Fondacija Academia raspisuje Konkurs za dodjelu stipendija „Dr. Azra Spahić“ i „Dr. Alma Suljić“, namijenjenih akademski uspješnim studenticama medicine za akademsku 2025/2026. godinu.
Pravo prijave imaju redovne studentice koje se obrazuju na akreditovanim visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini.
Stipendije se dodjeljuju za period od 01.12.2025. do 01.12.2026. godine, u ukupnom iznosu od 3.500,00 KM, koji će biti isplaćen u četiri (4) rate.
Kandidatkinje koje žele aplicirati mogu to učiniti isključivo u elektronskoj formi — kao jedan dokument u PDF formatu, s jasno naznačenim naslovom: „Prijava na stipendiju Dr. Azra Spahić“ ili „Prijava na stipendiju Dr. Alma Suljić“.
Napominjemo da dokumentacija dostavljena u drugačijem formatu neće biti uzeta u razmatranje.
Krajnji rok za prijavu za obje stipendije je 21. oktobar 2025. godine do 16:00 sati.
Ovo je treća godina zaredom kako Fondacija Academia dodjeljuje ove stipendije s ciljem podrške mladim i perspektivnim studenticama medicine u Bosni i Hercegovini.
Detaljne informacije i konkurs možete pronaći ovdje
Broj cyber napada širom svijeta, pa i u Bosni i Hercegovini, rapidno raste, potvrđujući da digitalna sigurnost postaje pitanje opstanka kompanija i institucija. Prepoznajući značaj ove teme, Američka trgovačka komora u BiH (AmCham BiH) organizovala je petu Cyber konferenciju “Cyber Sigurnost: Strateška odgovornost lidera za sigurnu budućnost”, koja je okupila poslovne lidere, stručnjake i predstavnike institucija kako bi zajednički otvorili ključna pitanja o otpornosti na digitalne prijetnje.
U uvodnom obraćanju, direktor AmCham BiH Nedim Hamzić naglasio je da cyber sigurnost više nije isključivo tehničko pitanje, već strateška tema koja direktno utiče na poslovni kontinuitet i povjerenje klijenata. „Ovakva okupljanja omogućavaju razmjenu iskustava i zajedničke odgovore na prijetnje koje ne poznaju granice. Naš cilj je podići svijest i pomoći kompanijama da budu otpornije, jer u vremenu ubrzanih digitalnih promjena cyber sigurnost postaje jednako važna kao finansijska stabilnost i tržišna konkurentnost“, istakao je Hamzić.
Jedna od ključnih tema konferencije bila je strateška dimenzija cyber otpornosti, što je istakao Amir Sarić, Territory Business Manager kompanije Cisco Systems i predsjednik ICT komiteta AmCham BiH. „Lideri danas nisu samo tehnički stručnjaci, već stratezi koji razumiju rizike i prepoznaju sigurnost kao dio poslovne odluke. Cyber otpornost mora biti ugrađena u same temelje upravljanja kompanijom, jednako važna kao rast, profit i reputacija“, poručio je Sarić.
Konferenciju je otvorio keynote govor Srđana Babića, Chief of Information Security iz Cyber Gatea, koji je govorio o globalnim trendovima i prijetnjama koje oblikuju novu sigurnosnu agendu. Pažnju učesnika privuklo je izlaganje Marka Gulana, CEO-a Astera Advisory, o transformaciji uloge CISO-a i potrebi da članovi uprava razviju cyber-aware kulturu.
Tri održana panela donijela su raznovrsne perspektive: o odgovornosti lidera i donošenju odluka u digitalnoj odbrani, o balansu između regulative i tržišne realnosti, te o upravljanju kibernetičkim rizicima u kritičnoj infrastrukturi. Panel diskusije moderirali su Belma Ohranović (Raiffeisen Bank BiH), Senad Džananović (ZIRA) i Emir Arslanagić (Qualys), koji su istakli važnost saradnje privatnog i javnog sektora u jačanju otpornosti.
Posebno interesovanje izazvala je prezentacija rezultata ankete AmCham BiH o stanju cyber sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Fokus je bio na postupcima i izazovima prijave cyber napada, a u diskusiji su učestvovali predstavnici MUP-a RS, Federalnog MUP-a. Moderatorica Lejla Tulić Ivojević iz Artco Group istakla je važnost jasnih procedura i povjerenja između institucija i poslovne zajednice, kao ključnih uslova za efikasno prijavljivanje i prevenciju cyber incidenata.
Uz stručna predavanja o personaliziranim napadima, Zero Trust modelima, otpornosti na cyber prijetnje i inovativnim rješenjima za kritičnu infrastrukturu, konferencija je ponudila i pogled unaprijed, prema izgradnji sigurnijeg digitalnog okruženja koje se temelji na povjerenju i saysaradnji.
Na završetku konferencije kompanija LANACO je premijerno predstavila program Local Chapter, razvijen u partnerstvu s Cyber Readiness Institutom iz Njujorka, kreiran s ciljem jačanja cyber otpornosti srednjih i velikih kompanija u Bosni i Hercegovini.
Održavanje konferencije omogućila je podrška brojnih partnera i sponzora: BH Telecom, Artco Group, Core, HT Eronet, M:tel, Mibo Komunikacije, Telemach, UniCredit Bank, Cisco, Exclusive Networks, HTEC, Kodeks, Lanaco, SYS Company, Unija Smart IT.
Peta AmCham BiH Cyber konferencija još jednom je potvrdila da Bosna i Hercegovina raspolaže znanjem i ekspertizom potrebnim za jačanje cyber otpornosti, ali i da se samo zajedničkim pristupom cijele organizacije može odgovoriti na rastuće izazove digitalnog doba.
Telekomunikacijsko tržište posljednjih godina prolazi kroz period dubokih promjena – digitalna transformacija, razvoj novih tehnologija i redefinisanje pojma povezanosti mijenjaju način na koji komuniciramo i živimo. Minuti su postali manje važni, a megabajti i gigabajti preuzeli primat. Paralelno s tim, region svjedoči ukrupnjavanju tržišta i strateškim akvizicijama, dok globalni trendovi, poput Starlink satelitske mreže, dodatno pomjeraju granice industrije.
