Rastanci su uvijek teški. Pogotovo kada čovjek shvati da nije vidio ono što se vidi, nego ono što je želio da vidi. Često opravdavamo tuđe ponašanje koje prema nama nije prikladno. Mislimo da možda nije namjerno, ili da je druga osoba u nekoj teškoj životnoj fazi, pa se zbog toga nepristojno ponaša ili tražimo neki deseti razlog samo da se naša bajka u glavi ne bi ugasila.
Filipa sam sasvim slučajno upoznala. Mislim da se većina stvari u životu dese sasvim slučajno. Neplanirano. Možda nam loša iskustva u životu trebaju da ojačamo. Šta bi bio život kada bi nam sve u životu glatko išlo? Ko bismo mi tada bili? Svog bivšeg dečka sam upoznala preko Facebooka. On mi se javio. Samo je taj jedan klik bio dovoljan da prouzrokuje niz događaja koju su uslijedili.
Na samom početku sam ignorisala njegove poruke. Međutim, kada mi se on treći put javio, ušla sam u komunikaciju sa njim. Tu sam shvatila da Filip nije toliko površan kao što sam mislila. Najviše me je nerviralo to što su ljudi plitki u razmišljanju i hoće odmah da pređu na stvar. Ja sam tražila muškarca koji će mi prije svega biti prijatelj i sa kojim mogu o svemu razgovarati. Sa svojih 30 godina, takvog muškarca još nisam srela. Stalno su mi se javljali, ali nijedan od njih mi nije uspio zavesti um. Meni je psihička bliskost jako važna. I onda je Filip došao u moj život. Bio je slatkorječiv i slušao je šta pričam. Počela sam osjećati neku konekciju prema njemu. On je bio svježe razveden i deset godina stariji od mene. Taj jedan klik je učinio to da kliknemo. Nije prošlo puno vremena kada smo se dogovorili da izađemo. Poslije prve kafe bila sam oduševljena. Ne pamtim kada sam izašla s muškarcem koji je slušao šta imam reći.
Filip i ja smo nastavili izlaziti. On je bio direktor u jednoj građevinskoj firmi. Zarađivao je dobro. Bio je uspješan na poslovnom planu. Njegove slatke riječi su me na početku kupile. Počeo mi je skidati zvijezde s neba. Mislila sam da sam našla momka kakvog sam tražila.
Nakon nekog vremena moj dečko se počeo mijenjati i postajao je nestabilan. Počeo se sve više od mene udaljavati. Nisam znala šta se dešava. On je pravdao to svoje stanje da je svježe razveden, te da mu treba vremena. Možda je tek u tom trenutku pokazao svoje pravo lice. Imala sam osjećaj da je bio depresivan. Naši izlasci počeli su da zavise od toga kako će se moj dečko probuditi. Da li će imati volje taj dan da se vidimo ili će se ipak odlučiti na to, ukoliko ne mora nigdje ići, da ostane kod kuće u zamračenoj prostoriji.
Već tada sam trebala otvoriti oči, ali ja sam njegovo stanje pravdala s tim da prolazi zbog razvoda težak period i željela sam da mu budem podrška. Bez obzira na sve nastavili smo se nekako viđati. Ja sam bila inicijator. Trudila sam se da naša veza opstane. Međutim, sve je bilo vidjljivo, ali ja nisam željela da vidim. Pravdala sam dalje to njegovo ponašanje. Pitala sam se često zašto mi je Filip na početku skinuo zvijezde s neba? Iako nisam tada još otvorila oči, moja intuicija se derala, ali sam je ja ignorisala.
Nekada na početku našeg poznanstva sam pitala Filipa da li zna mog druga koji radi u firmi sa kojom on sarađuje. On je rekao da nikad nije čuo za njega. Prije mjesec dana sam vidjela da je na Facebooku izbacio uspomenu sa mojim drugom. Fotografija je nastala dvije godine prije nego što smo se moj dečko i ja upoznali. Tada sam shvatila da me je dečko počeo lagati, ali nisam željela otvoriti oči. Pravdala sam dalje njegovo ponašanje sa njegovim depresivnim stanjem. Poslije toga slijedile su i dalje laži. Ali ja nisam željela da otvorim oči. Negdje sam pročitala da bi ljudi koji lažu trebali imati dobro pamćenje kako bi znali šta su rekli. Tu se u potpunosti slažem. Filip se počeo gubiti u svojim lažima. Počela sam ga sve više hvatati u tome kako je neiskren prema meni, ali sam i dalje šutjela. Mislila sam da će to nekako sve na svoje doći. Teško je otvoriti oči kada se čovjek zaljubi. Filip je počeo da uživa u svojoj ulozi. A onda je doživio saobraćajnu nesreću. Nepoznati čovjek ga je u toku vožnje autom udario i pobjegao. Iako je izgubio svijest, hvala Bogu Filipu ništa ozbiljni nije bilo. Najviše u svemu tome je njegov auto stradao.
