovima prilikom putovanja ili konzumiranja hrane i pića u pokretu. Kupci, naročito mladi, preferiraju kompanije koje aktivno rade na smanjenju onečišćenja plastikom. S druge strane, sve više preduzeća želi smanjiti svoj negativan utjecaj na okoliš, kako iz moralnih razloga, tako i zbog poslovne održivosti. Međutim, često im nedostaje smjernica o tome kako započeti promjene.

Incijativa “Zona smanjene upotrebe plastike ” je osmišljena sa ciljem pružanja podrške i jačanja kapaciteta HoReCa sektora građana i turista u prevazilaženju problema prekomjerne konzumacije jednokratnih plastičih proizvoda.

“Zona smanjene upotrebe plastike” predstavlja praktičan i revolucionaran korak u smanjenju korištenja jednokratnih plastičnih proizvoda, istovremeno prikazujući održive načine na koje lokalni biznisi mogu rješavati zabrinjavajući problem onečišćenja okoliša plastikom. HoReCa biznisi mogu eliminirati nepotrebne ili problematične JPP i preći na upotrebu višekratnih čaša, boca i vrećica, poticati kupce da donose vlastite posude, usvojiti praksu pružanja JPP samo na zahtjev gostiju, pritom koristeći sigurnije i cirkularne materijale poput drva. Promjena je ostvariva, ali zahtijeva promjenu načina razmišljanja, usvajanje novih navika i operativnih postupaka, kao i snažnu saradnju i efikasnu komunikaciju s dobavljačima i kupcima.

U narednom periodu, projektni tim CENER-a 21 će kontaktirati vlasnike hotela, restorana, kafića i barova u gradu Mostaru kako bi procijenili trenutnu zastupljenost jednokratnih plastičnih proizvoda (JPP), razgovarali o dostupnim opcijama za smanjenje ili eliminaciju njihove upotrebe, te pružili podršku u implementaciji najprikladnijih individualnih rješenja za njihovo poslovanje.

“Zona smanjene upotrebe plastike” se temelji na iskustvu iz pilot faze projekta koju je GIZ proveo 2020. i 2021. godine u pet općina u Albaniji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Također, inspirisana je uspjehom Balearskog programa bez plastike, koji je vođen od strane španske fondacije Save The Med.

U cilju lakše procjene kvalitete dostupnih alternativa, kroz incijativu “Zona smanjene upotrebe plastike” usvojen je Indeks iskrenih alternativa plastici (engl. Honest Alternatives to Plastic Index – H.A.P.I.), alat razvijen od strane fondacije Save the Med koji služi kao pomoć korisnicima u smanjenju upotrebe JPP-a,  uz izbjegavanje ekomanipulacije i plasiranje lažnih rješenja. Zero Waste HoReCa vodič, razvijen od strane Zero Waste Montenegro, izrađen je za potrebe provođenja Incijative i sadrži primjere i informacije o stvarnim  održivim alternativama jednokratnim plastičnim proizvodma, koje su dostupne u zemljama implementacije projekta.

Često alternativna rješenja JPP koja su dostupna na tržištu nisu istinski održiva, uprkos zelenim etiketama i deklaracijama. Primjenom Indeksa iskrenih alternativa plastici (H.A.P.I.) i uz podršku Zero Waste HoReCa, CENER 21 će moći objektivno procijeniti okolišni utjecaj JPP koji se koriste u svakom HoReCa biznisu uključenom u projekat. Upoređujući ih sa postojećim alternativnim proizvodima na tržištu, cilj je učesnicima projekta obezbijediti skup izvodljivih opcija za smanjenje ili eliminaciju plastike i kontinuirano poboljšanje performansi biznisa.

Da bi se pridružili inicijativi “Zona smanjene upotrebe plastike”, zainteresovani biznisi će morati popuniti upitnik za samoprocjenu, u cilju procjene trenutne potrošnju jednokratnih plastičnih proizvoda i potpisati Deklaraciju o posvećenosti u kojoj se obavezuju da će implementirati mjere za smanjenju ili eliminaciji zastupljenih jednokratnih plastičnih proizvoda. Biznisi koji učestvuju u incijativi će dobiti naljepnice i letke „Radimo da postanemo Zona sa smanjenom upotrebom plastike“ kako bi informirali svoje dobavljače i klijente o njihovom angažmanu, te će dobiti prilagođenu podršku za implementaciju identificiranih rješenja, praćenje napretka i komuniciranje postignuća svojim klijentima.

Učešće u Incijativi “Zona smanjene upotrebe plastike” je potpuno besplatno!

Ukoliko ste zainteresovani za učešće u Incijativi “Zona smanjene upotrebe plastike“ molimo kontaktirajte neke od ponuđenih e-mailova: [email protected] i [email protected].

Projektni tim CENER 21 Vam stoji na raspolaganju i rado će odgovoriti na Vaša pitanja i nedoumice.

ODRŽAN SUMERO DAN OTVORENIH VRATA

U suradnji s međunarodnom organizacijom People In Need, a pod pokroviteljstvom Vlade Republike Češke održana su dva panela na kojim su sudjelovali ambasadorica Republike Češke NJ.E. Ivana Hlavsová, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH g. Sevlid Hurtić, ministar rada i socijalne politike FBiH, g. Adnan Delić kao i samozastupnici – mlade osobe s invaliditetom.

“Iako je i sama Republika Češka naišla na razne prepreke u dugogodišnjem procesu deinstitucionalizacija, vjerujemo u njega, i želimo pomoći i Bosni i Hercegovini da te prepreke što bezbolnije prevaziđe. Naša saradnja je započeta još 2010, od kada radimo na tome da češko iskustvo dođe u BiH i da naša tranzicijska znanja budu što bolje primijenjena i iskorištena”, rekla je Nj.E. Hlavsová.

A na značaj proces deinstitucionalizacije podsjetio je i ministar Hurtić: “Drago nam je vidjeti da se ovdje danas govori o zapošljavanju osoba s invaliditetom. To će omogućiti njihovo uključivanje u lokalnu zajednicu. Kao ministar izražavam podršku radu Saveza Sumero”.

Ministar Delić istakao je prevenciju kao ključ deinstitucionalizacije: “Postojeće ustanove treba transformirati kako bi napustile tradicionalni oblik zbrinjavanja. Postinstitucionalna podrška zatvara ovaj krug jer se fokusira na usluge reintegracije u zajednicu za sve one koji nose obilježja socijalne isključenosti zbog dugotrajnog boravka u nekoj od institucija”.

Na kraju događaja direktor Sumera Haris Haverić naglasio je da je osobama sa intelektualnim teškoćama omogućeno stanovanje u lokalnoj zajednici uz podršku. Podsjetio je i na činjenicu da se o procesu deinstitucionalizacije sve više govori i da se nada da će to rezultirati konkretnijim unapređenjima sistemskih rješenja za ovu oblast i zapošljavanje osoba s invaliditetom.