Takva dinamika otvara niz pitanja važnih za budućnost telekom sektora, od pozicioniranja domaćih operatera i razvoja 5G mreže, do uloge novih servisa, sadržaja i partnerstava u digitalnom ekosistemu. Upravo o tim procesima i pravcima razvoja razgovarat će se na NetWork 13 konferenciji, koja će se održati od 22. do 24. 10. u Grand Hotelu Neum. Panel pod nazivom „Telekomi u BiH i regiji – šta se iza brda valja?“ okupiće čelnike vodećih telekom operatera u Bosni i Hercegovini, koji će podijeliti svoja viđenja transformacija u sektoru i otvoriti nova pitanja o budućnosti tržišta.
Razgovor će obuhvatiti teme konkurentnosti i saradnje, širenja u oblasti TV sadržaja, multimedije i digitalne produkcije, kao i razvoj 5G mreže, ukrupnjavanje tržišta i investicije koje oblikuju budućnost povezivanja u Bosni i Hercegovini i regionu. Na panelu će učestvovati: Jelena Trivan, generalna direktorka Mtel, a.d. Banja Luka, Amel Kovačević, generalni direktor BH Telecom d.d. Sarajevo, te dr. sc. Goran Kraljević, dipl.ing., predsjednik Uprave – direktor JP Hrvatske telekomunikacije d.d. Mostar.
Diskusiju će moderirati Emela Burdžović, dugogodišnja novinarka, urednica i voditeljica, prepoznatljivo lice domaće medijske scene, poznato po moderatorskim angažmanima, treninzima javnog nastupa i vođenju medijskih kampanja. Svojim prepoznatljivim stilom, Burdžović će usmjeriti razgovor ka ključnim pitanjima – kako telekomi vide tržište koje se ubrzano mijenja, gdje se nalaze prilike za inovacije i u kojem trenutku korisnici mogu očekivati puni prelazak na 5G mrežu.
Kroz ovaj panel publika će dobiti jedinstven uvid u vizije i pristupe vodećih domaćih operatera, na koji način oblikuju budućnost komunikacija, balansiraju između globalnih trendova i lokalnih potreba, te razvijaju rješenja koja mijenjaju svakodnevni život korisnika u Bosni i Hercegovini.
NetWork 13 i ove godine donosi aktuelne teme, snažne lidere i razgovore koji otvaraju nova gledišta o budućnosti digitalne ekonomije. Cjelokupan organizacijski i komunikacijski koncept konferencije, koja se ove godine održava pod sloganom TEChTONIC CHANGES, realizuje agencija Communis, a detalji o programu, kotizacijama i prijavi dostupni su na www.networkkonferencija.ba te na zvaničnim profilima konferencije: LinkedIn, Facebook, Instagram i X.
Sa Natašom Vukmirović koja je međunarodno EMCC EIA akreditovani coach i mentorica, sertifikovana supervizorica i sertifikovani timski coach razgovarali smo otvoreno o coaching profesiji, prilikama za lični i profesionalni razvoj kroz coaching kao i o tome zašto je danas sve važnije imati podršku coacha u životu i poslu.
Dotakli smo se pitanja šta zapravo radi coach, na koji način pomaže pojedincima i organizacijama, koje vrijednosti stoje u osnovi ovog rada, ali i kako izgleda put onih koji žele sami postati coach-evi.
Sa više od 15 godina iskustva rada s organizacijama, liderima i pojedincima u privatnom, javnom i civilnom sektoru u regionu, Nataša je jedna od vodećih stručnjakinja za coaching i razvoj liderstva. Ona je direktorka Međunarodnog instituta za coaching i mentorstvo (ICM), osnivač Coaching PLUS škole i Biznis coaching akademije, kao i autorka knjiga i brojnih alata za self-coaching i profesionalni razvoj.
Za početak – zašto baš coaching? Šta vas je privuklo ovom polju i kako ste započeli svoju profesionalnu coaching priču?
Pre 25 godina, slučajno sam otišla na predavanje na kojem je govorila žena koja je nakon toga postala moj prvi coach. Predstavila se kao lekarka i osoba koja voli ljude. Kada sam, u individualnom radu, shvatila šta za mene znači njeno puno prisustvo, pažljivo slušanje, postavljanje pitanja koja mi dotad niko nije postavio, uzbuđeno sam je pitala šta je to. Na divan način sam upoznala profesionalni coaching.
Otad sam puno toga prošla i isprobala raznovrsne pristupe razvoju ljudskih potencijala, ali nisam pronašla ništa bolje i efikasnije za sebe. Svaka metodologija, koja je dobronamerna prema čoveku, ima svoje mesto i važnu ulogu, a coaching je primenjiv kada su ljudi dovoljno osnaženi za pristup u kojem svi odgovori dolaze iznutra, kao i za razvoj veština.
„Faktor x“ u coachingu je poverenje. S potpunim poverenjem sam dogovorila sesije s tom ženom i prepustila se procesu učenja. Bila sam mlada, a tada se nije lako dolazilo do informacija. Srećom, imala sam roditelje koji su bili otvoreni da me podrže da sama pronađem svoj put i rapoloženi da to finansiraju.
Nakon toga, u mom fokusu dugo je bilo liderstvo orijentisano na zajedničko dobro i strateške, dugoročne ciljeve organizacija i zajednica. Jedan od mojih učitelja odavno mi je objasnio da to ide tim redom, prvo budeš lider, potom mentor i na kraju coach. Postepeno sam stigla do pojedinačih ciljeva i rada s individualnim coaching klijentima.
Često se postavlja pitanje – šta zapravo radi coach? Kako biste to objasnili nekome ko se prvi put susreće sa tim pojmom?
