Slobodan Berberski (1919–1989), je jedan od inicijatora i rukovodilaca akcije jugoslovenskih Roma pod nazivom „Rom traži mjesto pod suncem“, koja je započeta 1967. godine. Slobodan Berberski je bio prvi predsjednik Svjetske organizacije Roma, a izabran je na I Svejtskom kongresu Roma, koji je održan 8. aprila 1971. godine u Londonu. Njegov članak objavljen 1969. u beogradskim novinama Večernje novosti u kojem se poziva da se izraz „Romi“ koristi umesto „Cigani“ i da se Romi priznaju kao nacionalnost (narodnost), smatra se prekretnicom u jugoslovenskoj romskoj politici. Nakon toga, termin „Romi“ službeno se koristio u javnom, naučnom i političkom diskursu.
Projmenom društveno političkog sistema sa jedno partijskog u više stranački sistem, nakon Referenduma i priznavanja Republike Bosne i Hercegovine od strane Ujedinjenih nacija 22. maja 1992 godine, kasnije će uticati na socio-ekonomski položaj Roma u njoj. Agresijom na Bosnu i Hercegovinu i izbijanjem rata dolazi do strahovitih pomjeranja Roma u Bosni i Hercegovini. Procjenju se da je više od 30.000 Roma izbjeglo i napustilo Bosnu i Hercegovinu odlazeći u zemlje Zapadne Evrope, dok je njih oko 20.000 već boravilo u zemljama Evrope.
Rat, stradanja i glad nije zaobišao Rome. Bili su prinuđeni kao i ostalo stanovištvo u Bosni i Hercegovini čekati na humanitarnu pomoć, koju su Svijet i Evropa slali u Bosnu i Hercegovinu ali ta pomoć nije mogla zadovoljiti potrebe romskih višečlanih porodica, koji su i do rata bili u veoma teškoj socijalno ekonomskoj situaciji.
Glad i bijeda će biti signal da se, u tada opkoljnom Sarajevu, odlučimo za organizovanjem u cilju pomoći gladnim. Februara 1994. godine formirana je Humanitarna organizacija „Braća Romi“ Sarajevo, predsjednik je bio Alija Abazi, predsjednik Upravnog bio je Dervo Sejdić i predsjednik Nadzornog odbora bio je Orhan Bešić. Formiranjem ove humanitarne organizacije zapravo je započeo Pokret Roma Bosne i Hercegovine. Pukom slučajnošću u potrazi za humanitarnom pomoći, bili smo sudionici Prvog Kongresa Roma Evropske Unije održanog u Sevilji od 18.-21. maja 1994. godine.
Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma i prekidom ratih dešavanja, dolazi do razvoja udruženja Roma Bosne i Hercegovine. Na inicijativu Derve Sejdića od 9. do 11. novembra 2001. godine održava se Skupština 17 udruženja Roma. Ovom prilikom uspostavljeno je Vijeće Roma Bosne i Hercegovine kao tijelo u zastupanju i predstavljanju Roma, finasnijsku podršku obezbjedila je Misija OSCE-a u BiH i FOD BiH. Rezultat saradnje Vijeća Roma BiH sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH uz podršku Misije OSCE-a, rezultirat će da Vijeće ministara Bosne i Hercegovine juna 2001. godine donosi Odluku o osnivanju Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH, kao njegovog savjetodavnog tijela za rješavanje problema Roma Bosne i Hercegovine.
U Bosni i Hercegovini u tom momentu nema preciznih podataka o broju Roma, romski nevladin sektor procjenjuje da u tom momentu živo između 80 do 100.000 hiljada Roma.
Pristupanjem Bosne i Hercegovine, u članstvo Vijeća Evrope 2002. godine, a već ranije 2000. godine je ratifikovala Okvirnu konvenciju za zaštitu prava Nacionalnih manjina, preuzela medjunarodnu obavezu na rješavanju problema Roma u Bosni i Hercegovini. Donošenjem Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina 1. aprila 2003. godine, Bosna i Hercegovina zapravo započinje na ispunjavanju obaveza u članstvu Vijeća Evrope, kojim je priznala da u njoj živi 17 nacionalnih manjina, izmedju ostalog i Romi, najbrojnija i socijalno najisključnija populacija građana.
