Četvrtak, 23 Aprila, 2026
Naslovnica Blog Stranica 40

Zaigrajmo zajedno stare zaboravljene igre: Centar Safet Zajko 26. 6. 2022. u 17:00h

Kada ste zadnji put igrali lastiša? Znate li šta znače riječi aberećke – abertude? Kako biste se osjećali da se nalazite “između dvije vatre” ?

Vrijedni tim Fondacije za podršku i razvoj mentorskih programa Stariji brat, starija sestra nastavlja realizaciju svoje osme kampanje po redu i organizuju još jedan zanimljiv događaj koji je namijenjen cijeloj porodici a pogotovo najmlađim članovima. O čemu se radi?

Igrajući „Zaboravljene igre“ prisjetit će se nekih starih igara koje su igrali naši roditelji ali i njihovi roditelji, kao što je lastiš, crna kraljica 123, care-care govedare, aberećke – abertude kao i razne društvene igre poput karti, kapica, kaladonta i sl.

“Zaboravljene igre” su događaj koji će biti realizovan 26. juna s početkom u

17:00h u Centru za edukaciju, sport i rekreaciju “Safet Zajko”.

Svi vi koji se želite zabaviti, uživati u prelijepom ambijentu i biti okruženi samo pozitivnom energijom, tim Fondacije vas poziva da to učinite baš na ovaj način i zajedno sa svojom porodicom budete dio ovog događaja.

Djeci ovo zajedničko druženje puno znači, jer kroz igru ostvaruju nove kontakte, nova poznanstva i lijepa sjećanja te na ovaj način pružamo priliku i široj javnosti da se upozna sa našim radom, da se uključe u igrice i da eventualno doniraju za naš Fond Stariji brat, starija sestra. Stoga, posebni gosti na ovom druženju će biti naša “starija i mlađa braća i sestre”, tj volonteri/ke i korisnici/ice – djeca uključena u program Stariji brat, starija sestra“, izjavili su volonteri Fondacije.

Ovaj događaj je drugi po redu veliki događaj koji realizuje tim Fondacije u sklopu svoje kampanje „Trčimo za dječji osmijeh“ te kroz moto „Jedan kilometar – jedan džeparac“, koji iznosi 30 KM mjesečno i služi kako bi dijete i volonter/volonterka taj novac trošili na svojim zajedničkim druženjima, nastoje kreirati sretne trenutke za djecu u potrebi.

Podsjećamo da će tokom ovog događaja također svi posjetitelji će moći donirati novac u fond „Stariji brat, starija sestra“ direktnom donacijom u donatorsku kutiju koja će biti postavljena u Centru za edukaciju, sport i edukaciju Safet Zajko. Pored toga, donirati je moguće i putem platforme Doniraj.ba ili putem žiroračuna Fondacije: 1322602023286553

A podržati nas možete i promocijom naše priče svojim prijateljima i poznanicima, više informacija možete pronaći na FB događaju i našem Instagram profilu.

Lejla Motoruga: Migrena

Borim se već neko vrijeme s jakom migrenom. Imam 39 godina i ne znam ni tačno kada je to sve počelo, samo znam da postaje nepodnošljivo. Kada počne ta tupa bol imam osjećaj da će mi mozak eksplodirati. Tada se počinjem nemoćno osjećati. Ne mogu ništa protiv toga uraditi. Ni tablete protiv bolova mi više ne pomažu. Osjećam se tako bespomoćno.

Iskrena da budem, ne znam je li mi migrena gora od svih mojih problema u kojima sam se zadesila. U braku sam već deset godina. Udala sam se iz ljubavi. I moj brak je bio savršen osam godina. Također, brak je krunisan našom malom curicom koju volim najviše na svijetu. Ona je moja mala princeza. Ima pet godina. Ona mi je trenutno jedina svijetla tačka u životu. Moj odnos s mužem se počeo prije dvije godine mijenjati. Ne znam je li korona ima veze s tim, jer nam je ograničeno kretanje bilo. Svi smo bili kod kuće. Možda je velika greška bila što smo svi 24 sata svaki dan disali isti zrak?! On je radio online i ja sam radila online. Falilo mi je zraka, a osjetila sam da i mom mužu fali. Počeli smo se oko gluposti svađati. Jednom sam otišla do prodavnice da nam kupim neke namirnice. Moj muž mi je rekao da mu kupim Milka čokoladu, a ja sam slučajno uzela Dorinu. Napravio je zbog toga toliku dramu da cijeli dan nismo pričali. Možda je čokolada za sve kriva!? Ne znam…Znam samo da smo se poslije toga počeli polako udaljavati. Imala sam osjećaj da mi je što češće želio ostavljati neki osjećaj krivice. Ja sam pokušavala svađe izbjegavati tako što bih šutjela. Mislila sam da će sve samo od sebe proći. Ali ništa nije prolazilo, bivalo je sve gore i gore. Nakon nekog vremena nastala je neprijatna tišina. Niko nikome nije imao šta reći. A ako bi neko nekome nešto rekao, nastala bi svađa. Iako smo u istom stanu živjeli, psihički smo bili jako daleko. Sve više smo se udaljavali. Ne znam kako se to sve u kratkom periodu moglo desiti. Poželjela sam svog muža. Poželjela sam njegov zagrljaj. Poželjela sam da se zajedno opet smijemo. Ali toga više nije bilo. Trudila sam se da bude sve kao prije, ali što sam se više trudila, to je bilo gore. Počeo me naš odnos gušiti. U jednom trenutku sam shvatila da je muškarac kojeg sam nekada voljela nestao. Možda sam se i ja promijenila za te dvije godine. Ne znam….a možda smo tek sada ugledali naša prava lica? Ne znam…

