Naslovnica Iz mog ugla Sanda Mešinović: Tekst za sve koji se bore sa anksioznošću ili depresijom

Sanda Mešinović: Tekst za sve koji se bore sa anksioznošću ili depresijom

Sanda Mešinović nam daruje poneko zrce mudrosti ličnog iskustva.

Sjećam se da sam na edukaciji za kundalini yoga učitelje slušala o tome da će u naše, savremeno doba, ljudi ući u stanje hladne depresije.

Yogi Bhajan je guru koji je donio kundalini yogu na zapad i čije sam snimke iz 80. godina preslušavala godinama i na kojima je govorio da će vladati takva otuđenost čovjek od samog sebe, od svoje Duše i svoje unutrašnjosti, da će to uzrokovati otuđenje od najbližih, od komšija, od ostatka svijeta.

Posmatrajući sve što nam se dešava ne samo sada, već zadnjih 20 godina mi uveliko živimo tu njegovu prognozu.

Zašto?

Izgubili smo Božansko u sebi, nedostaje LJUBAVI.

Tekst dole sam napisala prije dvije godine prolazeći i sama svoje iscjeljenje i dijelim ga opet, čini mi se da nam je dobar reminder.

Možda nekome pomogne da progovori i dozove ljubav u svoj život.

– Mislim da sam u nekoj depresiji.

Naravno da jesi.

– Čekaj, samo sam spomenula, mislim osjećam se malo umorno, ali ne mora odmah značiti da jesam.

Dobro, ako kažeš da nisi vjerovaću ti.

– Ma nisam rekla ni da nisam, samo mi je lakše kada popričam sa nekim.

Pričaj, slušam te.

– Pa čudno je. Danima, možda i mjesecima već nikako da se naspavam … liježem umorna, ustajem umorna. Ljeto je, možda je od vrućine … ne znam.

Moguće.

– I ima taj još jedan momenat, šta god da pojedem ili mi je premalo ili previše. Ponekada pomažu količine slatkog, ponekad ne bih ni da okusim. Znaš osjećaj?

O da, itekako.

– E pa da, razmišljam da mi samo treba sna, dobar godišnji, so i more i biću dobra. Možda i poneki par cipela dodatno.

Neće pomoći, ali hajde, probaj još jednom.

– Kako misliš, neće pomoći? I da probam još jednom?

Koliko puta si do sada pokušala na isti način?

To da kada si u tom stanju, podižeš svoj život i sebe izlascima, krpicama, hektolitrima kofeina, projektima, sexom, selfijima, hranom, bijesnim vježbanjem, sakupljanjem kojekakvih ljudi samo da ne bi ostala sama, gurajući svaki dan besmislenu euforiju gdje euforije nema.

– Šta pričaš, ne radim to!

Ne vidiš ti sebe onako kao te ja vidim.

– Ma daj, nije tako … nema šanse, nemoj sada da se naljutim i odem.

I to prihvatam.

Idi.

Čekaću te.

Brzo ćeš se vratiti.

– Ma šta pričaš? Kako sve to znaš?

A slušaj … Duša uvijek ide nekoliko koraka ispred uma i ispred tijela.

Ja te već vidim kako se slamaš pod teretom i to je potpuno u redu.

Ti sebe ne želiš vidjeti zaista još uvijek.

– Pa šta se dešava, zašto sam ovakva – bezvoljna, anksiozna, nikad mi dosta svega – sna, odmora, tuđih zagrljaja, pažnje, potreba, stvari, svega?

Osjećam ogromnu PRAZNINU iznutra … toliku da bih mogla jaukati svaki dan. Duva užasan propuh samoće i nesnošljivog nezadovoljstva … čini mi se da nestajem.

A Mila moja tako je, jer ne vidiš da ti nedostaje osnovno.

Nedostaje ti LJUBAV.

Moraš shvatiti da živiš u vremenima koja ne zadovoljavaju, niti su ikada zadovoljavala tvoje BAZIČNE potrebe, potrebe tvog Unutrašnjeg djeteta i potrebe čovjeka – potreba da si zaštićena, da osjetiš sigurnost, podršku, nježnost, vrijednost bez da ti odsjecaju dijelove bića, da osjetiš uvijek i neprekidno čistu ljubav.