Regionalnim program socijalne inkluzije Roma“ Dekade za Rome 2005-2015“ se ukazala kao prva prava prilika za iskazivanjem političke volje u rješavanju problema Roma. Tako je 2005. godine Bosna i Hercegovina usvojila Strategiju za rješavvanjem prolema Roma, a razvojem i usvajanjem Akcionih planova iz oblasti zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite uz već ranije usvojeni 2004. godine akcioni plan za obrazovanje Roma ispunila set uslova za pristupanje programu Dekade za Rome. Potpisivanjem Deklaraciju 04. septembra 2008. godine u Beogradu, od strane premijera Vijeća ministara BiH, gospodina Nikole Špirića, Bosna i Hercegovina pristupa regionalnom programu socijalne inkluzije Roma „Dekada za Rome 2005-2015“.
Nakon pristupanja Programu Dekade Bosna i Hercegovina 2009. godine po prvi put iz državnog budžeta izdvojila grant u iznosu od 3.000.000 KM za implementaciju AP.
U proteklom periodu iz ovog granta i IPA fonda te drugih medjunarodnih donatora, Bosna i Hercegovina je rekonstruisala i izgradila preko 1000 stambenih objekata indvidualnog i socijalnog kolektivnog stambenog zbrinjavanja Roma, zaposlenost Roma je sa 1 procenta podigla na 8-10%, broj u ključene djece u procesu obrazovanja sa 12% podigla na nekih 65% ali broj djece obuhvaćene predškolskim obrazovanjem još uvijek na nivou od 2%, broj zdravstveno osiguranih oko 30% podigla na oko 65-70%, umanjujući Grant sredstva iz državnog budžeta od 2015 na oko 2.000.000 KM.
Bosna i Hercegovin do sada je zakazala na suzbijanju diskriminacije nad Romima, kako institucionalne tako i one diskriminacije u praksi, vrlo ograničen napor na suzbijanju govora mržnje koji je, reklo bi se razvojem politika za Rome i ne transparentnim informisanjem, od strane institucija BiH je čak u porastu.
Evropski Sud za ljudska prava u Strazburu 2009. godine . u predmetu Sejdić i Finci svojom Presudom naložio je Bosni i Hercegovini obavezu da svoj Ustav i Izborni zakon uskladi sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Po sada važećem Ustavu i Izbornom zakonu pripadnici ustavne kategorije „Ostali“ i građani BiH ne mogu se kandidovati i biti izabrani za člana Predsjedništva BiH i za članove Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH. Do sada sve političke elite koje su ili obnašaju Parlament BiH, pozicija opozcija, deklarativno su za provedbu ove i druge tri Presude ali sem deklarativnog drugo ništa nije učinjeno. Ovaj Predmet nalazi se u 14 definisanih Zahtjeva Evropske unije koje Bosna i Hercegovina treba da provede da bi ispunila Kandidatski status za članstvo u EU.
Političke međunacionalne tenzije, podjele, nacionalistička retorika, neefikasnost državne na nižim nivoima administaracije, visok nivo korupcije i nepotizma Bosnu i Hercegovinu čine nesigurnom za planiranje sigurne budućnosti, odlaze Romi, odlaze neromi, odlaze stručnjaci odlaze mladi.
Nespremnsot države, entiteta i nižih nivoa vlasti najbolje se oslikala kada je Bosnu i Hercegovinu 2014 godine zadesila prirodna katasrofa poplave i klizišta. Nespremnost države oslikala se i još uvijek oslikava u zaštiti zdravlja gradjana ali i saniranja posljedica pandemije COVID 19.