Također, jako sam nesretna na poslu. Menedžerica sam u jednoj banci. Na početku sam bila jako zadovoljna i sretna sa svojim poslom, ali sada me moj posao ubija. Nemam više snage da ostajem duže u kancelariji i da budem uvijek dostupna. Nemam više snage da preuzmem toliku odgovornost na sebe. Iskrena da budem, nemam više snage da razmišljam. Plata mi je odlična i zarađujem puno. Ali mene je to sve polako počelo ubijati. Više bih voljela da imam vremena za svoju kćerku. Da zajedno šetamo livadama i pravimo vijenac od cvijeća. Ali ja za to nemam vremena i to me ubija. Zbog toga imam lošu savjest.

Imam osjećaj da se neki “prijatelji” sa mnom druže samo zbog mog poslovnog statusa i moje plate. Nisam nikada škrta bila. Ako bi nekada nekome zafalio novac, uvijek sam davala. Ali većinom ta osoba kojoj posudim ili dam novac se brzo poslije toga udalji od mene. Nestane iz mog života. A ja nikoga ne zadržavam.

Boljela me od svega glava i duša. Umorna sam bila i iscrpljena. Zbog svoje migrene sam se nekoliko puta onesvijestila, pa sam odlučila da posjetim ljekara. Doktor je napravio snimak glave. Poslije toga mi je rekao:

– Gospođo, nažalost imam loše vijesti za vas. Imate tumor.

– Kako to mislite? Tumor…

– Volio bih da Vam mogu reći nešto ljepše, ali ne mogu. Ovaj tumor je jako agresivan i brzo raste. Nažalost, nismo u mogućnosti da nešto poduzmemo.

Moja migrena je u tom trenutku postala nepodnošljiva. Također sam počela osjećati bol koja je prolazila cijelim mojim tijelom.

– Pa hoću li ozdraviti? Imam muža, dijete malo i imam svaki dan važne sastanke na poslu.- rekoh ja doktoru u nadi da će mi nešto ljepše reći.

– Nažalost, ja Vas ne mogu lagati. Uvijek postoje čuda i trebate vjerovati u njih, ali sudeći po snimku imate još maksimalno četiri mjeseca da živite. Savjetujem Vam da te bitne sastanke otkažete i da se što manje izlažete stresnim situacijama.

– Doktore, ali ja nemam vremena da budem bolesna. Ja moram svoj brak spasiti i moram sutra na jako, jako važan sastanak od kojeg će mnogo toga zavisiti. Imate li neku čarobnu pilulu?- upitah ga.

– Vi birate sami kako ćete ostatak života provesti. Živite…

Poslije zadnje rečenice koju sam čula od doktora, ja nisam imala snage da nešto kažem. Ustala sam i otišla. Bol je sve jača postojala, a ja nisam ništa mogla poduzeti. Dok sam u polu-svjesnom stanju hodala ulicom, počela sam plakati. Hodala sam tako dva sata. Kada sam se malo smirila, odlučila sam da idem kući. Odlučila sam da mužu neću ništa govoriti. Zanimalo me je da li će sam išta skontati. Kada sam ušla u stan bila je opet ona neprijatna tišina, a ja sam se nazor smijala. Toliko me je dijagnoza slomila, da nisam imala snage ostalo polomljeno staklo oko sebe sklapati. Prolazili su sati, a moj muž ništa nije primijetio. Kada je noć pala, odlučila sam da sa svojom kćerkom u ranim jutarnjim satima odem na vikendicu koja se nalazila na planini.

Prije nego što se moj muž probudio, spakovale smo stvari i otišle. Mužu sam ostavila stiker na kojem sam mu napisala da sam nekoliko dana sa našom kćerkom otišla na vikendicu. Na poslu sam javila da sam na bolovanju. Napali su me i rekli da moram doći, inače bi se to loše za mene odvilo. Ja sam samo spustila slušalicu i ugasila mobitel.

– Zar može biti išta lošije od moja dijagnoze?!- pomislih.

Za ta četiri mjeseca odlučila sam svo propušteno vrijeme da sa svojom kćerkom nadoknadim i odlučila sam da se smijem. Kao malo dijete. Odlučila sam da sve brige zakopam. Brzo sam shvatila da mi je sada jedina briga bila ta što će se moj život završiti prije nego što sam očekivala.

Ljeto je bilo a nas dvije smo bile na planini. Bez obzira na svoju dijagnozu, u srcu sam po prvi put osjetila neko olakšanje i radost nakon dugo vremena. Uživala sam u prirodi. Pokušala sam se sjetiti kada sam to zadnji put radila. U mom mozgu je nastala velika rupa. Nisam se mogla sjetiti toga. Smijala sam se sa svojom kćerkom kao malo dijete i bilo mi je svejedno hoće li me neko smatrati nepristojnom zbog toga. Poslije večere sam nam napravila kakao. Prvo sam taj napitak napravila svojoj kćerki, ali onda sam i sebi. Pio mi se u tom trenutku. Kada sam ga popila dobila sam neku energiju.

