Odrastao sam u društvu u kome se kaže kako smo na ovaj svijet došli sami, i često nam se spočitava da smo isključivo odgovorni za vlastite greške. Da nismo sami, i da do naših prvih koraka, rečenica, uspjeha nije došlo isključivo našom zaslugom shvatimo kasnije. Vremenom shvatimo da je za naše rezultate u školi bitno i kakvi su drugi učenici u razredu, da li razvijamo takmičarski duh, da li smo okruženi osobama koje nas inspirišu i mentorišu.
Dobili smo pomoć kada smo počinjali – prve korake, prve zadatke iz matematike, ali i prve zadatake na našem radnom mjestu. Vremenom, kako rastemo u svom poslovnom okruženju, nametne se potreba da upravo mi inspirišemo i vodimo druge u njihovoj karijeri. Naše putovanje do pozicije na kojoj se nalazimo trenutno može inspirisati i voditi druge, i sljedeći korak koji se prirodno nameće jeste da postanete mentor. Ukoliko postanete mentor unutar vlastitog tima ili organizacije započinje se izuzetno važan transfer znanja, tako da sljedeća generacija ne troši dragocjeno vrijeme radeći ono što ste vi već postigli.
Da biste bili mentor, bitno je da imate iskustvo u oblasti u kojoj nekoga podučavate. Iako to pojedinici rade, meni nije jasno, kako je moguće dobro podučavati o nečemu što sami niste iskusili, naučili iz prakse i primjenili. Istovremeno, znanje i iskustvo nisu garancija uspješnom mentorisanju, kako se ipak radi o vještini podučavanja. Naime, vremenom, svjesno ili nesvjesno, kao uspješan mentor morate usvojiti set pedagoških alata i vještina, morate biti u stanju čitati/pratiti osobu da biste znali da li pristup koji koristite funkcioniše. Ponekad je potrebno samo da budete trener. Drugi put morate biti slušatelj, a ponekad i izvor mudrosti o tome kako izbjeći greške.
Ja lično na mentorstvu gledam kao na naslijeđe koje možemo ostaviti iza sebe nakon što odemo u penziju ili napustimo ovaj svijet. Trenutno sam na početku svog mentorskog života, još uvijek se učim strpljenju i slušanju, a prije svega se učim dati prostor mentijima da naprave greške i da ih pokušam ponovo usmjeriti na put učenja. Iako na početku, primjetio sam nekoliko vještina koje je potrebno razviti, pa ću u nastavku pokušati da vam ih približim.
Komunicirajte i slušajte
Često u procesu učenja želimo da pokažemo koliko smo pametni i superiorni, a da zaboravimo da je bitno pomoći mentijima da postignu ono što oni žele. Često ubacujemo previše svojih želja ili mišljenja u njihove planove učenja i razvoja, a bez da ih pitamo o njihovim težnjama, kao i o očekivanjima od nas samih. Nikada ne smijemo zaboravti da mentorstvo nije jednostran odnos i komunikacija – to je otvorena diskusija koja potiče misli, pitanja i brige. Da bi došlo do te diskusije, moramo stvoriti odnos povjerenja, ali i pružiti priliku mentiju za razvoj samopouzdanja, jasnog artikulisanja stavova i potreba.
Ponudite konstruktivnu kritiku
Jasno je da ne želite da osuđujete ili vrijeđate svog mentija, ali to ne znači da trebate filtrirati svoje povratne informacije ka njima. Postoji način da se iznese kritika, a da se ne naruši njihovo samopouzdanje. Dijeljenje iskustva je odličan način da se pošalje poruka bez direktnog kritikovanja. Na primjer, ukoliko pričamo o grešci koju smo napravili i kako smo naučili iz nje, menti će u većini slučajeva vidjeti poređenje i suptilnu poruku koju šaljemo. Ne smijemo zaboraviti da je poenta je mentorisanja obrazovati i unaprijediti određenu osobu, a ne, uniziti je.
Vježbajte empatiju
U mentorisanju je jako bitno povezivanje, a kako bismo bolje razumjeli perspektive i osjećanja. Ako bilo ko u ovom procesu na primjer ima loš dan, ta energija će bitno uticati na rezultate tog dana. Rekao bih (iako nisam nikakav stručnjak) da je empatija vitalna karakterna osobina dobrog mentora. Nisam siguran da je empatija nešto što se uči, ali sam siguran da vježbom možete postići viši nivo empatije. Za to je potreban napor – više slušajte, budite znatiželjni jedni prema drugima, cijenite one koji su drugačiji od vas, obrazujete sebe da razbijete lažne stigme i neuke pojmove.
Ne donosite odluke isključivo sami
Naš posao kao mentora je da pomognemo mentiju da nauči svoju ulogu, a ne da to učinimo umjesto njega (ja se ovome još učim). Naime, jedna od najvažnijih vještina koje mentiji treba da razviju, uz naše vodstvo, je sposobnost razmišljanja na licu mjesta. Neki to nazivaju kreativnošću, drugi to nazivaju zdravim razumom. Kako god to nazvali, bitno je naučiti biti u stanju da rješavamo probleme u hodu. Naša uloga kao mentora je da im pomognemo da razviju te vještine. Zato sebe u mentorskim procesima ja lično posmatram poput instruktora vožnje. Sjednemo sa suvozačeve strane, omogućavajući svom mentiju potpunu kontrolu nad vožnjom. Međutim, i dalje smo tu da ponudimo savjete i upute, ili da povučemo kočnicu u slučaju nužde, ako je potrebno.
Budite pozitivan primjer
Mnogo stvari u životu smo naučili gledanjem i oponašanjem. S toga je bitno razmišljati i o tome kakvu sliku stvaramo o sebi i poruku šaljemo ka vani. Biti pozitivan uzor ipak ne znači da treba da glumimo. Treba pokazati i neke od svojih slabosti – važno je pokazati kako slabosti i nedostatke možemo smanjiti mudrošću i razmišljanjem unaprijed.