U svojoj suštini, coaching je metodologija za efikasno ostvarivanje velikih, važnih ciljeva. Na Balkanu tema ciljeva nije omiljena kao, na primer, u Americi, gde su koleginice i kolege objavili mnoge knjige na temu ciljeva i razvili veliki broj pristupa.
Ljudi kao da nisu svesni da svakodnevno ostvaruju veliki broj ciljeva, jer to čine rutinski, bez većih otpora i da su posvećeni aktivnostima koje vode do ostvarivanja važnog cilja. Na primer, rade da bi dobili platu. Svakodnevna rutina i rad su aktivnosti, plata je cilj, a doprinos je cilj iza cilja, odnosno svrha. Porodični, obrazovni i državni sistem ljude usmeri u tom pravcu i često se o tome ne razmišlja sve dok ne dođe do nekog problema. Problem ili prepreka može biti otkaz, nemogućnost karijernog napredovanja, nezadovoljstvo, niska primanja u odnosu na željeni životni stil, osećaj da se ne daje doprinos, loši međuljudski odnosi na poslu, mobing, loši rezultati, problem u vođenju tima. Veći broj ljudi ima motivaciju da izađe iz nekog problema (samo da odem odavde), a manji motivaciju da ostvari važan cilj (zadovoljan sam, ali želim više). Kada situacija pritisne, potencijali se često spontano aktiviraju ili ljudi zatraže podršku coacha.
Međutim, metodologija je nastala za uspešne koji žele da budu još uspešniji, ne samo u smislu karijere, pozicije moći i finansijskog obilja, nego i ličnog blagostanja, kvalitetnih odnosa, zdravlja, dugovečnosti. Što su ljudi zadovoljniji sobom i svojim životom, žele što duže da žive i oni najčešće na coaching dolaze s temom ličnog blagostanja. Svaka tema može biti tema za coaching.
Postoje dva pravca delovanja coacha, jedan je orijentacija na ishode i akcije, kada klijent ima cilj (unapređenje) i potrebna mu je podrška za planiranje (razvoj komunikacijskih veština) i primenu plana (ostvarivanje cilja). Drugi je emocionalna podrška tokom lične promene, na primer kada ljudi nisu sigurni šta žele, kada im je potrebno vreme i psihološki siguran prostor u kojem mogu otvoreno govoriti i promišljati o sebi i svom životu i karijeri. Ovde coach ima ulogu da podrži klijenta da ostvari važne uvide i učenja i da dođe do novih ideja (vizije, ciljeva).
Coach koristi razgovor kao glavni alat, ali to nije isti razgovor iz svakodnevnog života, nego podrazumeva profesionalnu obuku, etički okvir i primenu standarda. Postoje različiti pravci, pristupi, modeli, tehnike i alati koje koristi. Svoje bazične veštine poput posvećenog slušanja, postavljanja coaching pitanja, davanja povratne informacije, izgradnje odnosa, coach unapređuje sve dok postoji.
Postoji mnogo metoda i pristupa u ličnom razvoju – šta coaching čini jedinstvenim?
Nepokolebljiva vera u čoveka kao resursno biće koje već ima na raspolaganju obilje resursa da ostvari šta želi, da uči i razvija se. Coach vidi klijenta u punom potencijalu i s ostvarenim ciljevima pre nego što se to dogodi u realnosti. Metodologija je usmerena na mogućnosti i rešenja, kao i lične snage klijenta. Zbog toga je coaching nezamenjiv kao metodologija i daje odlične rezultate.
Na koji način coaching pomaže pojedincima da bolje razumiju sebe i svoje ciljeve?
Psihološki siguran prostor u coachingu je nešto što često ne postoji u međuljudskim odnosima. Ljudi komuniciraju tako da razmenjuju informacije ili čak ni ne čuju jedno drugo, nego svako priča sam sa sobom, iako deluje da postoji interakcija.
Čovek u coaching odnosu može skinuti sve maske, odložiti odbrane i biti što jeste. U tom susretu sa sobom, oslobađa se tereta tuđih očekivanja i može sebi dati slobodu da se poveže sa svojim pravim ciljevima, željama, snovima. Ili da nađe novu motivaciju da ostane tu gde jeste, novu snagu, smisao i svrhu.
Možete li podijeliti primjer kako je coaching nekome pomogao da napravi veliki pomak u karijeri ili privatnom životu?
Puno je primera, ali u profesionalnom coachingu se vodimo etičkim principima i strogom diskrecijom. Uspeh coachinga temelji se na odnosu poverenja i zato se bilo kakvo hvalisanje rezultatima smatra pogrešnim. Ako klijenti sami žele nešto da kažu ili napišu, to je najispravniji način. Čak i kada predajemo potpisane povratne informacije u procesu sertifikacije, klijente obaveštavamo ko će imati pristup tim informacijama i gde će se čuvati i garantujemo da neće biti objavljene. Neki moji klijenti su odbranili doktorat, preselili se u inostranstvo, promenili profesiju, verili se, zaposlili, objavili knjigu, promenili stavove i uverenja, stekli nove veštine, počeli da rade sa stranim klijentima.
Jednom sam s mladim preduzetnikom radila na razvoju njegovog posla, a tokom procesa on je razvio samopouzdanje i ostvario drugi cilj, zaposlio se u struci u drugoj zemlji. U procesu ugovaranja jasno razlikujemo klijentov cilj u realnosti, koji je njegova odgovornost i cilj(eve) coachinga za koje su odgovorni coach i klijent.
Koliko je coaching važan za lidere i menadžere u današnjem poslovnom okruženju?
Stilovi vođenja ljudi se stalno razvijaju i prepliću sa znanjima iz biznisa, psihologije, coachinga, mentorstva. Coach – style liderstvo je razvijeno u toj meri da se lideri mogu akreditovati, zajedno s coachevima i mentorima.
Nijedan drugi stil liderstva nije se još našao u tako povoljnoj situaciji, što jasno govori o tome koliko su coaching veštine menadžerima i liderima korisne, praktične i primenjive u vođenju ljudi.
Kako coaching utiče na timove i organizacije – od komunikacije do rezultata?