Sljedećeg dana sam se probudila bez ikakvih bolova. Nisam mogla da vjerujem da me ni glava ne boli. Dok je moja kćerka spavala, ja sam napravila sebi kafu i upalila telefon. Vidjela sam poruku od muža. Zanimalo ga je kada ćemo se tačno vratiti, jer je njegova rodbina planirali doći. A za njih smo izgledali kao savršena familija. Porodica za poželjeti. Dok sam pila kafu, odlučila sam da ne odgovaram na poruku. Iskoristila sam to vrijeme da napravim plan kako najbolje iskoristiti ova četiri mjeseca. Odlučila sam da otputujemo u Australiju. Uvijek sam imala želju vidjeti kengura. Mislim da je došao pravi trenutak za to. Kada ću ako neću sada?

Iako nisam voljela snijeg, počela sam o tome razmišljati da li ću barem još jednom u svom životu vidjeti kako pada? U tom trenutku sam krivila sebe kako nisam prije obraćala pažnju na to. Za četiri mjeseca je decembar. U tom trenutku sam poželjela da mi barem još jednom na dlan padne snježna pahuljica!

Bookirala sam let za Australiju. Let nam je za dvije sedmice. A ove dvije sedmice do leta ćemo provesti na planini. Vidjela sam da mi je i kćerka sretna, a i ja sam bila. Skinula sam svoju masku ozbiljne žene i ušla sam u cipele djevojčice koja se valja po travi i posmatra leptire.

Kada sam nam ručak pravila, zazvonio mi je mobitel. Broj koji je bio vidljiv na ekranu mi je bio nepoznat. Dvoumila sam se da li da se javim. Neki glas u meni mi je rekao da bi se trebala javiti. Javila sam se:

– Dobar dan, jeste li Vi Una B…?

– Jesam, a Vi ste?

– Izvinite, nisam se na početku predstavio. Ja sam doktor kod kojeg ste nedavno bili zbog vaše migrene. Da li biste mogli doći do ordinacije? Moram Vam nešto važno reći.

– Pa recite mi. Ja sam sada na planini sa kćerkom i teško mi je doći do Vas. Zar mi ne možete preko mobitela reći?

Nastala je kratka tišina.

– Volio bih da Vam lično kažem, ali napravit ću izuzetak. Jako mi je žao što se ovo desilo i znam da je naša krivica.

– O čemu pričate doktore?- upitah ja.

– Medicinska sestra je zamijenila slučajno vaš snimak glave sa nekim drugim snimkom. Nemate tumor. Vi ste zdrava žena. Čak ni na snimku ne možemo da vidimo zbog čega tako često imate migrenu.

Srce mi je odjednom počelo ubrzano kucati. Ne znam jesam li u tom trenutku bila ljuta što su mi zamijenili snimak ili sam sretna bila što ću biti u svom životu prisutna kada padne snijeg. Samo sam spustila slušalicu.

Poslije tog razgovora sam spakovala naše stvari i krenula sa kćerkom prema stanu gdje me je muž čekao. Kada sam ušla u naš stan, muž me je odmah napao što mu nisam na poruku odgovorila. Pustila sam ga da galami i kćerku zamolila da ide u svoju sobu. Kada je otišla rekla sam svom mužu:

– Život je kratak da živimo ovakvim životom. Ti i ja nismo više ljudi koji su se nekada upoznali. Ti i ja već odavno živimo odvojeno iako smo u istom stanu. Pokušala sam neke stvari promijeniti, ali ništa mi nije uspjelo. Želim razvod!- rekoh mu odlučno.

Moj muž nije mogao da vjeruje šta čuje. Poslije tih rečenica sam osjetila da se počeo boriti za mene. Nažalost, bilo je kasno. To je trebao ranije uraditi, ali nije. Ja sam odlučila da ostatak svog života živim onako kako mojoj duši odgovara.

Sutradan sam otišla na posao. Čim sam vrata kancelarije otvorila, napao me je direktor. Ja sam mu na to rekla:

– Došla sam samo da dam otkaz!

Direktor je zanijemio.

Dvije sedmice kasnije sam otišla sa svojom kćerkom u Australiju. Toliko smo uživale. Naravno, vidjele smo i kengura.

Kada smo se vratili s putovanja, odlučila sam da pokrenem svoj mali biznis o kojem sam već dugo maštala. Morala sam se malo za to boriti, ali sam uspjela. Uživala sam u svom poslu i radila sam ograničeno.

Došao je decembar. Kada sam iz svog novog stana ugledala kroz prozor velike pahuljice, uzela sam svoju kćerku za ruku i sišla sa njom vani. Dok su nas pahuljice dodirivale, nas dvije smo počele plesati.

Već četiri mjeseca je prošlo, a ja nisam imala nijedan napad migrene!

Čovjek često nije svjestan da ima život i da od njega treba jedno lijepo putovanje napraviti i živjeti punim plućima.

Da li vi živite život punim plućima?

***

Lejline tekstove možete pratiti na FB stranici Pisane riječi, IG profilu Pisane rijeci i web stranici Pisane rijeci

Vermina Kazaferović: Kako sam dobila majku i porodicu šest godina nakon rođenja

Zovem se Vermina. Rođena sam u Sarajevu 24.07.1991. godine, ali sam majku i porodicu dobila tek 19.06.1997. godine.