Da ti se kao djetetu često govori – VOLIM TE, a ne da se ta ljubav u bolnoj i nijemoj ćutnji podrazumijeva.

Odgajani ste po principu uskraćivanja, zabrana, dresure i straha.

Ako uradiš to, dobićeš.

Ako ne uradiš, nećeš.

Tuga da te uhvati.

Srce da prepukne.

Ne znam kako živi hodate.

Zamisli šta to radi malom djetetu, pa to prenesi samo na odraslog čovjeka.

Živite u konstantnom strahu – Daj, dobićeš.

Ne daš, nema te.

Spavate premalo.

Jedete, pušite i pijete previše.

Previše ste van sebe.

Premalo sa sobom.

Normalno je da je većina u tami u kojoj niti vide svjetlo, niti više vjeruju da postoji.

– Plače mi se, a ako krenem bojim se umrijeću …

Plači ‘jubavi, počni već jednom, ne pretvaraj se da ti nije ništa, kada ti je sve. Nećeš umrijeti to se UMU samo čini, jer umire stari dio tebe da bi se rodio novi.

I PRIZNAJ.

Priznaj kako se zaista osjećaš.

Priznaj prvo sebi.

Priznaj drugima.

Odbaci stid, sramotu, osudu javnosti, porodice, prijatelja, ovo je na kraju krajeva TVOJ život, ne njihov.

Kada to uradiš, naredni korak je DOZVOLA.

DOZVOLI sebi ono što u tajnosti svoje spavaće sobe, tako izmučena mislima, noćima tražiš.

Daj i dobićeš, ti moraš prva krenuti – grli kao nenormalna, pričaj o nedostajanju, bolu, reci koliko voliš one kojima se ne usuđuješ, koliko bi da te grle i kažu da će sve biti u redu, pričaj o povredama i modricama koje si zadobila, ne čekaj da tebi dođe, posegni ti.

Pričaj o svemu o čemu ćutiš godinama.

Pričaj i kada glas drhti.

I kada skoro glasa nema.

I vidjećeš mila moja, vemenom će srce poletjeti i tijelo zacijeliti. Vremenom će lakoća zavladati, a praznina biti popunjena svjetlošću.

Suoči se sa sobom.

Priznaj šta je u tebi.

I grli dušo, grli kao da u svakom čovjeku vidiš sebe.

Samo takvi zagljaji, dovešće do pucanja brane.

Do onoga, što srećom zoveš.

I za čim, od kada znaš za sebe, kao Don Kihot, tragaš.

#5minstory

#sandologija

P.S. živimo u vremenima (i unazad stotinama godina) koja nisu postavljena na temeljima njegovanja naše suptilne osnove. Nije nam dato ljubavi koliko nam je trebalo, od momenta kada smo se rodili, ponekad ni do smrti.

Dehumanizovani smo potpuno.

Nedostaje ljubavi.

Iz toga razloga, gladni za njom – tragamo.

Tragamo van sebe, umjesto da zaronimo u unutrašnji bunar.

Grlite se. Pričajte, suočite, skidajte maske, tražite pomoć od onih koji vam mogu pomoći, bez straha.

Veću i ljepšu slobodu sebi nikada nećete osvojiti u ovom surovom svijetu.

I nakon toga, vidjećete da surovog svijeta, nikada nije ni bilo ❤

P.S.S.

Razgovarajte sa djecom.

Vi depresivni odrasli ste djeca sa kojom nisu razgovarali.

Ne dozvolite da se isto ponovi i njima, oni su danas jako, jako uplašeni, a nosioci su stvaranja Novog svijeta.

Zagrljaj, dva, pet više u toku dana mogu mnogo promijeniti toga u njihovim malim srcima i glavicama ❤

IZVORSanda Mesinovic
Prethodni članakMale tajne roditeljstva- serija besplatnih vebinara
Naredni članakPartnerska saradnja Raiffeisen banke i organizacije “Sumero” traje već 15 godina