Uvođenje coaching kulture je složen proces kojim se bave iskusni coachevi koji primenjuju sistemski pristup. Organizacije češće biraju da ne uvode coaching kulturu, nego da koriste individualni, grupni i timski coaching, radionice i edukacije kao podršku. Od komunikacije sve kreće. Ljudi često imaju problem da izraze svoje mišljenje ili da se zauzmu za sebe, teško se nose sa stresom i frustracijama. Sve to utiče na njihovu produktivnost i rezultate, ali se prenosi i na privatno vreme, smanjuje se lično blagostanje. Zato kroz coaching osnažujemo menadžere da komuniciraju na podržavajući način i ostvare efikasnu komunikaciju sa zaposlenima i članovima tima.
Mene naročito inspiriše rad s ljudima iz organizacija jer znam da će nove veštine primeniti i u svom privatnom životu i graditi bolje partnerske, porodične, prijateljske odnose. Osnaživanje ljudi da efikasno komuniciraju bi trebalo da bude strateški cilj svakog društva koje želi da ljudi budu sretniji.
U kojim situacijama kompanije najviše traže podršku coacha?
Razlikuju se iskustva, a rado ih razmenjujem s koleginicama i kolegama. Najviše radim na temi upravljanja konfliktima, uvođenju sistema za davanje i primanje povratne informacije i razvoju liderskih veština. U executive coachingu najčešće teme su vizija, doprinos zajednici, sistemska promena u organizaciji, executive presence. Od zahtevnijih zadataka, tu je uvođenje mentorskog programa, trening za interne trenere, timski coaching.
Obično se kreće od komunikacije, organizacije vremena, delegiranja, upravljanja stresom. U zavisnosti od planova i budžeta, neke organizuju jedan dvodnevni trening za menadžere godišnje, a neke angažuju coacheve za dužu saradnju.
Vi ste kreirali modele WordPlay i Mapu karijerne promjene – možete li nam približiti kako oni funkcionišu?
Coaching modeli se kreiraju u skladu s teorijom promene koja ima svoje principe i faze. Moji modeli i alati nastaju kada radim s klijentima i primetim da se neke stvari ponavljaju, a ja mogu ponuditi rešenja. Na primer, poznati GROW model vodi proces od postavljanja cilja, preko analize sadašnje situacije i mogućnosti, do biranja opcije i plana akcije. Primenila sam ga u stotinama sesija i otkrila da mnogi ljudi nemaju jasne ciljeve i prioritete, da ponekad kažu da im je cilj nešto što je odraz trenda u načinu života ili tuđih očekivanja. Zato u WordPlay modelu krećemo od orijentacije (ko sam ja, šta zapravo želim).
Primetila da je klijentima korisno kada im postavim pitanja koja im pomažu da se zagledaju dublje u sebe i reflektiraju o svojim unutrašnjim preprekama. Postoje tipični samosabotirajući obrasci kojih ljudi često nisu svesni. Tek kada ih osveste i osmisle strategije za njihovo ublažavanje ili prevazilaženje, mogu samouvereno ostvariti važne ciljeve. Važni ciljevi gotovo uvek zahtevaju ličnu transformaciju. Zato WordPlay pomaže ljudima da promene ploču i kroz svoj novi identitet ispričaju svoju novu priču. To je vrlo važno kada neko, ko je godinama zaposlen, želi da postane preduzetnik, na primer. Jedan set ljudskih potencijala se razvija za ulogu zaposlenog, a potpuno drugačiji set za ulogu vlasnika biznisa.
U praksi se često susrećem s klijentima koji imaju važne ciljeve koje su drugi ljudi lako ostvarili, a njima je potrebna podrška. Tipičan primer je kreiranje i vođenje LinkedIn profila. Za neke ljude je potrebna lična transformacija da bi organizovali foto sesiju i objavili svoju fotografiju na toj mreži. Iako im je neophodno u karijernoj promeni. Model Mapa karijerne promene se zasniva na tri principa: realizam umesto optimizma, jačanje unutrašnjeg lokusa kontrole (preuzimanje odgovornosti) i razvoj kapaciteta za prihvatanje greške. U ovom modelu puno više reflektiramo o međuljudskim odnosima, sistemima, okruženjima u kojima se odvija promena. To se dosta razlikuje od karijernog savetovanja i drugih vrsta coachinga koji nemaju sistemski pristup.
Kao supervizor i mentor, radite i sa drugim coach-evima – koliko je važna stalna edukacija i podrška u ovoj profesiji?
Kontinuirani profesionalni i lični razvoj je jedan od uslova da bi se neko mogao smatrati profesionalnim coachem, mentorom i supervizorom. Pred nama je zahtev strateškog pristupa svom i razvoju svoje prakse. Zato sam od početnih radionica o liderstvu i mentorstvu prešla dug put preko profesionalnih treninga u oblasti liderstva, coachinga, mentorstva, timskog coachinga, supervizije, procesa akreditacije do toga da danas održavam coaching treninge. Tu nije kraj, naravno, vrlo često sam na edukaciji, čitam stručnu literaturu i pronalazim nove oblasti za razvoj. Redovna supervizija je obavezna za coacheve, mentore i supervizore (najmanje 4 individualne sesije godišnje). Početnici obično kažu da nemaju temu za superviziju, a što se više bavimo coachingom, imamo ih sve više. Ja imam najmanje dve strukturirane supervizije mesečno.
U knjizi Kako da postanete sami svoj coach pišete o self-coachingu – da li svako može da nauči osnove i koristi ih u svakodnevnom životu?
Da, svako može naučiti osnove i primenjivati ih kao samostalni coaching. Ljudi brzo uvide ograničenja rada bez podrške profesionalnog pomagača i zato je najbolje napraviti dobar balans.Upoznala sam puno ljudi koji još uvek nisu spremni da poklone svoje poverenje i otvoreno razgovaraju o sebi i svojim planovima i knjiga je posvećena njima. Mnogi moji klijenti za neke teme koriste samostalni coaching i to je najbolja kombinacija. Takođe i ljudima iz poslovnog sveta kojima podrška treba brzo, sada i ovde, a ne mogu to uvek lako organizovati. Zato su dobili alate da podrže sami sebe.
