Srijeda, 22 Aprila, 2026
Naslovnica Blog Stranica 47

Zvanično su otvorene prijave za HackAtHome- najveće IT takmičenje u BiH

Studentska organizacija BEST Mostar organizuje HackAtHome, takmičenje za srednjoškolce završnih razreda i studente sa područja cijele Bosne i Hercegovine. Takmičenje će se održati online, putem Zoom platforme od 01.04. – 10.04.2022god.

Kako bi podstakli kreativno razmišljanje i rješavanje problema kreirali smo događaj gdje mladi ljudi imaju priliku pokazati potencijal, steći korisne vještine i znanja, proširiti mrežu poznanstava i osvojiti vrijedne nagrade.

HackAtHome se sastoji iz dva dijela. Prvi je Edukacijski vikend koji traje u periodu od 01.04. do 03.04. 2022.godine i sastoji se od:

  • Jobfair 01.04.
  • Soft skills radionice
  • Hard skills radionice

Za edukativni dio programa se možete se prijaviti na sljedećem linku

Takmičarski dio, odnosno Hackathon održat će se 07.04. – 10.04.2022. gdje će timovi od 3 do 5 članova imati 42h da osmisle najbolje rješenje na zadanu temu. Svaki tim imat će na raspolaganju iskusne mentore (zaposlenike vodećih IT firmi u BiH) koji će im pomoći tijekom procesa.

Prošle godine smo imali 29 timova i 10 partnera. Zahvaljujući našim partnerima smo pobjedničke timove nagradili vrijednim nagradama. Ove godine očekujemo mnogo veći broj partnera, među kojima će zasigurno biti Mistral, NSoft, QSD, Zendev, Atlantbh, Intera.

Svi zainteresovni za takmičarski dio se mogu prijaviti putem linka

Prijavi svoj tim koji će imati minimalno 3, a maksimalno 5 člana ili se prijavi individualno, a organizatori će oformiti tim od pojedinačnih prijava.

Ovaj događaj organiziran je u suradnji sa INTERA Tehnološkim parkom, kroz projekat Youth 4 Open Innovation i sufinansiran je sredstvima Evropske unije kroz program Erasmus+.

“S obzirom da smo izazvali ogromnu zainteresovanost mladih prošle godine,ove godine očekujemo čak i više.Pripremili smo raznovrstan sadržaj te se radujem što će mladi imati priliku steći nova iskustva i saznanja, a pri tom se dobro zabaviti i pokupiti vrijedne nagrade. Mladi,čekamo vas”, poručila je projektna koordinatorica Amina Kotlo.

BEST Mostar je studentska organizacija koja već 10 godina uspješno radi na napretku mladih ljudi u IT industriji. HackAtHome je još jedan u nizu događaja koji organizuje sa inicijativom jačanja radnog kadra i sticanja iskustva mladih koji to nemaju priliku steći školovanjem.

Lumbalni bolni sindrom

Lumbalni bolni sindrom danas predstavlja jedan od najučestalijih zdravstvenih problema današnjice. Procjenjuje se da oko 80% populacije tokom svojeg života barem jednom ima bolove u slabinskom dijelu kičme. Na taj način taj je sindrom postao jedan od vodećih javno- zdravstvenih problema pošto je uzrok dugotrajnih bolovanja te izostanka radno-aktivne populacije s posla.

Kičma u cijelosti predstavlja jedan šuplji koštani stup kojeg čine 33- 34 kralješka (od kojih su 7 vratnih, 12 grudnih i 5 slabinskih pokretni, a 5 krstačnih i 4-5 trtičnih su nepokretni) te među-kičmenih prostora (diskova) koji omogućuju pokretanje kralježaka. Povezana je s brojnim mišićima, živcima, krvnim žilama i ligamentima, čineći glavnu noseću osovinu čovjekova tijela omogućujući nam uspravni stav.

LBS se definira kao bol, napetost mišića, nelagoda i zakočenost od rebarnog luka do donje glutealne brazde, s propagacijom u nogu (ishijalgija) ili bez nje. Lumbalni bolni sindrom može biti vertebralnog porijekla i tad je karakteriziran lokalnom boli koja ne iradira u periferiju, tj. ostaje ograničena na područje kičme, a može biti i vertebrogenog porijekla kada je bol prenesena na neko drugo mjesto udaljeno od kičme.