U avgustu 1992. godine zajedno sa konvojem autobusa odlazimo iz doma “Ljubica Ivezić” za Njemačku, na put dug šest dana. Na tom putu od agresorskih metaka smrtno će stradati dvije bebe:

– Roki Sulejmanović (1 godina)

– Vedrana Glavaš (2 godine)

Mi smo preživjeli. Smješteni smo u Njemačku, gradić Kalbe, i tu smo proveli ratne godine, nesvjesni i sretni. U martu 1997. godine vraćamo se u dom. Sjećanja su mi blijeda. Poneka stvar iskoči iz zatiljka, kao blic pređe preko očiju:

– redanje papuča svaku noć na drugi način jer se odgajateljice nisu mogle usaglasiti kako treba, a mi bi “fasovali” ako nije onako kako ona odgajateljica koja bude u smjeni želi,

– utjerivanje u dom nabranom žarom,

– mala bijela zdjelica bombona za svu djecu na spratu kada se slavi rođendan, pa ko ugrabi,

– zvanje svake ženske osobe u domu mama, a one su me uporno ispravljale: nisam ja tvoja mama. Pa ko je?

Ona…

Jednog dana došla je u dom divna Lejla, socijalni radnik pri SOS Dječijem Selu, kao sunce, sva u toplim bojama i rekla nam: Idemo da upoznate svoju mamu!

Zajedno sa Arminom prošli smo period adaptacije i na današnji dan zvanično ušli u kuću, u ulici Golobrdica 43, i tu dobili nju. Svoju mamu. Svoju porodicu. A ona nas, svoju djecu koju je godinama sanjala i dosanjala. Sjećam se još mirisa u kući, hrane na stolovima, onog bijelog paketića sa ružom zalijepljenom preko, zagrljaja i poljubaca. Sjećam se radosti i ushićenja. Sjećam se kako je lice moje mame bilo nježno i mekano i da joj nisam iz ruku silazila. A ni ona me nije puštala.

Tu noć prvi ću put sjesti za sto i večerati sa mamom i bratom. Pravom mamom i bratom. Samo mojima.

Jest ćemo palačinke i pink pilav (pričam vam o njemu neki drugi put).

***

Verminu možete pratiti putem IG profila: Vermina Kazaferović

Nihad Penava: Zbog klimatskih promjena, ono što smo naslijedili morat ćemo mijenjati…

„Drveće je pjesma, koju Zemlja zapisuje po nebu. Mi ga rušimo i pretvaramo u papir, da bismo mogli zabilježiti vlastitu prazninu.“ (Khalil Gibran, libanonski i američki pjesnik, 1883. – 1931.)

„Priroda je prilagodljiv, samoodrživ sistem, koji savršeno odgovara na nove klimatske uslove. Mi smo narušili balans atmosfere, koja nam je podarila idealne umjerene klimatske uslove u Bosni i Hercegovini, a sve zbog pretjerane emisije stakleničkih gasova, kako lokalno, u našoj zemlji, tako i globalno, kod svih ostalih, posebno najrazvijenijih zemalja svijeta. Rezultat toga je porast globalne temperature zraka i disbalans energije u atmosferi, što dovodi do poremećaja u našim idealnim klimatskim uslovima“, objašnjava Bakir Krajinović, klimatolog iz Sarajeva.

Ipak, proizvodnja hrane, odnosno primarno agrikultura, najranjivija je na promjene u prirodi. Meteorološki uvjeti, koji svakodnevno iznenađuju i ometaju agrikulturiste, te narušavaju uobičajnu proizvodnju, tradicionalnih sorti, voća i povrća, alarm su za brzu prilagodbu farmera.

„Ekstremnije vrijeme – odnosno modificirani klimatski uslovi – zahtijeva novitete u pogledu sorata, ali i načinu kultivisanja i upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom, baš zbog novih meteoroloških uslova. Svi klimatski scenariji ukazuju na mogućnost porasta temperature zraka, promjenu padavinskog režima, pojavu još ekstremnijih vremenskih uslova, a sve to će negativno da se odrazi i na proizvodnju hrane. Ono što smo naslijedili morat ćemo mijenjati, upravo zbog klimatskih promjena“, pojašnjava Bakir Krajinović.

Citrusi i masline sve sjevernije ili Hercegovina do pred Sarajevo

„U posljednje vrijeme, klimatske promjene i/ili klimatske varijacije, i njihov utjecaj na prirodne i društvene elemente, tema su mnogim istraživanjima u znanstvenoj literaturi. Razlog tomu je, sve veći, broj i intenzitet klimatskih i hidroloških ekstrema. Promatrano globalno i regionalno, klimatske promjene pokazuju tendenciju povećanja temperature i smanjivanja oborina, čija je promjena veoma varijabilna, što za posljedicu ima promjene značajki riječnog režima na cijelome mediteranskom bazenu“, priča Ivan Perutina s Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.

Svjedoci smo sve sušnijih i toplijih ljeta, te blažih zima, dok su padavine i oborine sve varijabilnije. Dio zapaženih novina, koje ipak već traju, svakako se može izravno pripisati i, već uveliko, prisutnim manifestacijama klimatskih promjena.

Klimatske promjene i njihove varijacije itekako imaju utjecaj na različite prirodne i društvene segmente, pa tako i na protoke rijeka, te proizvodnju hrane. S njima su povezane i nepovoljne promjene vodnog režima, i to kako na godišnjoj, tako i na višegodišnjoj ljestvici.

„Biljke će, sve više, prolaziti kroz stresna razdoblja, u svom vegetativnom životu, zbog nedostatka oborina i povećanja temperatura. Svjedoci smo, već toga, kako se pojedine biljne vrste uzgajaju sjevernije od svojih uobičajenih područja, kao što su citrusi i masline. Najveći problem nedostatka vlage i povećanja temperature osjetit će se kod žitarica, što će za posljedicu imati smanjenje prinosa, povećanje troškova i nesigurnost proizvodnje“, kaže Ivan Perutina.