Naravno, knjiga je posvećena i svima koji trenutno nemaju novca za profesionalnu podršku i zato je napisana jednostavnim jezikom. Svako može krenuti od dva pitanja: Kako sam? i Šta želim u ovom trenutku? Naizgled vrlo jednostavna, ona nam pomažu da se povežemo sa sobom, umirimo i razumemo svoje potrebe koje stoje iza emocionalnih reakcija i stanja. Na primer, neko jasno komunicira ličnu granicu, ali vama se učini da se radi o aroganciji i odbacivanju. Osećate ljutnju, nije vam dobro, na um vam padaju misli o fizičkom nasilju ili osveti. Potrebno je malo vremena da postavite sebi samo ova dva pitanja i nakon toga asertivno komunicirate svoju potrebu, na primer: Potrebno mi je da me sada čuješ jer imam nešto važno da ti kažem.
Zamislite kako bi ovaj svet izgledao kada bi svako razumeo svoje potrebe i kada bi, umesto agresije ili odustajanja od važnog odnosa, svesno i namerno birao da radi na tom odnosu. Imam viziju takvog sveta i to me pokreće da bez prestanka kreiram nove sadržaje, alate, da podržavam druge coacheve, mentore i lidere da za isti pristup osnažuju ljude s kojima rade. Imam dobre uzore, koleginice koje su to radile dok god su bile na ovom svetu, koleginicu koja ima 82 godine i nije joj teško da pređe pola sveta da bi pružila podršku coaching zajednici, moje mentore, supervizore.
Kada bi neko danas prvi put razmišljao da potraži coacha – šta bi trebala biti njegova polazna tačka?
Napisala sam vodič Kako da izaberete biznis coacha, a on se može primeniti na izbor coacha generalno. Bitno je da klijenti preuzmu svoj deo odgovornosti jer čak i zakoni koji regulišu zaštitu potrošača zahtevaju da se svi informišemo pre nego što nešto kupimo.
Klijenti mogu pitati coacha koju coaching edukaciju je završio, kada se sertifikovao, da li je član strukovnog udruženja, koji etički kodeks primenjuje, koja etička komisija je nadležna u slučaju žalbe, koji pravac i pristup primenjuje u svom radu, ko mu je supervizor, na koji način evaluira rezultat coaching procesa, kako teče tipičan coaching proces, s kojim klijentima najčešće radi i na kojim temama.
Posebno je interesantno ima li coach međunarodnu akreditaciju (licencu) i koje međunarodno udruženje ju je izdalo. Ali, pošto se do akreditacije ne dolazi brzo, jer je potrebno vreme i iskustvo, klijent može pitati da li coach radi na tome da je stekne.
Koji bi bio vaš savjet ljudima koji žele da rade na sebi, ali još nisu sigurni da li je coaching pravi izbor?
Neće postati sigurniji razmišljanjem. Neka pronađu profesionalnog coacha s iskustvom i isprobaju. Ovde ću ponovo naglasiti odgovornost klijenta. Ako neko “svrati” na coaching, neće biti rezultata. Kao i sve, coaching zahteva posvećenost. Ne menjaju se navike u ishrani tako što se razmišlja o hrani. Ne menjaju se navike u razmišljanju tako što se razmišlja o metodologijama.
I za kraj – kako vi lično danas definišete uspjeh i šta coaching znači u vašem životu?
Svakodnevno se bavim samorefleksijom, koristim coaching modele za svoje procese, bavim se svojim mislima, emocijama, komunikacijom, ponašanjem. Upoznajem sebe, menjam se, ponovo se upoznajem i povezujem sa sobom. Merim i evaluiram rezultate. Zapisujem kada sam šta radila i kakav je uticaj imalo na mene.
Od osobe koja je živela u svetu ideja i nije znala ništa u vezi s novcem i materijalnim bogatstvom, postala sam osoba koju danas zanima sve u vezi s računovodstvom, upravljanjem finansijama, porezima, investicijama.Naučila sam koliko je važan balans u svemu. Nekad sam toliko radila da sam nekoliko puta doživela burnout i kolabiranje. Još uvek volim puno da radim, ali sad sam drugačija osoba. Nisu to bile spontane promene, nego fokusirane intervencije i aktivnosti.
Za mene je uspeh svesna i namerna transformacija u željenom smeru. Dobro vođenje sebe kroz život. Brzo prilagođavanje promenama uz dobro upravljanje vlastitim otporima. To su veštine neophodne za svet u kojem živimo. Danas ništa nije važnije od brzog razvoja veština. Ceo sistem obrazovanja se menja. Od memorisanja ogromnih količina informacija stigli smo do razvoja veština, a to je upravo suština coachinga. Iako se razvio u oblasti obrazovanja odraslih, neupitan je njegov uticaj na obrazovanje u celini.
U toku je upis u Coaching PLUS školu. Šta biste preporučili budućim polaznicima – koje preduvjete ili potencijale bi trebalo da imaju, s obzirom na to da nije svako spreman da se upusti u profesionalno usavršavanje za coacha?
U globalnim strukovnim organizacijama posvećeni smo primeni principa poštovanja različitosti i inkluzivnosti. Uz veru u resurse ljudi, jasno je da je najvažnije da budući coachevi budu otvoreni za upoznavanje i primenu etičkog okvira za rad s ljudima i razvoj sopstvenih kompetencija i ličnih kapaciteta. U toku je proces demokratizacije coachinga, kada on izlazi iz krugova liderstva, biznisa, javne uprave i civilnog sektora i ulazi u živote ljudi, bez obzira čime se bave.
Osobe kojima je blisko sistemsko razmišljanje, liderstvo, projektni menadžment, vođenje tima, biznis konsalting, preduzetništvo, lako se snalaze u coachingu. Ipak, znanje i iskustvo poput njihovog nije osnovni preduslov za dobrog coacha jer ima sjajnih koleginica i kolega koji su ranije bili muzičari, pedagozi, filolozi, arhitekte, inženjeri.
