U životu se dešava da nešto izgubimo, a sa druge strane dobijemo puno više. Emire, iako si odrastao bez roditelja, bogat si jer imaš nekoliko braće i sestara.
Upravo tako kako ste rekli, nešto izgubimo, a dobijemo puno više. Došao sam u oblik brige SOS dječijih sela skoro kao novorođenče, sa 18 mjeseci. Imao sam tu sreću da me u porodicu primi jedna žena sa velikim srcem i velikim emocijama. Njeno ime je Fikreta. Odrastao sam u divnoj i skladnoj porodici, iako niko od nas nije bio krvno povezan. Kada sam ja došao u porodicu tu je već bilo dvoje starije djece. Vremenom naša se mala porodica proširila i bilo nas je osam. Sedmero djece i jedna žena lavljeg srca koja nas je držala kao malo vode na dlanu. Tokom mog odrastanja mogu reći da sam imao svu pažnju i ljubav koje je jedno dijete moglo imati u porodici, čak i više od toga. Imao sam jos 6 braće i sestara gdje smo svi uzajamno jedni drugima pomagali i bili podrška u školi, domaćim zadacima, u kući i van nje. Pored toga imao sam veliku podršku još jedne žene koja je bila uposlenik SOS dječijih sela i radila je kao teta (zamjena SOS mami) sa kojom sam i dan danas u kontaktu, i uporedo sa mamom Fikretom i njoj dugujem veliku zahvalnost za sve ovo što sam postao.
Moje odrastanje je bilo jako furiozno i nestašno. Uprkos odličnom učenju i ocjenama u školi, bio sam jako nemirno dijete i moja SOS majka je non stop bila u školi. Mnogi su mislili da radi u školi koliko je boravila u njoj. Ali kako sam odrastao taj nestašluk se smanjivao i dan za danom sam počeo da postajem osoba kakva sam danas. Ali kada se sve sabere i oduzme, ja sam jako zadovoljan svojim odrastanjem, prilikama koje sam dobio, prijateljima koje sam upoznao, ljudima koji su radili sa mnom dugi niz godina i obrazovanjem koje mi je pruženo.
Ono što je najbitnije, zadovoljan sam porodicom koju nisam mogao birati, ali sam sto posto siguran da sam dobio najbolju.
Odrastajući u SOS porodici, koje su vrijednosti usvojio, a koje su ti kasnije u životu postale najznačajnije?
Usvojio sam ono što je najvrijednije na ovom svijetu. Naučio sam značaj porodice i sve ono što nam ona donosi i pruža. Pored toga, naučio sam kako biti dobar čovjek, kako pomagati onima kojima je pomoć prijeko potrebna, kako biti uporan i kako ostvariti svaki svoj cilj. Naučio sam kako biti svestran, svjestan i uspješan. Naučio sam kako biti čovjek koji zna pružati i primati ljubav.
Nakon završene Srednje ugostiteljsko-turističke škole si upisao Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. Šta je bila tvoja motivacija da upišeš baš taj fakultet?
Kroz odrastanje sam imao mogućnost da idem i treniram razne sportove kao što su Taekwando, plivanje, skijanje, košarka, tenis, fudbal itd. Imao sam priliku da već u šestoj ili sedmoj godini naučim kako da skijam i plivam. Veliki broj poznatih sportova sam prvi put probao vani sa prijateljima. Koji god sam sport odlučio u tom trenutku da probam, uspijevao sam jako brzo da savladam osnovne pokrete i sa lakoćom sam ih igrao. Pored toga, najviše sam se posvetio treniranju fudbala, gdje sam postigao i neke zapaženije rezultate. Nakon završetka škole sam se dvoumio između par fakulteta, ali nekako ta želja za sportom me je usmjerila da upišem FASTO za koji sam u tom trenutku mislio da je prava stvar za mene.
Uz studij si se profesionalno bavio futsalom?
Da, tačno tako. Nakon završetka srednje škole i pohađanja prve godine na Fakultetu za sport i tjelesni odgoj, dobio sam priliku da se oprobam u jednoj od evropskih zemalja u 3. rangu koja je bila na profesionalnom nivou. Proveo sam tamo godinu dana. To je za mene bilo jedno jako veliko iskustvo koje mi je pokazalo koliko je sport u našoj zemlji daleko od drugih evropskih zemalja. Nakon toga sam se vratio u našu zemlju gdje sam ostao u najvišem rangu ali jako brzo sam shvatio da mnogo veće uspjehe mogu ostvariti kroz školovanje, edukaciju i poslove. Iako sam odlučio da se posvetim više poslovnom svijetu i dalje sam sportski aktivan i igram futsal u BiH ligama.
Spomenuo si edukacije i poslove, predpostavljamo da si i to radio uz redovno školovanje?