Glavna karakteristika lumbalnog bolnog sindroma jeste bol u slabinskom dijelu kičme. Ukoliko se bol širi niz jednu ili obje noge, uz moguće promjene u senzibilitetu i pokretljivosti, tada govorimo o lumbalnoj radikulopatiji ili lumboišijalgiji, u narodu poznatoj kao išijas. Važan podatak jeste vrijeme i način nastanka bola, koji može da bude:

  • Akutan (do 6 sedmica),
  • Subakutan (6 sedmica do 3 mjeseca),
  • Hroničan (više od 3mjeseca).

Bol u donjem dijelu kičme praćen poremećajem osjeta u anorektalnoj regiji, te smetnje sa stolicom i mokrenjem, utrnulost i slabost u mišićima, hitan su znak za operaciju zbog prolapsa lumbalnog diska koji vrši pritisak na centralno položene korijene S2 i S3 . Ovo stanje je poznato kao sindrom caude equine.

Detaljna anamneza o vrsti i načinu nastanka bola i dobro urađen klinički pregled su u većini slučajeva dovoljni za postavljanje dijagnoze lumbalnog bolnog sindroma. Ukoliko je to potrebno, rade se dopunske dijagnostičke metode, kao što su laboratorijske pretrage i metode vizuelizacije (RTG, CT, MRI, EMNG).

KAKO VAM MOŽEMO POMOĆI U FM1 ORDINACIJI?

  1. Različite metode fizikalne terapije (magnetoterapija, ultrazvučna terapija, laseroterapija, medicinska masaža, tens, kratkovalna dijatermija).
  2. Specijalne rehabilitacione vježbe kreirane individualno prema vašim potrebama i vašem stanju.
  3. Dekompresijska terapija kičme.
  4. Edukacija-kako da vodite računa o svojoj kičmi prilikom aktivnosti svakodnevnog života.

Lejla Motoruga: Pole od krompira

Trenutno sam daleko odlutala. Malo žmirim pa onda otvorim oči da napišem koju rečenicu. Odlutala sam u doba kada sam bila tinejdžerka. Sjetila sam se svoje nane kada bi napravila pole od krompira. Iako su mnoge godine od toga prošle, meni je u mislima taj njen specijalitet zamirisao. Mogu ja te pole sa svojih 36 godina napraviti i sama, ali one nikad ne liče kao nanin specijalitet koji je pečen u starinskoj peći na drva.

Posebna čarolija je bila jesti ih u zimskom periodu. Zahvaljujući toj starinskoj peći cijeli dnevni boravak je bio toliko zagrijan da su obrazi svakome porumenili od toplote. Dok vani pada snijeg, nana bi uzela vajnik pun krompira, prepolovila ga, posolila i ubacila u peć. Sad je trebalo malo sačekati. To čekanje mi se činilo kao vječnost. Dok je vatra pucketala, nana je iz frižidera izvadila domaći sir i kajmak kojeg joj je komšinica donijela i zamijesila ga, a ja sam odbrojavala minute. Nestrpljivo bih često otvorila peč da vidim je li krompir porumenio, a nana bi u tom trenutku govorila: “Neka još malo”. Kada je isteklo to malo, nana bi izvadila krompir i prekrila ga kuhinjskom krpom da se malo smekša. A ja nisam imala strpljenja te bih prišla tepsiji u kojoj je krompir i maznula jedan. Uvijek bih se u tom trenutku opekla na krompir, a ponekad bi mi i ispao iz ruke. Nana bi na to rekla: “Jesam li ti rekla da malo sačekaš?” Poslije nekoliko minuta čekanja, nana bi tepsiju stavila na stol i svi bi se poslužili polama od krompira uz domaći sir i kajmak.

Sve što je lijepo kratko traje. U kratkom vremenskom periodu smo sve smazali i radovali se opet naninom specijalitetu.

***

Lejline tekstove možete pratiti na FB stranici Pisane riječi, IG profilu Pisane rijeci i web stranici Pisane rijeci

Azra Erović: Kap po kap

Voljela sam je slušati dok pjeva i pravi ručak sa neskrivenim žarom nekog djevojčurka koji je slučajno i majka.

