Porodica je osnovna tačka građenja individue, naš najveći oslonac, naša motivacija, ali i naš kritičar. Porodica je naš stub od rođenja, a tome svjedoči jedna sarajevska porodica. Bračni par Zijad i Šejla Sipović ponosni su roditelji osmero djece, pet kćerki i tri sina. Njihova priča možda i ne bi bila interesantna niti nešto drugačija od drugih, da se svi članovi ove porodice ne bave karateom. Zijad i Šejla su cijeli svoj život posvetili sportu, pa im osim sportske pripada i trenerska uloga, koju obavljaju u Karate klubu Ippon.
Sportske i porodične bajke su moguće konstantnim trudom i zalaganjem, koja ih spaja i pruža im, kako sami kažu, još veću povezanost i međusobnu ljubav.
Otac Zijad, majstor karatea 7. stepen, bivši reprezentativac, inžinjer građevine, pravnik i estradni umjetnik, a majka Šejla, majstor karatea 2. stepen, licencirana ispitivačica i magistrica sociologije. Njihova djeca zajedno treniraju i ostvaraju zapažene rezultate, broje više od 400 medalja i priznanja. Svojom borbom poznati su kako na domaćim tako i na svjetskim turnirima.
Krajem prošle godine, takmičarke Karate kluba Ippon Sarajevo i reprezentativke BiH, tri sestre Sipović – Nejra, Emina i Ajla, na Balkanskom šampionatu za kadete, juniore i mlađe seniore u Rijeci osvojile su četiri medalje. Ove djevojke iz mjeseca u mjesec, iz turnira u turnir, i takmičenja u takmičenje odlaze sa medaljama.
Nedavno su u sjedištu Vlade Federacije BiH u Sarajevu, uručene plakete sportistkinji Nejri Sipović i treneru Zijadu Sipoviću, povodom ostvarenog vrhunskog sportskog rezultata u 2021. godini. Sve navedeno je bilo povod da našim čitateljima malo bolje predstavimo ovu posebnu porodicu.
Gospodine Sipović, kada i kako ste počeli da se bavite karateom kao cijela porodica? Recite nam nešto više o vašem početku!
Prije 15 godina, Nejra kao najstarija kćerka, dolazeći na trening, oduševila se ovim sportom. Njene sestre Emina, Ajla, Edina i Lajla, braća Rijad, Arman i najmladji Adian sa vrlo malom razlikom od 1 do 2 godine između njih, jedno drugo su uvodili i spontano zavoljeli pomenuti sport. Njihova neizmjerna ljubav, upornost, zalaganje, predani i mukotrpni rad, donosili su željene sportske rezultate.
Vi ste poznati i kao estradni umjetnik, kako kombunujete sve svoje uloge, trenersku, estradnog umjetnika i porodičnog čovjeka?
Karate, koji je, mogu reći, intelektualni sport, te daje komponente istrajnosti, poštovanje, samouvjerenest , radnu naviku , red, i veliku disciplinu, bio je presudan da na prvo mjesto stavim školovanje, obrazovanje gdje sam došao do željenih univerzitetskih diploma. Uz ogroman rad, neizmjernu ljubav i nadarenost, uspio sam da ostvarim zavidne rezultate u umjetnosti – u muzici. Uporno sam radio, da kroz korepeticije sa vrhunskim stručnjacima radim na školovanju glasa, a uporedo muzičkom i notalnom obrazovanju, na sviranju harmonike, kako bi bio kompletan umjetnik. Sasvim prirodno je, da najveća ljubav, podrška i veliki motiv dolazi od porodice koja mi je dala ogromnu energiju da što lakše dođem do cilja i sve uskladim u jednu harmoniju.
Da li ste očekivali pobjedu na Balkanskom šampionatu i da li takmičari imaju podršku države?
Rad, red disciplina, motiv, stručnost i velika finansijska ulaganja, donijeli su očekivane vrhunske rezultate: Na svjetskim ligama, Evropskom prvenstvu, mnogim međunaraodnim i državnim takmičenjima i svi su dugogodišnji reprezentativci BiH u svim uzrasnim kategorijama, tako da su i medalje sa Balkanskog šampionata bile očekivane. Što se tiče podrške države to je oko 25%, sve ostalo se finansira iz kućnog budžeta.
Gospođo Sipović, vi ste kao veoma mladi počeli trenirati karate, pa je bilo prirodno da i vaša djeca počnu. Da li je neko od vaše djece poželio da se bavi nekim drugim sportom?
Suprug i ja smo pokušali da preneseno na djecu ljubav prema ovom plemenitom sportu. To je sve išlo jako spontano, oni su kao mali išli na treninge, igrali se, a onda su i sami zavoljeli karate. Kako je vrijeme prolazilo i kako su postajali sve uspješniji, tako je i rasla njihova motivacija i želja za sve većim napretkom. Velika su to dugogodišnja zalaganja i odricanja, ali su duhovno jako zadovoljni i uspijevaju uskladiti svoje mnogobrojne obaveze. Niko od djece nije do sada poželio da se bavi drugim sportom, osim dječaka, koji vole podjednako fudbal i karate.
Kao desetočlana porodica kako uspijevate da uskladite sve obaveze i da se organizujete, a pri tome radite i kao trenerica?
Jako smo dobro organizovani i to je ključno u našem uspjehu usklađivanja svih obaveza. Isto tako, ima i onih dana koji su jako naporni i kada sve teško stižemo s obzirom na obim različitih aktivnosti. Međutim, ipak uspijevam da postignem balans između porodičnog i poslovnog života i uskladim svoje uloge majke koja je i najzahtjevnija, profesorice u Gimnaziji Obala i trenerice u Karate klubu Ippon.
Pitali smo mlade nade porodice Sipović šta im predstavljaju medalje koje osvajaju?
Svaka medalja je posebna na svoj način, jer je put do nje bio težak i pun izazova koji su se na kraju isplatili. Upravo medalje predstavljaju koliko smo zapravo truda i rada uložili da bismo došli do krajnjeg cilja.
Kako vidite sebe u budućnosti?
Obzirom da smo veoma uspješni u karateu, nastojat ćemo da nastavimo našu takmičarsku karijeru, a jednog dana i da osvojimo Olimpijsku medalju.
Koji vam je turnir ostao u najljepšem sjećanju ili možda da nam ispričate neku zanimljivost koja vam je ostala u posebnom sjećanju?
Iako nam se čine da su nam najdraži turniri oni na kojima smo osvojili najbolja odličja, postoje i oni kada se nismo okitili jednom od najsjajnijih medalja, ali time steknemo ogromno iskustvo i nove taktike koje primjenimo na narednom takmičenju.
I za kraj, imate li neku poruku za mlade, svoje vršnjake?
Dok ste mladi bavite se sportom, koji god je u pitanju. On vam pomaže ne samo da budete zdravi, nego i da steknete nove navike i prijateljstva.
Pripremila: Senada Tihić