Hrana nije tek puka energija, već i čuvar našeg zdravlja

„Klimatske promjene nose, sa sobom, i promjene u prehrani, i dostupnosti same hrane. Ovo je uvjetovano promjenama u uzgoju, jer današnje kulture teško opstaju i često ih je potrebno štititi od različitih napasnika. Pri tome je broj ljudi, na planeti, sve veći i potreba za hranom je enormna. Zato se nastoje razviti nove sorte biljaka, koje ponekad imaju i negativan utjecaj na zdravlje. To se naprimjer desilo promjenom pšenice, koja danas ima puno više glutena, nego što je to bio slučaj sa starim sortama. Rezultat toga je, sve veća, intolerancija na gluten“, upozorava doc. dr. sc. Marizela Šabanović iz Tuzle, zasigurno jedna od vodećih nutricionistica u Bosni i Hercegovini, svojevremena stipendistica Heinrich-Böll-Stiftunga.

S druge strane, upotreba herbicida i pesticida, u većim količinama, također može imati negativan utjecaj na zdravlje, posebno ako se koriste nesavjesno.

„Sve su ovi postupci s uzgojem hrane, koji definitivno mijenjaju i naše prehrambene navike. Naprimjer, u razvijenim zemljama, danas je dostupna i hrana sa svih krajeva svijeta, dok i dalje imamo ekstremnu glad u pojedinim dijelovima planete. Vrijeme koje je pred nama, zbog klimatskih promjena i političkih zbivanja, definitivno će promijeniti naš odnos prema hrani i natjerati nas da se okrenemo proizvodnji vlastite hrane. Prednost hrane koju uzgojimo je ta da znamo proces i moguće propuste. Time već radimo bitan korak u poboljšanju svojih prehrambenih navika. Takva hrana je i svježija, te su hranjivi sastojci bolje očuvani“, zaključuje docentica Marizela Šabanović.

Klice i mikro-povrće, hrana budućnosti

Mikro-povrće su zapravo mladi izdanci povrća, veći od klica i manji od presadnica. Ovo mlado povrće ima intenzivan okus. Odlikuje se nježnošću i sočnošću, te visokim sadržajem korisnih tvari.

Mikro-povrće ima, od četiri do čak 40 puta, više nutritivnih vrijednosti od klasičnog povrća, te ima važan utjecaj na izlučivanje otrova iz organizma i jačanje imuniteta, a ovo je posebno važno tokom pandemije koronavirusa, koja ipak još traje.

Berba mikro-povrća se obavlja isključivo ručno, a zbog kratkog vremena uzgoja, cijeli proces rasta je ekološki. To znači da, uz ostalo, biljke nisu tretirane hemijskim sredstvima.

Zbog sadržaja korisnih tvari i vrhunskog okusa, mikro-povrće je sve traženije u najfinijoj gastronomiji.

Mikro-povrće je cijenjeni dodatak salata, tzv. funkcionalnih ili pametnih sendviča i biljnih napitaka, posebno na menijima prestižnih restorana, a kako se često uzgaja u zaštićenom prostoru, čak niti klimatske promjene nisu mu tako presudne.

Lejla Motoruga: Pusti ljude koji su pustili tebe

Jedna jako važna lekcija za čovjeka je da nauči pustiti! To je jedna od najtežih lekcija, ali ako se čovjek ne odluči u pravo vrijeme za taj korak velika vjerovatnoća je da će se u svom okeanu ugušiti, jer će kad-tad potonuti.

Najteže je osobe pustiti. Kroz život se susretnemo s raznim osobama. Neke osobe se kratko zadrže u našem životu, neke osobe ostanu neko vrijeme u njemu, neke osobe budu poprilično dugi niz godina dio našeg života, dok neke ostanu zauvijek.

Jako važno je znati prepoznati kada trebamo nekoga pustiti. Čovjek je često slijep i ne vidi ono što bi trebao da vidi, nego vidi ono što želi da vidi.

Prvi znak kada biste trebali ručnu povući u nekom odnosu je kada primijetite da se izgovorene riječi ne uklapaju sa ponašanjem osobe. Zašto će vam neko ko jedno kaže a radi nešto sasvim drugo? Je li smatrate da toliko malo vrijedite da dopuštate nekome konstantno da radi suprotno od onog izgovorenog? Pustite takve osobe, kao što su one vas pustile. Davno!

Drugi znak je kada neko ne može za vas vrijeme da odvoji i uvijek traži neke izgovore i stalno vas stavlja na listu čekanja. Gdje ima volje ima i načina, a ako je nekome do nekoga stalo odvojit će to vrijeme za vas. Ovdje čak nije ni važno koliko ste udaljeni od te osobe, jer je tehnologija toliko napredovala da bilo kakav vid komunikacije nije problem. Blizina se osjeti i na daljinu. Bitno je samo da toj osobi budete prioritet. A ako toj osobi niste prioritet, zašto će vam ta osoba? Pustite je, kao što je ona vas pustila. Davno!

Postoje neke osobe koji su dugi niz godina dio našeg života i sve je bilo super do jedne tačke. Ta tačka bi se mogla nazvati “Tačka kada su i jedna i druga osoba promijenile poglede na život.” Te dvije osobe gledaju sada u dva različita pravca iako su nekad gledala u jedan. Te dvije osobe se više ne razumiju kao što su se razumjele. Te dvije osobe su sada dva stranca postala koja u dubini duše žele da odu jedno od drugog, samo treba skupiti hrabrosti i otići, jer poslije odlaska postaje sve nepoznato. Ali kakve koriste čovjek ima pored te druge osobe ako polako umire? Svakim danom pomalo. Zar želite da umrete na taj način?