Vješto je premetala drvenu kašiku iz ruke u ruku, glumeći da je na stejdžu, a cijela kuhinja postajala bi pozornica. Gledala sam je i uživala u tom performansu pretvaranja stvarnosti i mašte i voljela je mnogo i kao majku i kao sve one pjevače koje je imitirala.

Pjesma iz njenog grla značila je da je sretna, da je cvijet koji je posadila pustio korijenje, da je dan na poslu prošao bez problema, da joj je čovjek uputio kompliment i da smo mi djeca dobro.

Radovala me je njena srećq o kojoj nije pričala ali sam je prepoznavala kroz taktove pjesama. I bila sam tad mirna i spokojna kao da sam beba, zbrinuta u kolijevci sa flašicom toplog mlijeka, koje miriše na sigurnost..

Moja emocije je bile uzročno-posljedične baš kao indigo, kad prelije svoju boju pritiskom

tako bih i ja udahnula taj otisak pa bismo postajale jedno biće.

A onda dode đavo u obliku bolesti po svoje i sve zacrni kao ona sipina boja koju ispušta kada je u opasnosti.

Pjevala sam i ja danas.

Tako se svaki put sjetim nje..

Sin je zalupio vrata uz tresak i nekakav protest, rekavši kako samo slušam narkomansku muziku.

Nije prepoznao moju sreću, uostalom, kao da je važno šta pjevaš!?

Kažu muško je nije tako suptilan..

Možda ne zna da voli kao mi žene, a možda se plaši da ne skrenem sa pravog puta, ko zna!?

Uvijek se vraćam tamo gdje nisam morala mnogo da se trudim, a bila sam prihvaćena. Sad je sve drugačije i obrnuto…

Kompjuteri Nade: Od starih stvari do dobrih djela

Kompjuteri Nade predstavljaju neprofitnu organizaciju i tu su kao rješenje problema elektronskog otpada u BiH. Njihov cilj je jednostavan – oživjeti vašu dotrajalu elektroniku i donirati je onima kojima je najpotrebnija, kao što su humanitarne organizacije i socijalno ugroženi pojedinci.

Zapitamo se : “Zašto Kompjuteri Nade?“

Kompjuteri Nade pružaju drugu šansu vašim uređajima.

Pomažu lokalnoj zajednici.

Pouzdano uništavaju vaše lične podatke.

Ekološki recikliraju i reduciraju e-otpad u BiH!

Pandemija koronavirusa je u svijetu, ali i u Bosni i Hercegovini ostavila posljedice na djecu, njihovo obrazovanje, kao i na njihovu sigurnost. Najveći problem s kojim se suočavaju djeca jeste porast siromaštva.

Pandemija koronavirusa ima veliki uticaj na obrazovanje. Prvenstvo zbog toga što su škole u zemljama u razvoju zatvorene, te se nastava odvija online, što je slučaj i u Bosni i Hercegovini. Iako znamo da je danas obrazovanje takvo da ništa ne možemo bez telefona ili kompjutera, u ovoj situaciji nam je još više potrebno da svako od nas ima dobar telefon, laptop itd. Značajan broj djece nema pristupa računarima, laptopima sa kojom bi nastavili proces učenja. To znači da djeca čiji roditelji ne mogu priuštiti računar bivaju obrazovno zapostavljana i uskraćena za pristup nastavi.

A da li ste vi ikada razmišljali o tome da vaš stari računar, laptop ili tablet već danas može postati nečija napisana zadaća, položen ispit, stečena diploma, nova vještina u životopisu ili jednostavno bolji život jedne osobe i njenr porodice?

Zato i postoje Kompjuteri Nade. Oni pokušavaju da olakšaju živote, tako što će pokloniti računar onome kome je on zaista i potreba. Zauzvrat dobijate jedan iskreni osmjeh, koji se ne može porediti ni sa čim.

Za više informacija posjetite ih na Facebook stranici Kompjuteri Nade.