U Coaching Plus školi učimo o razvoju ličnih kapaciteta poput povezanosti, kreativnosti, hrabrosti, o vrlinama koje krase coacha i mentora, sposobnosti samoprihvatanja i prihvatanja drugog ljudskog bića. Ovde se mogu razočarati samo osobe koje misle da će naučiti manipulativne tehnike ili da će uz pomoć coaching veština uspeti nekoga na nešto da nateraju ili nagovore. To je suprotno etičkom i zdravorazumskom pristupu koji primenjujemo i promovišemo.
Više o Nataši Vukmirović kao i Coaching Plus školi možete saznati na LINKU.
Industrija budućnosti mora biti industrija saradnje, inovacija i empatije, u kojoj čovjek ostaje u samom središtu proizvodnog procesa. To je istaknuto na međunarodnoj konferenciji „Industrija budućnosti – od Industrije 4.0 do Industrije 5.0: integracija čovjeka i tehnologije“, koja je danas počela u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
Dvodnevna konferencija okupila je eminentne stručnjake iz zemlje i svijeta, predstavnike akademske zajednice, privrede i institucija, s ciljem da se sagleda uloga novih tehnologija – od umjetne inteligencije i robotike, do biotehnologije i zelenih tehnologija – u razvoju društva i privrede. Poseban naglasak stavljen je na transformaciju industrijskih procesa u kojima tehnologija ne zamjenjuje čovjeka, već stvara novu sinergiju između čovjeka i mašine.
„Cilj naše konferencije je da okupimo eminentne stručnjake iz instituta, fakulteta i privrede, kako bismo razgovarali o tome na koji način čovjek ostaje u središtu industrijskih procesa. Razlika između Industrije 4.0 i Industrije 5.0 je u tome što je Industrija 4.0 težila ka potpunoj automatizaciji, dok Industrija 5.0 vraća čovjeka u proces i gradi sinergiju između ljudi i tehnologije. Nijedan proizvodni proces ne može funkcionisati bez čovjeka. Naš zadatak je da ljude educiramo, da nauče prihvatiti nove tehnologije, raditi lakše i pametnije, zarađivati više i živjeti u zdravijem okruženju,“ istakao je prof. dr. Isak Karabegović, dopisni član ANUBiH-a i predsjednik organizacionog odbora konferencije.
Zaključeno je da je humanizacija tehnologije ključni cilj budućeg razvoja industrije, pri čemu obrazovanje i razvoj digitalnih kompetencija predstavljaju temelj svake tranzicije. Naglašena je potreba da održivost i zelene tehnologije budu sastavni dio industrijske politike, te da sigurnost podataka, etička odgovornost i transparentnost algoritama budu osnovni preduslovi povjerenja u nove tehnologije. Učesnici su ukazali i na značaj malih i srednjih preduzeća u digitalnoj transformaciji, te na važnost regionalne i međunarodne saradnje radi razmjene znanja i standardizacije procesa. Zaključeno je da industrija budućnosti mora biti inkluzivna i održiva, što je zajednička poruka upućena ministarstvima, akademskoj zajednici i političarima.
Tokom sveobuhvatne humanitarne intervencije u općinama pogođenim poplavama u oktobru 2024. godine, humanitarna organizacija Pomozi.ba pružila je direktnu pomoć za 356 porodica, kroz novčane i robne donacije ukupne vrijednosti od oko 10 miliona KM. Od toga je oko 8 miliona KM isplaćeno u novcu, dok je dodatnih blizu 2 miliona KM obezbijeđeno u vidu materijalne pomoći.
Najveći iznos pomoći usmjeren je na općinu Jablanica, gdje je podršku dobilo 164 porodice u ukupnoj vrijednosti od 3.479.419,50 KM. Slijedi Konjic sa 102 porodice kojima je isplaćeno 2.594.140,93 KM, te Fojnica sa 73 porodice i ukupno dodijeljenih 696.790,33 KM. U Kiseljaku je pomoć primilo 13 porodica u iznosu od 17.044,03 KM, u Kreševu tri porodice sa ukupno 12.442,86 KM, dok je jedna porodica u Mostaru dobila 1.000,00 KM.
Nezavisno od ovih iznosa, dodatna sredstva usmjerena su na stambeno zbrinjavanje. U naselju Donja Jablanica u toku je izgradnja 16 kuća za 24 porodice, za što je do sada utrošeno 1.285.942 KM. Završetak naselja očekuje se do proljeća 2026. godine.
Na Dan državnosti BiH 2024. godine, u prostorijama Grada Konjica potpisani su ugovori u vrijednosti od 1,5 miliona KM za 15 porodica iz Konjica koje su pretrpjele totalnu štetu na svojim domovima. Svaka od ovih porodica dobila je po 100.000 KM.
Osim toga, donirano je 94 automobila porodicama u Jablanici, Konjicu i Fojnici, ukupne vrijednosti veće od 1,5 miliona KM. Porodicama koje su izgubile svoje najmilije isplaćeno je po 30.000 KM pomoći, dok je oko 100.000 KM izdvojeno za jednokratne novčane pomoći za svakodnevne troškove, smještaj, kupovinu zemljišta, sitne stoke i druge osnovne potrebe.
Za potrebe terena donirano je 60.000 litara goriva koje su koristile građevinske firme, spasilačke službe i lokalno stanovništvo. Organizacija Pomozi.ba bila je aktivno prisutna na terenu, gdje je putem naše organizacije angažovano više od 50 različitih mašina – uključujući bagere, kombinirke, buldožere, kiper kamione, mini dampere i druge specijalizirane mašine. Ove mašine su danima radile na raščišćavanju pogođenih područja, a dio ih je i dalje prisutan na terenu.
