Ljudi sebi olako daju za pravo da za nekoga kažu da je vjernik ili nije vjernik. To se prije svega odnosi na ljude, koji su sami sebe etiketirali kao vjernicima, a iz njihove duše izbija korov. Ko osim Boga ima pravo nekome suditi da li je vjernik ili ne?
Vjera je nešto što se usadi u čovjekovo srce i dušu čim ugleda ovaj svijet. Ako se bude dovoljno ljubavi i pažnje sjemenu vjere posvetilo, niknuće nešto što je obojeno bojama ljubavi, zadovoljstva, mira i sreće. Sjeme vjere izbija tiho i neprimjetno za druge, a dovoljno primjetno za našu dušu i srce.
Nekad se može više vjere pronaći u srcu nekoga ko je javno okarakterisan kao nemoralan nego u nekim ljudima koji svakodnevno posjećuju vjerske objekte i koji se guraju u prve safove ili redove. Nekad se više vjere može pronaći kod nekoga ko je krenuo u pogrešnom životnom pravcu, ali je nahranio gladnog čovjeka ili životinju, nego kod nekoga ko obavlja dnevno sve molitve, a pri tome osuđuje ljude. Nekad se više vjere može pronaći…dug je spisak…
Dosta ljudi se iscrpi dokazujući drugim ljudima koliki su vjernici, a zapravo vjera nije nikakvo dokazivanje. Ona je neprimjetno izbijanje iz čovjekove duše koju čovjek može tek uočiti kada bude svjestan njenog postojanja.
Bog je ljubav.
***
Lejline tekstove možete pratiti na FB stranici Pisane riječi, IG profilu Pisane rijeci i web stranici Pisane rijeci