Pripremila: Senada Tihić-Bogunić

Azra Kafedžić: Nikada se nemoj pitati zašto te volim

Iz Sarajeva sam otišla kada sam imala 15 godina. Bez majke, oca i sestre, otišla sam u državu za koju sam znala samo preko geografske karte. Znala sam da je grad u koji idem najveća evropska luka i da su godinama bili taoci Frankista. Ništa više nisam znala. Sem toga da odlazim sa pola duše. Kada preko noći postaneš žena, onda ti život ne daje opciju da živiš djetinjstvo. Ono je prestalo onog momenta kada sam napustila svoj dom. Ljudi kod kojih sam započinjala novi život su se potrudili da sve podnesem što bezbolnije, međutim moje lice je pokazivalo zahvalnost, a srce suze koje nisu padale. Sa 15 godina sam postala emotivno skrhana i počela se družiti sa noćima kojima sam postavljala pitanja kako ću ja sama? Kako u državi, u kojoj ne znam reći ni zdravo na njihovom jeziku. Imala sam operaciju koja je trajala devet sati, nakon toga postoperativni period od tri mjeseca. Četvrti mjesec sam ronila suze, i dva sata hodala, a crkavala od bolova. Svaki dan! I sve tako naredna dva mjeseca! I nije to bio samo fizički bol koji sam osjećala, boljelo me je to što nisam majku čula već pola godine, što ne znam kako su mi raja, što niko ništa ne javlja na jebenom tv-u. Što jedem sve što mi duša poželi, a ne znam da li oni uopće više dobijaju i humanitarnu pomoć. Sjećam se, ručak bih ostavljala na pola. Doručak bih nosila u torbi ujutro kada bih krenula na vježbe, i vraćala ga kući netaknutog. Večeru bih ganjala viljuškom po tanjiru i na pitanja se branila ćutnjom. Dok jednog dana nisam shvatila da sam za ta četiri mjeseca naučila španjolski jezik i da se ne sjećam kada sam se nasmijala. Jesam, onoga dana kada sam čula majčin glas. Kada je došao red da tata uzme slušalicu, pričao je on, a ja sam gutala svijet u grlo i proklinjala sve one kojima je palo na pamet da nam ovo urade.

Prolazilo je vrijeme, ja sam pošla u srednju školu, sazrijevala, vikendom radila kao au pair. Djeci od koje sam bila starija nekih sedam godina. Na raspustima sam radila u Poliklinici, starijim ljudima čistila guze i mijenjala pelene, prala tute i tješila ih kako će sve proći. Samo ja nisam imala nikoga da mi kaže: „Proći će“. Prolazile su godine, ja sam postala punoljetna a to punoljetstvo nisam provela sa mamom i tatom. Sjećam se, tata je obećao da ću za osamnaesti rođendan dobiti auto, jer sam kao mala skupljala autiće umjesto lutkica. Taj dan sam poželjela samo da ih vidim, i da im kažem da sam upisala Obertu, da sam završila srednju školu sa „notable“ (osmicom) i da sam željela da oni budu tu kada sam dobila diplomu. Tu noć, za moj rođendan, dobila sam avionsku kartu da odem sestri u Njemačku koju nisam vidjela toliko godina i zlatni sat. Sat, na kojem je za mene vrijeme samo stajalo.

Učila sam kao luđakinja, zore dočekivala uz knjige ruske književnosti, i iz stana izlazila u 6 ujutro kako bih pješke u 8 stigla do fakulteta. Kada bih završila sa predavanjima, sjedila bih u parku, ručala, a nakon toga odlazila na Trg Katalonije i hranila golubove. Slušala ulične svirače kako violinama kidaju svaku moju strunu duše i odlazila uplakana da rovim ulice gotskih dijelova Barcelone. Pronalazila kafiće, barove i čajdžinice u kojima sam mirisala i udisala dah Sarajeva. Sjedila dok mrak ne padne, a onda bih hvatala posljednji metro do stana. I tako radila dvije godine. Lagala bih kada bih rekla da nisam imala prijatelje koji su znali da moju tugu pretvore u trenutnu radost, pa su se jednom njih osamnaest dogovorili da me iznenade i odvedu na mjesto gdje Bosanac već dvadeset godina drži čajdžinicu. U kojoj služi i kafu iz fildžana. Malo, zabačeno mjesto ispod Montjuica. Ušla sam unutra a on me je zagrlio i rekao: „Od večeras ovo neka bude tvoja Bosna“. Plakala sam kao malo dijete, jer sam nakon toliko vremena osjetila ruke svoje domovine, čula jezik svoga naroda i pomirisala miris Bosne na koži.