Još jedna jako važna stvar je da naučite pustiti ljude koje vas ne razumiju i stvaraju vam osjećaj manje vrijednosti. To su toksični ljudi za vas. Oni vam u životu ne trebaju. Imate kod kuće ogledalo. Pogledajte se i sve će vam biti jasno.

Budite sebi važni i pustite ljude kojima niste bitni da odu iz vašeg života. Šta će vam takvi ljudi?

Nađite nekoga ko će vas razumjeti, nekoga s kim možete o svemu pričati a da vas ne osudi, nekoga s kim se možete smijati, nekoga ko će u vama onu djevojčicu ili dječaka probuditi, nekoga ko će vas iskrenog srca zagrliti i poljubiti, nekoga ko će s vama uživati u svakodnevnim sitnicama koje su zapravo velike. Nađite nekoga kome ćete biti centar svijeta, a ne samo jedna tačka na cijelom globusu. Nađite nekoga ko će vas gledati očima kakvim zaslužujete. Nađite nekoga kome je stalo do vas.

Sad se pogledajte u ogledalo i vidite koliko vrijedite! Kada to shvatite bićete u stanju sve osobe koje su vas davno pustile sa najveće visine da ih pustite! Zašto će vam?

Podrška samozapošljavanju mladih i unapređenju poduzetništva na području općine Centar

Poziv je namijenjen mladima do 35 godina života sa područja općine Centar koji se nalaze na evidenciji nezaposlenih JU „Služba za zapošljavanje Kantona Sarajevo“ i koji planiraju registrovati i razvijati svoj biznis na području ove općine.

Na ovaj način Općina Centar želi pružiti mogućnost poticaja poduzetništva i samozapošljavanja svim mladim osobama sa Centra kroz stručnu podršku (trening i mentorstvo) i sufinansiranje troškova pokretanja i razvoja vlastitog biznisa. Visina bespovratnih sredstava po uspješno ocijenjenom poslovnom planu iznosi do 30.000 KM.

Ukupan iznos predlaže komisija na osnovu ocjene opravdanosti troškova poslovnog plana, na osnovu čega općinski načelnik donosi Odluku o dodjeli bespovratnih sredstava.

Tekst javnog poziva kao i prijavni obrazac je objavljen na web stranici Općine Centar, (rubrika Javni pozivi, konkursi i oglasi).

Godišnji koncert hora “Superar” uz gostovanje hora Bečkih dječaka

Koraci za emocionalnu ravnotežu:

1)Zastanite (kontrolišite misli i akcije- blokirajte negativne misli)

2)Dišite (Pravilno disanje vam pomaţe da prevaziĎete tendenciju da zadrţavate vazduh kada ste pod stresom)

3)Razmislite (Kada prekinete ciklus toksičnog stresa i pravilnim disanjem povratite energiju, bićete u stanju da se usresredite na stvarni problem: krizu sa kojom se suočavate. Bićete u stanju da smirenije i realnije analizirate stvarnu situaciju i da je razdvojite od izobličene slike koja proizilazi iz vaših nervoznih misli).

4)Odaberite rješenje (Pošto je vaša paţnja usmjerena na konkretnu situaciju, sada moţete da naĎete prava rješenja, slijedite krizni plan koji je vaša grupa napravila i brinte o potrebama ljudi koje predvodite).

U petak, 17.06.2022. se održava godišnji koncert udruženja “Superar” — uz moto “Zvuci nade” u pratnji vrhunskih muzičara Sarajevske filharmonije. 

Specijalni gosti bit će čuveni Bečki dječaci koji će prvi put nakon 55 godina koncertno nastupati na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu.

Za sve one koji ne budu uspjeli prisustvovati koncertu unutar Narodnog pozorišta, moći će pratiti prenos uživot na Trgu Susan Sontag, u petak 17. juna u 19 sati.

Superar je osnovan od strane Bečke koncertne dvorane, Hora bečkih dječaka i Caritasa Beča, kao program koji želi da muzičku edukaciju omogući svakom djetetu bez obzira na njegovu pozadinu – socioekonomsku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu prepreku.

Superar u BiH, kao samostalno udruženje osnovano u našoj zemlji, djeluje i radi već šest godina na ovoj plemenitoj misiji oslanjajući se najviše na sopstvene resurse i ideje, izuzetnu posvećenost članova svog tima te podršku lokalne zajednice, ustanova kulture te institucija vlasti.

Svjetski dan dobrovoljnih davalaca krvi – Daruj krv spasi život!

Ovaj datum obilježava se u cilju podizanja svijesti o potrebi za sigurnom krvlju i krvnim proizvodima, ali i kako bi se naglasio značajan doprinos dobrovoljnih i neplaćenih davalaca krvi u spašavanju života.

Struktura Crvenog križa Federacije BiH, samo u prethodnoj godini organizirala je više od 630 akcija, a prikupljeno je više od 25.000 jedinica krvi.

  • Ovom prilikom zahvaljujem se svim dobrovoljnim davaocima krvi koji su se u prethodnom periodu odlučili za ovaj humani čin, a posebno onim koji su to odlučili učiniti  po prvi put, a takvih je tokom 2021. godine bilo više od 2.200 na akcijama Crvenog križa. Pozivamo vas da nastavite širiti humane vrijednosti i da zajedno razvijamo mrežu dobrovoljnih davalaca krvi jer, nažalost svakog dana neko ovisi o nama. Darujte krv, jednostavno je, sigurno i nekome može spasiti život – poručio je je generalni sekretar Crvenog križa Federacije BiH Namik Hodžić. 