Značajna sredstva usmjerena su i na robne donacije u vidu građevinskog materijala, namještaja, bijele tehnike, hrane, vode i higijenskih potrepština. Donacije su realizirane ne samo u Jablanici, već i u Konjicu, Kiseljaku, Fojnici i Kreševu. U prvim fazama intervencije podijeljeni su i alati i oprema kao što su lopate, kolica, agregati, sušilice i VAP mašine. Za naselja bez osnovne infrastrukture obezbijeđeno je 30.000 metara specijaliziranih šlaufa za vodosnabdijevanje, kao i betonski blokovi za izgradnju potpornih zidova i drugih nužnih objekata.
Zahvaljujemo se svim građanima, kompanijama iz BiH i regije, kao i partnerima iz islamskog svijeta koji su svojim donacijama, podrškom i direktnim angažmanom omogućili brzu reakciju i konkretnu pomoć stotinama ljudi pogođenih poplavama. Hvala vam što ste još jednom pokazali da humanost ne poznaje granice.
Udruženje Mapa kulture organizuje jedinstveni događaj “Srednjovjekovne igre bez granica”, koji će se održati u subotu, 18. oktobra 2025. godine, od 11:00 do 15:00 sati u Centru Safet Zajko u Sarajevu.
Nakon uspješne prve radionice u ZOO Bambi Centru, događaj se nastavlja u većem formatu, sa bogatijim sadržajem i programom. Posjetioci će imati priliku da na kreativan i interaktivan način upoznaju kulturno-historijsko nasljeđe srednjovjekovne Bosne i Hercegovine. Tokom dana bit će organizovane radionice pisanja bosančicom i slaganja mape srednjovjekovne Bosne, predstavljanje replika stećaka, zlatnika kralja Tvrtka I i Povelje Kulina bana, te niz igara i takmičenja inspirisanih srednjovjekovnim životom. Djeca će moći učiti kako su se nekada izrađivali lukovi i strijele, dok će kostimirani likovi kraljeva, vitezova i princeza dočarati atmosferu tog vremena. Poseban kutak bit će posvećen fotografisanju u autentičnom ambijentu s dvorcem i drugim scenografskim elementima, a sve učesnike očekuje i nagrada.
Događaj će tokom cijelog dana ponuditi zabavan program prilagođen svim uzrastima, kroz aktivnosti koje spajaju igru, učenje i kreativnost.
„Kroz radionice, igre i interaktivne sadržaje želimo da djeca i odrasli na zabavan način uđu u svijet srednjovjekovne Bosne. Ovim projektom podsjećamo na bogatu prošlost naše zemlje i nastojimo da historiju predstavimo kroz iskustvo koje se pamti,“ ističe predsjednica udruženja, Dalila Šečić.
Turistička zajednica Kantona Sarajevo organizirala je press konferenciju povodom Svjetskog dana turizma na kojoj su se medijima obratili Zlatko Mijatović, ministar privrede KS i Haris Fazlagić, predsjednik Turističke zajednice KS.
Predsjednik Fazlagić je naglasio da je ova godina najuspješnija godina u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, nakon rekordne 2024. godine.
“Rezultati su više od 17 posto u dolascima, te više od 12 posto u noćenjima. Imali smo više od 90.000 noćenja za Novu godinu i četiri dana besplatnih koncerata. Aerodrom Sarajevo je doživio rapidan rast, više od 34 posto. Podržali smo više od 200 projekata u Kantonu Sarajevo sa više od 150 naših partnera”, dodao je Fazlagić.
Milionito noćenje zabilježeno je u julu, mjesec ranije nego prošle godine.
“Ove godine za devet mjeseci imali smo osam posto više dolazaka, ali više od 14 posto noćenja. Suština priče o ovim noćenjima je povećanje broja noćenja. Prema statističkim podacima vidjet ćemo koliko će to ostaviti rezultata na ekonomiju KS”, ističe Fazlagić.
Prošle godine su Agencija za statistiku i Centralna banka BiH iznijeli podatak o 1,8 milijardi KM koliko je Sarajevo zaradilo od turizma.
Nagrada National Geographic Traveler-a za najbolju destinaciju za posjetiti u 2025. godini je proglasila Sarajevo za najbolju destinaciju, dok je SkyScanner uvrstio među tri top destinacije.
Promotivni video Visit Sarajevo – Where Cultures Embrace osvojio je nagrade na tri festivala turističkog filma u Portugalu, Španiji i Hrvatskoj. Spot je kreiran kao snažan poruka domaćoj i međunarodnoj publici.
Ministar Mijatović je kazao da rezultati za neke dolaze kao iznenađenje, ali za Vladu KS, Turističku zajednicu i Ministarstvo dolaze kao rezultat jednog programskog strateškog razmišljanja.
“Bila je ta jedna manja grupa optimista, entuzijasta, koji su vjerovali u ovaj program i projekt. Otvaranje sedamnaest novih direktnih aviolinija u Kantonu Sarajevo se pokazalo kao pun pogodak jer smo time otvorili Sarajevo svijetu”, kazao je Mijatović.
Naglasio je da je Ministarstvo privrede KS nedavno usvojilo Strategiju razvoja turizma KS do 2030. godine koja je nastala u saradnji sa Turističkom zajednicom KS.
„Kardiovaskularne bolesti se smatraju vodećim uzrokom smrti u svijetu – više od 50% svih smrtnih slučajeva posljedica je bolesti srca i krvnih sudova“, istakao je emeritus prof. dr. Vjekoslav Gerc na današnjem obilježavanju Svjetskog dana srca u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH).
Dodao je da su jedino za vrijeme španske gripe 1918. godine drugi uzroci preuzeli primat, te da će, uprkos značajnom napretku u prevenciji, dijagnostici i liječenju tokom posljednjih 50 godina, kardiovaskularne bolesti ostati vodeći uzrok smrtnosti u svijetu najmanje do 2040. godine.
Svečanost je bila posvećena i obilježavanju 15 godina rada Odbora za kardiovaskularnu patologiju ANUBiH-a. Akademkinja Senka Mesihović-Dinarević podsjetila je da je u tom periodu održano niz simpozija i javnih predavanja, a objavljeno više od 1.800 stranica recenziranih publikacija, uz učešće oko 130 predavača iz cijelog svijeta.