Barcelona je je grad koji nikada ne upoznate do kraja. Grad čije ulice nemate vremena dotaknuti onoliko koliko biste htjeli. Grad u kojem vas ljudi ne gledaju zbog onoga što nosite na sebi. Grad gdje vas ljudi cijene zbog onoga što jeste, a ne zbog onoga što biste mogli postati. Ne zanima ih šta ste završili, već koliko ste se trudili. Grad u kojem me nikada niko nije pitao zašto hramam. I zašto malo više kada je promjena vremena. I zašto ne dolazim na nastavu kada imam jake bolove. Kada sam po završetku srednje škole branila diplomu, jer kod njih i u srednjoj školi branite diplomu pred cijelom školom, moj diplomski rad se zvao: „Rat u meni“ cijela škola Natzaret je plakala. Jedna od djevojaka mi je prišla, sva otečena od plača i rekla: „Pričaj mi još“. Tog dana su oni otišli na Montcerat da sedam narednih dana dušu čiste pred Bogom, a ja sam ostala sama u Barceloni i opet poželjela nekoga ko će mi reći „Proći će“.

Sjela sam u taxi i odvezla se na Montjuic. S vrata se Bosancu bacila oko vrata i rekla mu da me pusti da prenoćim tu. Tako je i bilo. Do sitnih sati smo sjedili, pili čaj iz starih bosanskih servisa i pričali o tome kako bismo voljeli da Bosna jednoga dana bude Barcelona. Nažalost, iako su gradovi pobratimi, Sarajevo nikada neće imati taj ljudski šmek, jer Sarajevo se negdje pokvarilo. Usput. I nakon svega što smo preživjeli, samo gledamo kako ćemo jedni drugima podapeti, kako ćemo zakazati kafu kako bismo otračali onoga koji nije prisutan. Kako i nakon jebenog rata i nakon trideset godina, mi ljude koji imaju invaliditet zagledamo kao da su neko osmo čudo. Pardon, kao da smo! I ne treba da se čudimo što nam statistika kaže da smo vodeća zemlja po samoubistvima! Kako god, ja je volim, i volim ljude koji mi dušu zarobe na svom dlanu.

Bila je 73-ća. Bili su mama i tata. Sarajevo, Mahala. Najstarija Džamija. Tata je tu živio, a mama je došla kod sestre. To je bilo vrijeme kada su se djevojke stidjele, a muškarci poštovali. Bilo je to vrijeme ašikovanja. Tata je popravljao auto drugu, a mama čuvala sestrinog sina. Tražio je da mu pospe vodom da ruke opere. Uradila je to, iako ga nije znala. Nakon što se okrenula čula ga je kako govori: “Dabogda mi cijeloga života posipala ovako da ruke operem”. Te godine su se vjenčali. Prošlog mjeseca bi napunili 49 godina braka, ali tata je otišao na onaj svijet.

Bila je 2021-a. Bili smo on i ja. Sarajevo. Mahala. Najstarija Džamija. Iako cijeloga života živimo blizu jedno drugog, nikada se nismo sreli. Do te noći. Rekao je: “Bog mi te poslao”. Od te noći smo skupa. Od te noći imam nekoga ko zna reći “Proći će”. Od te noći, ja sam samo njegova. I nemoj više nikada da se pitaš zašto te volim.

Ispratimo zimu pohodom na Trebević

Slovensko društvo Cankar i Planinarsko društvo Skakavac vas pozivaju da zajedno ispratimo zimu pohodom na Trebević.
SVI SU DOBRODOŠLI!!!
Kada: Subota, 19.03.2022.godine
Lokacija: Okupljanje učesnika, Ravne (parking kod hotela Pino). Dolazak na početnu tačku pohoda individualno (vlastiti automobili, sarajevska žičara, minibus sa Latinske ćuprije)
Start pohoda: 10:00h.
Tura: Ravne – Tri budalaša – Dobre vode – Dom Jure Franko – Dobre vode – Ravne
Povratak sa Trebevića individualno.
VODIČI: vodiči PD Skakavac
INFORMACIJE NA: 060/347-12-66
HRANA I PIĆE: Iz ruksaka
PLANINARSKA OPREMA: Planinarska odjeća prilagođena meteo uvjetima na dan ture, topla odjeća, gojzerice, ruksak do 30L, kapa, rukavice, kabanica, prva pomoć, hodački štapovi, min.1.5l toplog napitka, čeona lampa…
ZAHTJEVNOST PLANINARSKE TURE:
K2 – Srednje teška planinarska tura
T1 – Tehnički nezahtjevna tura