Inače, Svjetski dan dobrovoljnih davalaca krvi ove godine obilježavamo pod motom – „Darivanje krvi je čin solidarnosti. Pridružite se naporima i spasite živote”, a cilj je skrenuti pažnju na ulogu koju darivanje krvi ima u spašavanju života i jačanju solidarnosti unutar zajednica.

Promocija i popularizacija dobrovoljnog, a ne ciljanog davalaštva jedna su od osnovnih zadaća kojim Crveni križ nastoji osigurati dovoljne količine krvi. S tim u vezi tokom cijele sedmice, širom Federacije bit će organizirane akcije darivanja krvi. Tako se danas, organizira akcija u Sarajevu, Bihaću, Mostaru, Cazinu, a već dan nakon krv možete darovati u Tuzli, Orašju i brojnim drugim gradovima.

Crveni križ sa svojom strukturom teži ka osnaživanju programa promocije, animacije i motivacije u oblasti dobrovoljnog darivanja krvi, a posebno nakon pandemije COVID-19, koja je sa sobom donijela niz izazova i na ovom polju. Ovim putem pozivamo sve one koji mogu da daruju krv da to i učine jer ne trebamo dozvoliti da pacijenti čekaju na krv, krv mora čekati pacijenta. 

Dr. Safija Softić-Namas: IMATE LI INZULINSKU REZISTENCIJU (IR)?

Prvo ću objasniti nekoliko pojmova vezanih za IR, ali nećemo komplikovati sa medicinskom terminologijom kako bi svi mogli shvatiti pojam, uzroke i posljedice IR.


Inzulin je hormon koji luče β ćelije pankreasa (gušterače). Funkcija mu je da država normalne razine glukoze u krvi omogućavanjem unosa glukoze iz krvi u ćeliju. On reguliše metabolizam ugljikohidrata, lipida i proteina i pomaže diobu i rast ćelija. Dakle, iako je poznat po regulaciji glukoze, on ima mnoge bitne uloge u metabolizmu. Inzulinska rezistencija je stanje u kojem lučenje inzulina u normalnim količinama ne može izazvati efekat, tj. ne može izazvati iskorištavanje glukoze u mišićima i masnom tkivu. IR je najčešća metabolička promjena vezana za gojaznost. Kompenzatorna hiperinzulinemija nastaje kada se lučenje β ćelija gušterače poveća kako bi se održao normalan nivo glukoze u krvi, pošto postoji periferna inzulinska rezistencija u mišićima i masnom tkivu. Metabolički sindrom predstavlja kliničku dijagnostičku cjelinu koja identificira osobe s visokim rizikom u pogledu kardiovaskularnog obolijevanja povezanog s inzulinskom rezistencijom (1).

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) je skup simptoma kojeg karakteriziraju jajnici s brojnim folikularnim cistama, poremećaji menstrualnog ciklusa, pojačana dlakavost, gojaznost, akne, poremećena tolerancija glukoze i smanjena otpornost ciljnih organa na inzulin (inzulinska rezistencija). Centralni događaj kod PCOS je hiperinzulinemija. Ne moraju biti prisutni svi ovi simptomi u isto vrijeme (2).


Slikovito objašnjenje – princip ključ-brava
Inzulinsku rezistenciju možemo objasniti jednostavnim rječnikom, gotovo slikovito. Inzulin je ključ koji otključava vrata na ćeliji i pušta glukozu da uđe u ćeliju i kako bi stvarala energiju. Jedan ključ otvara jedna vrata i u normalnim uslovima ona se otvaraju bez problema, glukoza ulazi u ćeliju i sve funkcioniše kako treba. Kada postoji IR, neke od brava na vratima su zahrđale, a one preostale se otvaraju i proizvodi se energija, ali smanjenim kapacitetom. Pošto to nije dovoljno, inzulin se i dalje luči da bi došlo do stvaranja dovoljne količine energije, ali brave su zahrđale pa i dalje nema otvaranja. To je stanje hiperinzulinemije, kada ima mnogo inzulina ali njegovo pretjerano lučenje nema efekta. Ćelija ne dobija enegiju koju treba, iscrpljuje se, te traži još glukoze za stvaranje energije. Glukoze u krvi ima dovoljno, ali zahrđele brave joj i dalje ne daju da uđe u ćeliju. Pri tome višak glukoze, koji nije uspio ući u ćeliju, ide u skladište. Dakle, energija se skladišti prije nego što smo je uspjeli iskoristiti, a to ćeliju ostavlja gladnom. Odnosno ostavlja nas gladnim, iako jedemo čak i previše.

Ako se ovakvo stanje nastavi duže vrijeme, onda pankreas prestaje da luči inzulin ili ga luči nedovoljno, jer se iscrpi. To stanje se zove Dijabetes tip 2, a on je povezan sa velikim kardiovaskularnim rizikom. Tu leži prava opasnost od IR. Dobra vijest je da je IR reverzibilno stanje. U stvari, ona nam je signal da moramo nešto promijeniti kako se ne bismo doveli do stanja kada više nema povratka. 


