Dijete sam razvedenih roditelja. Trenutno sam suočena sa svojom bolnom realnošću i ne znam kako da je prevaziđem. Moj život se ponovo počeo raspadati kada sam postala punoljetna. Prvi put mi se raspao kada su se moji roditelji razveli. A sada, imam osjećaj da ludim. Ne znam da li majku, koju sam cijeli život voljela, moram sada mrziti? Ne znam da li oca kojeg sam zamrzila poslije razvoda mojih roditelja moram zavoljeti? Sve mi se tako teškim čini, a sve je bilo nekada tako lako…
Moja majka, koju sam mislila da volim, mi je kada sam napunila osamnaest godina cijelu istinu ispričala. Ne znam je li to uradila da svoju savjest olakša ili je shvatila da je napravila veliku grešku koju nakon toliko godina želi ispraviti. Kada je došla do zadnje rečenice, gdje mi je sve priznala, shvatila sam da mi je uskratila pola života. Počela sam sve oko sebe da proklinjem. Zašto je to uradila? Je li sada sretna, kada je olakšala svoju savjest?
Bilo mi je osam godina kada su se moji roditelji razveli. Glavni razlog za razvod, sudeći rečenicama koji su iz moje mame izlazile, bio je taj što je moj otac previše radio i što ga je ona uhvatila u prevari. To je bio veliki šok za nju. Poslije razvoda, dobili su zajedničko starateljstvo. Nije mi bilo lako prihvatiti tu činjenicu da su mi roditelji odvojeni, ali nisam imala izbora. Radnim danima trebala sam biti kod mame, a vikendom kod tate. Tako je to nekoliko mjeseci funkcionisalo, a onda su se počele stvari drugačije odvijati.
Bila je subota. Dok sam doručkovala, čekala sam da tata dođe po mene kako bismo mogli vikend zajedno provesti. Rekao me je voditi u luna park. Radovala sam se tome. Nestrpljivo sam ga čekala. Ali ja ga taj dan nisam ugledala. Mama mi je rekla da me je vjerovatno zaboravio. Ja sam ga čekala, jer mi je to obećao! Željela sam s njim ići u luna park! Kada je pala noć, shvatila sam da moj otac neće po mene doći.
– Taj dan ja sam nazvala tvog oca i slagala mu da si prehlađena i da imaš temperaturu. Rekla sam mu da ne možeš iz kreveta ustati i da je bolje da nigdje ne izlaziš. Povjerovao je u to i zbog toga nije došao. – rekla je moja majka gledajući me u oči kada mi je počelo dušu kidati.
Na tu njenu izjavu sam htjela reagovati, ali nisam nekoliko minuta mogla sebi da dođem. Ja sam tada pomislila da moj otac ne želi mene da vidi. Pomislila sam da me je zaboravio, a ona mu je slagala da sam bolesna.
– Zašto si to učinila?- upitala sam je kada sam skupila snagu da bilo šta kažem.
– On me je povrijedio. Slomio me je.- odgovorila je postiđeno.
Došla je opet subota. Trebala sam ići kod tate. Radovala sam se. Nadala sam se da me nije ovaj put zaboravio. Čekala sam. Mama mi je rekla da će doći u 10:00. Nije došao. Bila sam opet tužna, moja mama me je tješila. Zagrlila me jako i rekla da joj je jako žao. Počela sam sumnjati u to da me moj otac ne voli. Zašto bi inače ovo činio? Isplakala sam se u maminom zagrljaju. Poslije toga smo otišlo kod moje nane i mog dede koji žive 100 km udaljeni od grada u kojem smo mi tada živjeli.
– Tvoj otac je došao taj dan. Samo nije u 10:00 nego u 12:00. Ja sam mu rekla da dođe u 12:00. Jako mi je žao što sam to tada učinila. Oprosti mi.
Opet sam ostala bez teksta. Ali sam sada brže reagovala.
– Zašto si to učinila? -upitala sam ja ljutito.
– On me je povrijedio. Slomio me je u najmanje komade.- odgovorila je ona kao da je ona žrtva bila, a ne ja.
Zapitala sam se kako mi je to mogla učiniti? Oca kojeg sam iz dubini duše voljela počela sam da mrzim. Kako me je mogla tolike godine lagati?
Brzo poslije toga smo se preselile u drugi grad. Bio je udaljen 200 km od ovoga. Pitala sam mamu tada da li tata zna gdje se nalazimo? Rekla mi je da zna i da je obećao da će doći da me vidi. Povjerovala sam joj.
– Kada smo se u drugi grad onda preselile, tvoj otac nije znao za to. Otišla sam sa tobom bez ijedne riječi. Vjerovatno nas je pokušao naći, ali nije uspio, a i kako će, kada nije znao adresu. Slagala sam te opet.
Kroz moju dušu je prolazio tornado i veliku štetu nanio. Odnio je dio mene. Željela sam zaustaviti vrijeme, jer nisam imala snage da slušam dalje. Znala sam da će bolno biti slušati dalje.
– Pobogu! Zašto si to učinila?- upitah ja po ko zna koji put.
– Zato što me je tvoj otac povrijedio i slomio. – odgovorila je ona.
I tako su prolazili dani. Subotom sam čekala svog oca da dođe po mene. Naravno nije došao. Onda je moja majka glumila heroja tješeći me da ne bih bila tužna zbog predstave u kojoj je ona bila režiser.