Mnoge porodice još uvijek nisu dobile pomoć za sanaciju svojih porodičnih kuća i objekata i ko zna hoće li je i dobiti. Međutim, ove posljedice ljudi će riješiti sami ako su zaposleni ali posljedice COVID 19 pandemije se nažalost u velikom broju slučajeva neće i ne mogu sanirati. Broj umrlih iz dana u dan raste a vlasti još uvijek nisu ni vakcinu obezbijedili.
Posljedice COVID 19 za romsku zajednicu u Bosni i Hercegovini su skoro bez izgleda za njihovo saniranje. Romska populacija i bez Pandemije bila je u socijalnoj krizi i bijedi, i onako mali broj zaposlnih formalno u realnom sektoru su ostali bez posla, dok je veći broj živio i danas živi od prikupljanja sekundarnih sirovina illi trgovine na pijaci zbog restrikcija i ograničnog kretanja ne mogu ni to da rade. Romi kao takvi nisu se našli u planiranju niti Zakona niti socijalno ekonomskih programa za saniranje posljedica COVID-a.
Romska naselja njih 12 sa oko 4500 stanovnika, bez vode, struje i kanalizacione mreže još uvijk čekaju da im cisterna dostavi vodu (kad imaju nalog i vremena). Romska djeca školskog uzrasta još uvijek idu u komšiluk da pune baterije tableta, koji im je doniran od strane Fonda za obrazovanje Roma kako bi mogli pratiti online nastavu, jer u svojim kućama nemaju struje.
Svu pomoć koju su Romi dobili (ili najveći dio pomoći) zapravo je došla iz saradnje romskih nevladinih organizacija sa međunarodnim vladinim i nevladim sektorom.
Bosna i Hercegovina se nalazi u procesu usvajanja novog seta dokumenata AP 2021-2025 za provedbu Strategije socijalnog uključenja Roma EU 2020-2030 i u okviru ovih dokumenata nema definisanih mjera, aktivnosti i budžetskih izdvajanja za saniranje posljedica COVID 19, niti ima jasan program za borbu protiv diskriminacije i antiromstva. Ono što je jasno stavljeno do zanja je to da će iznos budžetskog izdvajanja u okviru Granta za implementacciju AP iz oblasti stanovanja, zapošljavanja, obrazovanja i zdravstvene zaštite Roma dodatno biti smanjen kao razlog Pandemije.
Romski nevladin sektor u vrijeme prirodne katastrofe izazvane popolavama,klizištima, kasnije Pandmije izazvane COVID 19 pokazao je da može biti organizovan i jedinstven kade se okupi oko istog cilja i pomoći romskoj zajednici. Da nije bilo te jedinstvenosti i neformalne koordinacije na nivou nevladinih organizacija Roma, katastrofe koja ju je pogodila, a još uvijek se osjeća, bila bi dalekosežnija.
Pokret Roma u Svijetu, Evropi i Bosni i Hercegovini, ma koliko god bio podijeljen i rascjepkan, izrastao je i stasao je u vrlo snažnog političkog subjekta bez kog se ne može kreirati javna politika za Rome.
U okviru EU Strategije za Rome 2020-2030, Bosna i Hercegovina tokom 2019. potpisala je Poznan Deklaraciju za Zapadni Balkan i dodatno se obavezala na rješavanju problema Roma u cilju socijalnog uključenja. U ovoj obavezi izrađen je i treba da bude usvojen AP za Rome 2021-2025, što daje nadu ali i obavezu u ispunjavanju ciljeva socijalnog uključenja Roma Bosne i Hercegovine.
Mladi i obrazovani Romi treba da pristupe postojećim organizacijama Roma, uz iskustvo veterana romskog pokreta, svoje obrazovanje koriste kao potencijal romske zajednice i njenog socijalno-ekonomskog, obrazovno-kulturnog i političkog integriteta i očuvanja maternjeg jezika kao zjenice oka identiteta Roma.
U povodu obilježavanja 50 godina Pokreta Roma u Svijetu
OPRE ROMA