Šta ovo sve praktično znači? Osobe sa IR ispočetka ne moraju osjećati nikakve simptome. Kako problem napreduje, ćelije su sve manje osjetljive na inzulin (postaju sve rezistentnije, otpornije), te se ljavljaju sljedeći simptomi:

  • umor, malaksalost, bezenergičnost za svakodnevno normalno funkcionisanje (iako je unos hrane dovoljan ili čak pretjeran)
  • debljanje ili nemogućnost mršanja bez obzira na dijetalni režim i pojačanu fizičku aktivnost, naročito abdominalni tip gojaznosti
  • stalna glad
  • tremor (tresu se ruke, noge ili cijelo tijelo) 
  • osjećaj lupanja srca (palpitacije) 
  • pojava akni 
  • može doći do povišenog krvnog pritiska
  • šetajući bolovi u tijelu itd.

Ako je IR u sklopu sindroma policističnih jajnika, simptomi su još brojniji:

  • Poremećaji menstrualnog ciklusa
  • Neplodnost
  • Pojačana dlakavost
  • Hiperpigmentacija najčešće na kožnim pregibima itd.

Prilikom laboratorijskih pretraga pronađe se povišen inzulin u krvi u vremenskom odmaku od par sati, HDL može biti snižen, LDL povišen, trigliceridi i/ili holesterol povišeni. Često je snižen vitamin D. Šećer u krvi najčešće nije izvan granica, naročito kod mlađih osoba, što se često interpretira kao uredan nalaz, iako postoji IR. Danas se za procjenu IR najčešće koristi HOMA metoda. 


Šta možete uraditi da smanjite IR ili da je se riješite?Više je stvari koje se moraju uzeti u obzir:

– Liječiti simptome nema efekta ako ne djelujete na uzrok. Na primjer liječenje akni kremama nema smisla ako im je uzrok IR. Čak i ako uspijete da ih smanjite, one će se vraćati sve dok postoji IR.

– Mijenjanje životnog stila se pokazalo kao vrlo efikasno u liječenju IR. Tu se najveći fokus stavlja na promjene u prehrani, fizičku aktivnost, prestanak pušenja i redukciju stresa. U ovome pacijenti moraju biti uporni, jer stanje koje je vjerovatno nastajalo dugi niz godina, ne može se riješiti u kratkom roku. 

– Medikamentozno liječenje u današnje vrijeme sve više ima smisla. Bitno je naglasiti da ono ima smisla uz mijenjanje životnog stila i umnogome može pomoći u liječenju IR. Ipak, samo za sebe, ne može imati željeni efekat. Dakle, nemojte očekivati da istim načinom sjedilačkog života i loše prehrane, uzimajući lijekove dođete do izlječenje ili da ćete tako prevenirati sve loše ishode uznapredovale IR.

– Ako je IR u sklopu PCOS onda je potrebno dodatno liječenje po preporukama ljekara, pri čemu promjena životnog stila i dalje igra vrlo bitnu ulogu.
Zaključak je da je IR alarm, koji nas upozorava da moramo nešto promijeniti. Ako ne promijenimo, moramo se nadati težem ishodu (dijabetes tip 2, moždani udar, srčani udar, hipertenzija, hiperlipidemija, metabolički sindrom – pojedinačno ili udruženo). Dobro je da je to stanje kada se još može djelovati i očekivati pozitivan ishod. Tako nam organizam signalizira da bitka još nije izgubljana, ali ako se ne borimo – možemo izgubiti rat.

!

Stotine studenata i učenika iz BiH posjetilo Bosnalijek

U sklopu obilježavanja „Dana Bosnalijeka“, najveći bosanskohercegovački proizvođač lijekova otvorio je svoja vrata za posjete više stotina učenika i studenata iz cijele Bosne i Hercegovine.

Studenti medicinskih i farmaceutskih fakulteta, kao i učenici više srednjih škola iz Sarajeva, Zenice, Banja Luke, Mostara, Travnika, Tešnja i Gračanice obišli su laboratorije kontrole kvaliteta i razvojni centar Bosnalijeka.

Generalni direktor Bosnalijeka Nedim Uzunović kaže kako je Bosnalijek oduvijek otvoren za saradnju sa obrazovnim i naučnim institucijama iz BiH koje predstavljaju temelj daljnjeg razvoja i napretka domaće farmaceutske industrije.

Jako smo sretni što veliki broj mladih ljudi vidi svoju budućnost u farmaceutskoj industriji, a Bosnalijek kao jedan od regionalnih lidera u ovoj branši uvijek ima otvorena vrata za učenike i studente koji su spremni usavršavati svoja znanja i vještine.

Uvjeren sam da će jedan dio mladih koji su nas posjetili vrlo brzo postati dijelom porodice radnika Bosnalijeka jer naši ambiciozni razvojni planovi za budućnost podrazumijevaju brojne investicije u daljnji razvoj koji neće biti moguć bez mladih stručnjaka.

Također, ovakve posjete su sjajna prilika za sve njih da vide kako i u BiH postoje vrhunske kompanije koje pružaju odlične uslove za rad i napredak, što će ih sigurno dodatno ohrabriti da karijeru grade u svoj domovini“, poručio je Uzunović.

Kamelija Madacki-Todorović sa Univerziteta SSST u Sarajevu kaže kako su studenti i nastavnici izuzetno zadovoljni prilikom za posjetu i saradnju sa Bosnalijekom.

Bili smo fascinirani najnovijim tehnologijama u laboratorijima, ljubaznim i profesionalnim osobljem te radnim mjestima u raznim oblastima koje Bosnalijek pruža, a u kojima mnogi od naših studenata mogu vidjeti sebe u budućnosti, istaknula je Madacki-Todorović.

Saradnja obrazovnih institucija iz BiH i Bosnalijeka bit će nastavljena i u budućnosti.