Naslovnica Iz mog ugla Zašto (ni)sam feministkinja? Ili sretan 8. mart!

Zašto (ni)sam feministkinja? Ili sretan 8. mart!

Dragana Grbić-Hasibović, urednica Savjetnika

Izvor: freepik.com

Odrastala sam u porodici u kojoj nije vladao patrijarhat. U porodici u kojoj su žene imale bezbroj uloga, a mnoge od tih uloga su bile tradicionalno pripisivane muškarcima. Moja baka je počela raditi nakon srednje škole, prvo kao učiteljica, a nakon nekoliko godina u sarajevskom “Oslobođenju“.  Ostavila je posao kako bi se mogla brinuti o meni.  Ona i deda su malo po malo izgradili kuću, i odgojili moju mamu u snažnu i samostalnu ženu. Iako je potjecao iz siromašne obitelji i nije završio visoko obrazovanje, moj deda je uvijek bio džentlmen. Budući da nisam imala uzor u svom ocu, deda je bio taj koga sam gledala odrastajući i učeći o tome kako se treba odnositi prema ženama.  Iako je uvijek za 8. mart nama u obitelji poklanjao cvijeće, kao i širem i užem susjedstvu, deda nam je primjerom pokazivao šta znači poštovanje žena.  Poticao me da čitam, istražujem i zarađujem od malih nogu.

Moja obitelj je oduvijek bila aktivistička. Još od puberteta mama nas je učila o pravima žena, nejednakostima i tome kako bi stvari trebale funkcionirati. Pohađala sam jednogodišnji program “Ženske studije Žarana Papić“ koji mi je dao uvid u mnoštvo tema i aspekata o kojima ranije nisam razmišljala.  Organizirala sam i učestvovala na akcijama koje su promovirale važnost jednakopravnosti za sve žene. Pomalo me rastužuje kada čujem da se žene ograđuju i govore da nisu feministkinje. Zašto? Zato što mi ne bismo bile danas ovdje gdje jesmo da nije bilo feminizma. Da nije bilo prvog, drugog, trećeg i sada četvrtog vala feminizma. Da nije bilo hrabrih, samosvjesnih žena koje su se izborile za ono što mi imamo danas. Feministkinje su one koje smatraju da žene trebaju imati jednaka prava u porodici, na poslu, u javnom prostoru kao i muškarci.  Prije nekoliko godina moja sestra je napisala odličan status na facebooku:

“Moja pra-pra-baka nije glasala. Nije išla u srednju školu ili na fakultet. Zato što nije mogla. Zato što nije imala PRAVO. Udala se prije 18 godine i rodila više od 10-oro djece od kojih pola nije doživjelo odraslu dob.

Njen suprug, moj pra-pra-deda je bio političar i revolucionar. Školovao se i glasao, jer je mogao. Imao je PRAVO na sve to. Zbog toga, on je živio život kakav je HTIO, a pra-pra-baka je živjela životom koji su joj namijenili drugi.

Prava i mogućnosti koje danas imamo, ne smijemo shvatiti olako jer su se naše pretkinje borile za svoja prava, prava svojih kćeri i njihovih kćeri.”

Danas nailazimo na mnoštvo predrasuda o feminizmu, i kao svaki drugi pokret i on ima svoje radikalne predstavnice. No to ne mijenja ono što je suština feminizma – borba za jednaka prava i mogućnosti. Istina, uz pravo na rad ženama nije oduzeta tradicionalno pripisana uloga domaćice i one koja se brine o svemu u kući, od djece na dalje.

Zapitajmo se kakvu budućnost želimo našim rodicama, kćerima, unukama, susjedama? Šta možemo DANAS uraditi za druge žene? Na koji način možemo biti podrška, ohrabrenje, vjetar u leđa drugoj ženi? Počnimo od toga da slavimo i govorimo o ženama svaki dan. Počnimo od toga da ne budemo one koje drugoj ženi otežavaju život, omalovažavaju, ismijavaju. Podržimo biznise koje vode žene, posebno male biznise.

A vi, kako vi podržavate žene?

Prethodni članakKako certificirati i zaštititi tradicionalne prehrambene proizvode
Naredni članakOtvoren poziv za prijavu učesnica druge generacije AWE Akademije za preduzetnice!