Amina: Hvala na ovome samozatajna. Ja sam ustvari samo navikla da sam iza objektiva dok su drugi ljudi u fokusu. Kada sam ja u fokusu to je izvan moje prirode, zone komfora, pa se osjećam nelagodno. Ali evo, možemo i ovako, što da ne?
Savjetnici: Amina, koliko sam upoznate vi ste po obrazovanju medicinska sestra, i bavili te se tim poslom. Iako ste napustili to zanimanje, u vrijeme pandemije ste pokrenuli faceboook grupu naziva „Život poslije Covida“ gdje su se razmjenjivala korisne i provjerene informacije u vrijeme kada su one nedostajale. Ova grupa je bila značajna podrška oboljelima i vjerujem da sama odluka da je pokrenete nije bila jednostavna, kao ni odgovornost koju to nosi sa sobom.
Amina: Da, ja sam medicinska sestra po struci a fotografkinja po izboru. Radila sam davno, u periodu 2007-2013 godine u zdravstvu. To je bio lijep ali izazovan period. Vjerovali ili ne grupa “Život poslije Covida” itekako je aktivna i danas. Ljudi razmjenjuju i dan danas iskustva. Drago mi je da sam u periodu pandemije pokrenula nešto od čega su mnogi, pa i ja sama, imali koristi, a evo i dan danas.
Savjetnici: Kako je došlo do promjene karijere, kada ste prepoznali u sebi želju da se opredijelite samo za fotografiju?
Amina: Do promjene moje karijere je došlo spontano, oduvijek sam se željela baviti nekom vrstom umjetnosti, plan je bio uzeti kist ili fotoaparat u ruke, a fotografija je prevagnula. Odvažila sam se na taj korak u svojim tridesetim, kada su već kolege mojih godina imale poprilično izgrađene karijere. Nije bilo lahko, ali nisam se pokajala. Radim ono što istinski volim.
Savjetnici: Vi ste neko ko ne šuti ne napravdu, na loše i nalazite načine za aktivizam i humanitarni rad. Neke od vaših fotografija pričaju priče koje nebi stale ni u cijeli roman – kako vam to polazi za rukom.
Amina: Ne smatram da sam dovoljno glasna kada je u pitanju nepravda i sve ono loše čemu danas svjedočimo da se dešava. Posebno kada je npr. Palestina u pitanju, mislim da svi možemo bolje i glasnije. Pokušavam s vremena na vrijeme da ikoristim blagodati društvenih mreža te skrenem pažnju na određenu problematiku koja je u tom trenutku aktuelna, nekada kroz humor a nekada direktno i oštro. Humanitarni rad je sastavni dio života svakog Bosanca i Hercegovca. Mi ne znamo drugačije. Ne poznajem niti jednu osobu koja ne radi nešto na tom polju, direktno ili indirektno.
Određenim serijama fotografija sam pokušala da ispričam priče ali i dižem svijest kad su određene teme u pitanju. Nije mi bio problem uraditi seriju fotografija o npr. anksioznosti. Ona je sastavni dio života velikog broja ljudi, pa tako i mene, i kada je vidimo u vizualnom obliku, kao fotografiju, dobije drugačiji smisao i možda nekima bolje razumijevanje na ovu temu.
Savjetnici: Šta najviše volite fotografisati, postoje li određeni elementi ili motivi koji se često pojavljuju u vašim fotografijama, i zašto su vam važni?
Amina: Najviše volim dokumentarnu fotografiju. Posebno mi bude drago kada uspijem prenijeti kroz fotografiju emocije. Zato volim da posmatram ljude i čekam trenutke koji se jednostavno dese.
Savjetnici: Kada radite fotografisanje vjenčanja, parova ili portreta da li vam je važno da upoznate osobe koje fotografišete?
Amina: Kada je Wedding fotografija u pitanju, obavezan je sastanak s mladencima prije samog vjenčanja. Na taj način ih upoznam, saznam njihovu priču, šta vole, šta to ne vole, gdje su se upoznali, na šta trebam posebnu pažnju da obratim, i slično. Što se bolje upoznamo, bolje ću odraditi svoj dio posla. Potrudim se da njihovu priču ispričam kroz fotografije najbolje što mogu.
Savjetnici: Koje biste savjete dali mladim fotografima koji žele istraživati nekonvencionalne staze u svijetu fotografije?
Amina: Svim mladim fotografima bih poručila da vjeruju u sebe i prate svoju intuiciju. Pronađite žanr kojim želite da se bavite i fotkajte, fotkajte, fotkajte.
Aminin rad možete pratiti na njenoj Facebook stranici Aminatized ili Instagramu @aminatized