Da, jesam. Već kao tinejdžer sam uspio da stvorim neke radne navike kod sebe. Radio sam mnoge sezonske poslove. Pokušavam da se sjetim, ali mislim da nije postajala godina u kojoj nisam radio neki sezonski posao ili neki posao uporedo sa školovanjem. Što se tiče edukacija, prošao sam mnoge. Bio sam uključen u neke projekte koje su nam omogućila SOS Dječija sela BiH. Tu sam savladao osnovne životne vještine, vještine zapošljavanja i apliciranja za posao, pravljenje biznis plana, pokretanje biznisa itd. Pored toga uvijek sam pokušavao da se što je više moguće usavršim u IT svijetu. Kada god bih imao priliku nastojao sam da naučim nove vještine, steknem znanja i da istražujem. Za svako pitanje na koje bih naišao tražio sam odgovor sve dok ga ne pronađem. Pored toga čitavu srednju školu sam bio član Asocijacije XY koja je imala za cilj da mlade ljude nauči korisnim znanjima i vještinama, te da nas educira o temama poput prevencije nasilja u porodici, seksualnog i reproduktivnog zdravlja kao i drugim temama koje su važne za odrastanje svake mlade osobe.
Zahvaljujući svojoj znatiželji i želji za učenjem, odjednom si se našao u IT svijetu? Kako si se snašao i kako je bilo promijeniti profesiju?
Odjednom je pravi izbor riječi. Tokom svog školovanja u srednjoj školi slobodno vrijeme sam provodio za kompjuterom pokušavajući da kreiram neke stvari koje su mi bile do tada nepoznate, kao sto su web stranice, obrada fotografija i slično. Naravno, uporedo sam igrao i igrica jer su me i one zanimale. Kako se prave, na koji način funkcionišu. Znao sam neke osnove po pitanju svega toga. U četvrtom razredu srednje škole smo imali jedan predmet gdje smo napravili naše malo preduzeće sa svim sektorima koje treba da ima jedno preduzeće. Ja sam odabrao da vodim IT sektor gdje sam se još više približio svemu tome. Iako sam upisao fakultet koji je totalna suprotnost svega toga, nekako sam uvijek pokušavao da ostanem u tom svijetu, bar na neki način. Čak sam uspio i da realizujem svoju biznis ideju za iznajmljivanje i popravku PlayStation konzola i igrica.
Promijeniti profesiju je bilo jako interesantno ali i neophodno, jer nažalost u današnjem svijetu je sve manje pravih sportista, pravih ljudi koji znaju šta je sport i sve je manje stabilnih i sigurnih poslova za upravo takve ljude. Trenutno sam jako zadovoljan znanjem koje sam stekao i dosadašnjim radom u IT struci.
Kroz rad za druge stekao si nova prijateljstva i znanja, te si na kraju otvorio kompaniju?
Tokom dosadašnjeg radnog iskustva u različitim sektorima, stekao sam širinu stručnog znanja, ali i uvidjeo značaj multidisciplinarnih timova u pronalaženju inovativnih i alternativnih rješenja. Naučio sam o važnosti međuljudskih odnosa u poslovnom okruženju i osjećam da sam u velikoj mjeri razvio komunikacijske vještine radeći kao član mnogih timova kroz školovanje, volontiranje i poslovne zadatke. Sve to me je dovelo do liderskih sposobnosti koje sada posjedujem i uspješno provodim u svojoj kompaniji.
Ne želim zvučati umišljeno, no upravo sam svojim trudom, radom i znanjem uspio da postaviti temelje IT kompanije ZiP Tech koju sam pokrenuo zajedno sa svojim prijateljem. Nastojim svoje znanje i vještine prenositi na ljude iz okruženja, na mlađe generacije i na radnike u našoj firmi. Naravno da tu još ima prostora za napredak i da uvijek ima nešto novo da se nauči, no sve u svemu jako sam zadovoljan i mislim da je samo nebo granica.
Svojim uspjehom si zasigurno inspiracija djeci i mladima koji odrastaju bez roditeljskog staranja, ali i svima čije životne prilike nisu najidealnije. Kako ti vidiš sebe u budućnosti?
Trenutno, mislim da ne postoji sretnija osoba od mene. Velika mi je čast i jako sam ponosan na sebe što sam uspio da budem inspiracija djeci i mladima. Cilj u budućnosti mi je da budem još bolja osoba, da ostvarim jos veći uspjeh kako na ličnom, tako i u poslovnom planu. Naravno želim da se ostvarim i u onome zbog čega svaki čovjek postoji, a to je da osnujem svoju porodicu.
Želim da budem stepenica ili odskočna daska i pomoć mladim ljudima da ostvare svoje snove. Da im pokažem svojim primjerom da nikada ne treba odustajati od svojih želja, snova i planova. Da se sve može ostvariti samo ukoliko se čovjek dovoljno trudi. Vjerujem da svaka osoba na ovoj planeti ima svoje vrijeme i neki dar koji može iskoristiti u tom vremenu. Kada se udruže vrijeme, trud, rad, želja i znanje mislim da svaka osoba može da bude nasmijana do kraja života, unatoč usponima i padovima koje nam život svakodnevno donosi. Uvijek treba izvlačiti pozitivnu stranu iz svega, jer se sve dešava sa razlogom.
