Piše: Slavko Klisura
O, kako bih bio sretan da sam večeras mogao, makar fasov'o batine od momaka iz obezbjeđenja, istrčati na teren dvorane u kojoj su košarkašice Bosne i Hercegovine ostvarile istorijski uspjeh! I samo im se onako od srca i sa pokojom suzom, pokloniti!
To sam isto poželio i prije nekoliko dana kada sam slavio istorijski podvig bosanskohercegovačkih odbojkašica!
Zato evo sada sa ” muškom” suzom zagledan u fotografije dviju veličanstvenih ekipa, ja im se duboko klanjam, zahvalan na radosti koju su mi donijele…
Potvrdivši na sjajan način moje uvjerenje (i iskustveno) da su Žene u ovoj našoj suđenici i njena radost i snaga. I njena nada.
U svemu. Od porodice preko brojnih manjih ili većih uspješnih firmi, medija…pa do sporta u kome Bosni i Hercegovini vraćaju dostojanstvo i donose slavu…
A nama, radost od koje trepere srca svih onih kojima zaigraju damari srećom kada vidi odbojkašice i košarkašice zagrljene u pobjedničkom kolu…
Zmajice lete visoko i snažno, vatre imaju više u sebi nego svi zmajevi iz kojih pođe tek poneki dimić..
I zato jeste onaj citat sa početka ovog tekstića: Ako želiš da bude nešto urađeno, daj to ženama….
Djevojke, hvala vam. Zbog vaše beskrajne snage i posvećenosti, ja sam i večeras sretan Bosanac!