Kada sam napunila devet godina, dobila sam mobitel. Tada mi je rekla da je u mobitelu ukucala za mene sve bitne brojeve: njen broj, od nane, dede….pa i tate. Obradovala sam se poklonu. Bez obzira na to što sam na tatu ogorčena i ljuta bila, odlučila sam da ga nazovem. Okrenula sam njegov broj. Na drugoj liniji se niko nije javio. Pokušala sam za deset minuta ponovo, ali opet se niko nije javio. Pokušala sam za sat vremena opet, ali opet se nije niko javio. I tako svakih sat vremena…ali nikada se niko nije javio. Sada sam bila sigurna da me moj otac ne želi vidjeti i da me ne voli. To je bio trenutak kada se u meni prema njemu počela mržnja razvijati. Zanimalo me zašto jedan otac mrzi svoju kćerku? Odgovor na svoje pitanje sam dobila deset godina poslije.
– Onaj broj od tvog oca, što je bio unesen u mobitel kojeg sam ti poklonila za deveti rođendan nije bio njegov. Taj broj sam kupila i stavila ga u svoj stari mobitel kojeg sam držala u ormaru. Ugasila sam zvuk. Znam da nisam to trebala uraditi. Možeš li mi oprostiti?- upitala je moja mama nadajući se da ću joj oprostiti.
Kako da joj oprostim? Učinila je sve da počnem oca svog mrziti! Upitala sam je samo:
– Zašto si to učinila?
Rekla mi je kroz plač:
– Zato što sam bila slomljena. Tvoj otac me je povrijedio!
Moj svijet se rušio i nisam ništa protiv toga mogla uraditi.
Jednog dana je pokucao na naša vrata socijalni radnik. Nije bio sam. Bio je s mojim ocem. Kada sam ugledala tatu, bila sam ogorčena i tužna. Nisam željela da ga vidim. Moj otac me je pokušao zagrliti, ali sam ja pobjegla u sobu. Nisam njegovu blizinu mogla podnijeti. Derala sam se pred svima da ga ne želim vidjeti i otrčala u svoju sobu.
– Sjećaš li se kada je tvoj otac došao sa socijalnim radnikom?- upitala je moja majka.
– Sjećam.- odgovorila sam.
– On je pokušao da pronađe način da te vidi. Ja sam mu zatvorila sva vrata. Jedini način da te vidi, bio je taj da kontaktira socijalnog radnika.
Bila sam toliko bijesna na svoju majku. Upitala sam je:
– Zašto si to učinila?
Rekla mi je tiho:
– Zato što me je povrijedio. Slomio me je!
Sada sam ja bila slomljena na najmanje komade. U duši me je sve boljelo.
Moj otac je pokušao i dalje doći do mene, ali ja nisam željela da ga vidim. Moja majka me je ubijedila u to da ga trebam mrziti. Uspjela je u tome. Iz dubine duše sam svog tatu počela prezirati. Sve slike koje sam imala sa njim sam pocijepala. Pokušala sam ga iz svog srca izbrisati. Kada je moja majka primijetila da ne želim nikakv kontakt sa svojim ocem, i kada je shvatila da joj je uspio plan, odlučila je da traži puno starateljstvo. Meni je drago bilo, jer svog oca nisam više željela vidjeti. Sa svojih devet godina sam se zapitala šta ako mojoj mami ne pripadne puno starateljstvo? Dok sam o tome razmišljala prisjetila sam se svih razočarenja kroz koja sam prošla za ovaj period. Suze su mi počele teći niz obraze. Znala sam da moram svojoj mami pomoći. Iz ladice sam uzela nož i razrezala sam svoj dlan. Boljelo me je. Ali me je više to boljelo što sam vjerovala da me moj otac ne voli. Kada sam vidjela da je moja mama vidjela da sam se namjerno posjekla, pobjegla sam u sobu.
Došao je dan kada će se odlučiti hoće li moja mama dobiti puno starateljstvo. Psiholog na sudu je sa mnom pričao. Rekla sam mu da ne želim više nikada svog oca vidjeti. Kako bi mama dobila starateljstvo, slagala sam da me je otac tukao i slagala sam da mi je on namjerno razrezao dlan jer ga nisam slušala. Poslije moje izjave moja mama dobiva puno starateljstvo nad mnom. Mom ocu su zabranili da se približi nama.
Sada, nakon toliko godina, moja majka je odlučila da mi kaže istinu. Ja sam tolike godine provela vjerujući u to da me otac ne voli i da ne želi da me vidi.
Kako zamrziti ženu koju sam u dubini duše voljela? Kako zavoljeti čovjeka kojeg sam u dubini duše mrzila?
Upitala sam mamu:
– Zašto si me slomila i povrijedila?
Nažalost, nisam na pitanje dobila odgovor. Moja mama nije pronašla prave riječi. Šutjela je i gledala me. Pošla me je zagrliti, ali ja sam se odmakla.
Zaključak priče: Mnogi razvedeni roditelji slamaju svoju djecu koristeći ih kao sredstvo za osvetu kako bi slomili svog bivšeg partnera. Pitam se nekada da li ti roditelji vole svoju djecu?
*Tekst nije autobiografski*
***
Lejline tekstove možete pratiti na FB stranici Pisane riječi, IG profilu Pisane rijeci i web stranici Pisane rijeci