„Ponosni smo što smo u proteklim godinama ugostili eminentne stručnjake i omogućili razmjenu znanja s našim ljekarima, studentima i građanima. Posebno bih istakla i našu novu studiju o aerozagađenju provedenu u Sarajevu na 3.000 ispitanika, kojom želimo dati naučne argumente i smjernice za donošenje ozbiljnih zdravstvenih politika“, naglasila je Mesihović-Dinarević.
U okviru svečanosti promovisana je i knjiga „Zdravstvene koristi mediteranske ishrane“ autorice akademkinje Senke Mesihović-Dinarević sa saradnicima, prva studija takve vrste u Jugoistočnoj Evropi, objavljena u suizdavaštvu ANUBiH-a, Univerziteta u Sarajevu i Centra za interdisciplinarne studije. Recenzenti knjige, emeritus prof. dr. Vjekoslav Gerc, emeritus prof. dr. Vjekoslav Krželj i emeritus prof. dr. Midhat Jasić, naglasili su da publikacija predstavlja vrijedan doprinos evropskoj literaturi iz oblasti kardiovaskularne medicine i nutricionizma. „Rezultati istraživanja jasno pokazuju da mediteranska ishrana – bazirana na maslinovom ulju, voću, povrću i cjelovitim namirnicama – značajno doprinosi očuvanju zdravlja srca i krvnih sudova. Ova studija može poslužiti kao osnova za edukaciju stanovništva i uvođenje novih kurikuluma. Ishrana je snažan alat u prevenciji bolesti, a jednako je važno posmatrati je i kao zdravstveno, i kao društveno-ekonomsko pitanje“, istakla je autorica.
Akcenat događaja stavljen je na prevenciju, odnosno na pravovremeno otkrivanje i kontrolu rizičnih faktora. Istaknuto je i da je Evropsko kardiološko udruženje predstavilo tzv. znanstveni brojs ciljem da do 2050. godine nijedna osoba mlađa od 65 godina ne doživi moždani udar. Brojevi simboliziraju osnovne principe prevencije:
0 – ne pušiti,
3 – najmanje 3 kilometra hodanja dnevno,
5 – pet obroka tokom dana,
140 (odnosno 130) – gornji sistolni pritisak prema najnovijim smjernicama,
5 – ukupni holesterol ispod 5,
3 – LDL holesterol ispod 3.
Podsjećamo, Svjetska kardiološka federacijaustanovila je obilježavanje Svjetskog dana srca 2000. godine, s ciljem informiranja javnosti o tome da su bolesti srca i moždani udar vodeći uzroci smrtnosti u svijetu i kod nas.
Lactalis BH nastavlja angažman u podizanju svijesti protiv bacanja hrane i podršku najranjivijima Povodom Međunarodnog dana svjesnosti o bacanju hrane, 29. septembra, kompanija Lactalis BH i ove godine potvrđuje svoju posvećenost društveno odgovornim praksama i brizi za najranjivije članove zajednice. Nastavljajući tradiciju, Lactalis BH osigurao je donacije u svojim proizvodima putem platforme i digitalne banke hrane Nikogladan.ba, pružajući konkretnu pomoć onima kojima je najpotrebnija.
Prema podacima UNDP-a, procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini gotovo 500 tona prehrambenog otpada svakodnevno završi na deponijama. Samo u Kantonu Sarajevo više od 12% dnevnog odloženog otpada čini odbačena hrana. Posljedice su višestruke, od finansijskih gubitaka i negativnog utjecaja na zdravlje ljudi, do ozbiljnog narušavanja životne sredine.
Kompanija Lactalis BH prepoznaje važnost ovog problema i kontinuirano djeluje kako bi doprinijela smanjenju bacanja hrane. Donacija je dio šire strategije kompanije usmjerene na smanjenje bacanja hrane i unapređenje kvaliteta života u zajednici.
„Kao jedna od najvećih svjetskih prehrambenih kompanija, osjećamo posebnu odgovornost prema problemu bacanja hrane. Naša misija se ne završava na proizvodnji visokokvalitetnih proizvoda – želimo biti aktivni partner zajednici, pružajući podršku onima koji se nalaze u teškim životnim situacijama. Donacijom naših proizvoda želimo pružiti konkretnu pomoć onima kojima je ona najpotrebnija, ali i poslati poruku o važnosti racionalnog upravljanja hranom. Svaki spašeni obrok znači manje otpada, manje štete za okoliš i više solidarnosti u društvu,“ istakla je Ina Škrbić, direktorica marketinga Lactalis BH.
Lactalis BH je prethodno bio aktivni učesnik inicijative “Niko gladan, niko sam” i kampanje „Gram po gram za tone solidarnosti“, koja je doprinijela izmjenama Zakona o PDV-u. Zahvaljujući ovoj izmjeni se već dvije godine hrana pred istek roka može donirati bez plaćanja PDV-a. Ova zakonska promjena značajno je olakšala humanitarne aktivnosti i spriječila uništavanje velike količine hrane.
Svaka donacija u hrani znači mnogo više od same pomoći – ona je podsjetnik da solidarnost može napraviti promjenu. Lactalis BH ovom donacijom doprinosi smanjenju bacanja hrane, ali i širi poruku o važnosti brige za one koji nas okružuju. Jer, u društvu u kojem svi podijelimo ono što imamo, niko ne ostaje gladan i niko nije sam.
O kompaniji Lactalis BH
Proizvodi kompanije Lactalis BH nastaju u mljekari Inmer u Gradačcu, od mlijeka domaćih farmera – njih 1.200, koji svakodnevno doprinose kvalitetu i svježini proizvoda. Kompanija Lactalis osnovana je prije 90 godina u Francuskoj, a na tržištu Bosne i Hercegovine poznata je po brendovima Dukat, Président, Stay Strong, Domaće blago, Leerdammer, Galbani, Alpsko mleko i Parmalat.
