Naslovnica Iz mog ugla Azra Erović: Kap po kap

Azra Erović: Kap po kap

Voljela sam je slušati dok pjeva i pravi ručak sa neskrivenim žarom nekog djevojčurka koji je slučajno i majka.

Vješto je premetala drvenu kašiku iz ruke u ruku, glumeći da je na stejdžu, a cijela kuhinja postajala bi pozornica. Gledala sam je i uživala u tom performansu pretvaranja stvarnosti i mašte i voljela je mnogo i kao majku i kao sve one pjevače koje je imitirala.

Pjesma iz njenog grla značila je da je sretna, da je cvijet koji je posadila pustio korijenje, da je dan na poslu prošao bez problema, da joj je čovjek uputio kompliment i da smo mi djeca dobro.

Radovala me je njena srećq o kojoj nije pričala ali sam je prepoznavala kroz taktove pjesama. I bila sam tad mirna i spokojna kao da sam beba, zbrinuta u kolijevci sa flašicom toplog mlijeka, koje miriše na sigurnost..

Moja emocije je bile uzročno-posljedične baš kao indigo, kad prelije svoju boju pritiskom

tako bih i ja udahnula taj otisak pa bismo postajale jedno biće.

A onda dode đavo u obliku bolesti po svoje i sve zacrni kao ona sipina boja koju ispušta kada je u opasnosti.

Pjevala sam i ja danas.

Tako se svaki put sjetim nje..

Sin je zalupio vrata uz tresak i nekakav protest, rekavši kako samo slušam narkomansku muziku.

Nije prepoznao moju sreću, uostalom, kao da je važno šta pjevaš!?

Kažu muško je nije tako suptilan..

Možda ne zna da voli kao mi žene, a možda se plaši da ne skrenem sa pravog puta, ko zna!?

Uvijek se vraćam tamo gdje nisam morala mnogo da se trudim, a bila sam prihvaćena. Sad je sve drugačije i obrnuto…

Prethodni članakOtvorene prijave za Nagradu za biznis lidere održivog razvoja u Bosni i Hercegovini za 2022. godinu
Naredni članakLejla Motoruga: Pole od krompira