Neki ljudi, koji su već dugi niz godina pored nas, su već odavno otišli od nas. Tu su samo fizički. Vjerovatno iz nekog razloga nisu imali petlju da taj posljednji korak naprave kako bi u potpunosti izašli iz našeg života. Fizički su prisutni, a psihički su otišli na drugi kraj svijeta. Tako žive dan za danom, sve dok se nešto ne desi.
Neki od tih ljudi nisu ni sami svjesni da su psihički daleko odlutali, jer to se ne dešava preko noći. Proces psihičkog udaljavanje od neke osobe ide polako. Svakim danom pomalo. I kada čovjek napokon otvori oči počinje shvatati da se udaljio od osobe koja mu je bila bliska. Polako počinje poduzimati neke korake. Neki ljudi će u tom trenutku skupiti hrabrosti i onaj posljednji korak učiniti: fizički će se od te osobe udaljiti, dok će se neki ljudi odlučiti da pokušaju nešto u tom odnosu promijeniti, te će se za “restart” odlučiti.
Činjenica je ta, da čovjek tek može nešto poduzeti kada otvori oči i bude svjestan u kakvoj se situaciji našao.
***
Lejline tekstove možete pratiti na FB stranici Pisane riječi, IG profilu Pisane rijeci i web stranici Pisane rijeci