VAŽNA NAPOMENA:
Dolaskom na izlet, svaki pojedinac potvrđuje da ispunjava zdravstvene i psihofizičke uvjete za sigurno sudjelovanje na istom, da prihvata ovaj program, da izletu pristupa na vlastitu odgovornost, te da će se u skladu sa planinarskom etikom pridržavati plana izleta, odluka i uputa vodiča. U pratnji djece moraju biti njihovi roditelji/staratelji.
U slučaju da vodič procijeni da neko od sudionika ne ispunjava zdravstvene i psihofizičke uvjete, te nema potrebnu opremu za obavljanje uspona, vodič zadržava pravo da sudioniku onemogući dalji uspon radi sigurnosti grupe i samog sudionika. Organizator zadržava pravo izmjene programa izleta ili odgađanja istog u slučaju nepredviđenih okolnosti na terenu (loši meteorološki uvjeti i sl.)

Uzgoj povrća za vlastite potrebe: Šta uzgajati u malim baštama?

Energetska kriza koja je zadesila cijeli svijet, visoke cijene energenata, đubriva i dr. nagovještava da će ovogodišnja sjetva biti izuzetno skupa i da će neminovno cijena poljoprivrednih proizvoda i dalje biti visoka. 

Ovih dana pred nama su novi izazovi. Ratna dešavanja i agresija na Ukrajinu prijeti da cijeli region, pa i svijet ponovno uđe u stanje ratne neizvjesnosti, što ima za posljedicu stvaranje rezervi hrane zbog bojazni o nestašici osnovnih prehrambenih proizvoda. Šta svako od nas može uraditi, kako proizvesti hranu za sebe u jutarnjem programu pitali smo Suadu Šehović, stručnu savjetnicu za zaštitu bilja u Poljoprivrednom zavodu Tuzla.

Argumenti za zagovaranje boljeg pravnog okvira za filantropiju

Predstavnice i predstavnici 23 organizacije i institucije vodili su vrlo interesantne diskusije na sastancima tematskih zagovaračkih timova koji su održani 22.02.2022. i 23.02.2022. godine u Sarajevu u okviru programa “Pravni okvir za filantropiju”

  • U Bosni i Hercegovini hrana se uništava dok istovremeno postoji velika društvena potreba za njom. 
  • Zabilježena suma davanja iz dijaspore je u 2021. godini iznosila preko 600.000 EUR i taj iznos kao i broj instanci davanja mogli bi biti povećani ukoliko bi organizacije građanskog društva mogle putem online donacija primati donacije iz dijaspore. 
  • Pojmovi donacija, aktivnost od općeg društvenog značaja i humanitarna aktivnost nisu jasno definisani u zakonu.

O ovim temama su predstavnice i predstavnici 23 organizacije i institucije vodili vrlo interesantne diskusije na sastancima tematskih zagovaračkih timova koji su održani 22.02.2022. i 23.02.2022. godine u Sarajevu. 

Na sastanku zagovaračkog tima koji se bavi smanjenjem uništavanja hrane, Biljana Dokić Đorđević, direktorica Trag fondacije, je upoznala učesnike i učesnice sa tokom i rezultatima kampanje “Spasimo hranu“ koja je provedena u Srbiji od 2019. do 2021. godine. Vuk Vuković iz Fondacije Catalyst Balkans je predstavio rezultate istraživanja o stanju u javnim kuhinjama i deponijama u BiH. Učesnice i učesnici su zajednički doradili i usvojili argumente za oslobađanje donacija hrane pred istekom roka od PDVa, kao poreski priznatog rashoda. Opis i plan kampanje će biti podijeljen sa članicama tima u mjesecu martu. 