Poslije tog udesa, moj dečko se opet počeo truditi oko mene. Postao je opet slatkorječiv, a ja sva sretna, iako je moja intuicija i dalje vrištala. Neko vrijeme je bila opet ona prividna sreća. Viđali smo se, ali u zraku se osjetilo da nešto nije uredu. Jednom sam Filipu ispričala da sam nekad davno, u srednjoj školi imala zdravstvenih problema i da su mi dali pogrešnu terapiju koja je mogla uticati na to da imam ozbiljnih zdravstvenih problema. Hvala Bogu, na kraju, nisam imala nikakve zdravstvene probleme. Filip se na to samo ironično nasmijao i rekao pa šta ima veze. Bila sam tužna zbog njegove reakcije. Moja intuicija je u meni vrištala, a ja je nisam čula. Željela sam i dalje da vjerujem u svoju bajku s Filipom. Međutim, opet smo se počeli udaljavati i sve rjeđe viđati. I dalje sam ja bila ta koja se njemu javljala i insistirala da se vidimo. Međutim, on je ignorisao moje poruke. Tada sam shvatila da ga gubim. Trebalo mi je vremena da se pomirim s tim. I onda se Filip meni javio i napisao mi je da me je poželio i da se ne možemo više viđati. Meni ništa nije jasno bilo. Na moja pitanja nije odgovorio. Pet dana poslije te poruke mi se opet javio. Obradovala sam se kao malo dijete njegovoj poruci. Moja sreća nije dugo potrajala. Filip mi je tada saopštio da se uskoro ženi i zamolio me da mu se više ne javljam. Meni opet ništa jasno nije bilo. Kako se ženi kada sam mu ja djevojka bila? U jednoj sekundi sam pomislila da je možda mene zaprosio. Ali sam brzo shvatila da nisam ja bila u pitanju. Imao je neku drugu djevojku. Poslije toga mi je napisao da želi svoj mir. Meni i dalje ništa nije bilo jasno. Trebalo mi je vremena da se saberem i da nešto napišem na tu poruku. Pitala sam ga zašto je govorio da me voli, zašto je govorio da me želi, zašto me je lagao, zašto….??? Na svoja pitanja sam dobila odgovor. Rekao mi je da je to sve govorio zato što je kreten. Željela sam mu svašta reći na tu njegovu rečenicu, ali nisam mogla. Blokirao me je na svim društvenim mrežama, na Viberu, Whatsappu…. Imala sam osjećaj da gubim dah. Imala sam osjećaj da će mi srce pući. Možda će tek sada nuspojave od neadekvatne terapije prije 15 godina uslijediti.
Filip me je nevjerovatno povrijedio. Dva mjeseca poslije naše zadnje komunikacije korona se pojavila u Hrvatskoj. Kada je bio najjači val, saznala sam da je moj bivši dečko završio u bolnici. Također sam saznala da je jedva živ ostao zato što su mu ljekari dali pogrešnu terapiju. Primio je neki lijek na koji je bio alergičan. Bez obzira na to što me je neopisivo povrijedio, ja sam Filipu željela sve najbolje i da bude sretan sa svojom vjerenicom ako nije mogao biti sa mnom.
U periodu dok je korona vladala, počela sam da razmišljam o životu. Svaki dan sam čula kako je neko koga poznajem umro zbog posljedice korona virusa. Tokom korone, moj bivši dečko se oženio. Mislim da je pronašao pravu osobu. Pronašao je kopiju sebe u ženskom rodu. Poželjela sam mu u sebi svu sreću svijeta.
Prošlo je devet mjeseci od Filipovog vjenčanja kada sam saznala da je dobio dijagnozu da boluje od teške bolesti i da mu je život ugrožen. Bez obzira na sve, ja sam molila Boga da ozdravi. Hvala Bogu ozdravio je. Ja nikome ne želim zlo. Šta će dalje biti sa Filipom to ne znam…nadam se samo da će mu zdravlje biti stabilno.
Zaključak priče: Karma sve pamti i vrati.
Lejla Motoruga
*Tekst nije autobiografski*