Sastanak zagovaračkog tima koji se bavi online donacijama je počeo prezentacijom Vuka Vukovića koji je predstavio podatke o davanju iz dijaspore koje sakuplja i objavljuje Catalyst Balkans. U 2020. godini dijaspora je donirala 9,7% ukupno zabilježene sume, a oblasti za koje se najviše davalo su borba protiv COVID-19 pandemije, podrška marginaliziranim grupama i smanjenje siromaštva. Informacije koje sakuplja Catalyst Balkans o BiH su dostupne na stranici www.bihdaruje.org. Na sastanku se diskutovalo o izazovima sa kojima se udruženja i fondacije susreću prilikom pokušaja da preko banaka otvore mogućnost primanja online donacija, te su predstavljena tri primjera organizacija u BiH koje posjeduju mogućnost on-line donacija koja im je omogućena prije 2020. godine. 

Zagovarački tim koji se bavi definicijama je uspješno došao do nacrta najvažnijih pojmova za filantropiju, a to su pojmovi donacija, aktivnost od općeg društvenog značaja i humanitarna aktivnost. Lista argumenata sa kojima će se lobirati donosioci odluka je dopunjena na sastanku. 

Program „Pravni okvir za filantropiju“ provodi Fondacija Mozaik zajedno sa partnerskim organizacijama (Fondacija Hastor, Udruženje Pomozi.baMreža za izgradnju mira, Fondacija Trag i Catalyst Balkans) uz finansijsku podršku USAID-a

Lejla Motoruga: Nutella

Nutela

Ta joj je noć promijenila pogled na želju o kojoj mašta već dugo. Put do cilja joj se u patnju pretvorio. A nije željela više patiti. Željela je živjeti. Bila je vedrog duha, ali što se više približavala cilju, postajala je sve depresivnija i očajnija.

Kada se te zimske noći probudila, osjetila je glad. Veliku glad. U spavaćici i mekanim vunenim čarapama, tiho se izvukla iz kreveta. Laganim koracima krenula je do kuhinje, uzela teglu nutele i veliku kašiku iz ladice. S teglom ispred sebe počela je plakati. Željela je odustati od svoga cilja. Odlučila je da ne želi više da pati. Odlučila je da u svom slatkom životu ne želi osjetiti nikakve gorke tragove. Suze su joj se spuštale niz obraze.

Tri mjeseca nijedan kolač ili neku drugu poslasticu nije smazala. Tri mjeseca nije pojela nijednu kesu čipsa ili bilo koju drugu grickalicu. I tri mjeseca nije otvorila teglu nutele. Voljela je nutelu. Drhtavom rukom, mokrih obraza, otvorila je blago koje se nalazilo ispred nje. Ubacila je veliku srebrenu kašiku što je dublje moguće u punu teglu nutele, napunila je slatkim namazom i izvadila je. Prije nego što je tu slatkoću okusila, obrisala je suze. Nije više željela cmizdriti. Željela je dostojanstveno i bez osjećaja krivice ubaciti u sebe tu kalorijsku bombu koja će joj u kratkom periodu vratiti one masne naslage koje su se do prije tri mjeseca taložile po njenom tijelu.

Što je duže držala kašiku punu nutele ispred sebe, osmijeh joj se sve više crtao na licu. U sebi je brojila do deset. Kada je izbrojila, udahnula je duboko i kašiku koja će joj vratiti kilograme ubacila u usta. Uživala je u tom osjećaju. Sreća je strujila kroz njeno tijelo. Polahko je topila nutelu u ustima.

“Kakav divan osjećaj!”, pomislila je. Kada joj je u ustima nestao posljednji trag nutele, ponovila je ceremoniju. Četiri puta. To joj je bilo sasvim dovoljno.

Kada je zatvorila teglu nutele i kašiku ubacila u sudoper, sva zadovoljna, oblizala je posljednje tragove nutele koji su joj se nalazili po usnama. Želja joj je da bude sretna, ali potpuni osjećaj sreće ne može dostići ako se bude brutalno odricala slatkiša i grickalica i kada bi joj od silnih dijeta krčala crijeva.

Dok je polahko, na prstima, išla prema spavaćoj sobi, odlučila se za sreću i da bude elegantno popunjena. Zaspala je s osjećajem ispunjenosti i bez imalo grižnje savjesti zaronila u svijet snova.

***

Lejline tekstove možete pratiti na FB stranici Pisane riječi, IG profilu Pisane rijeci i web stranici Pisane rijeci