Petar je svaku večer pred spavanje u sebi po nekoliko puta izgovorio molitvu “Oče naš”. Svaku nedjelju je išao u crkvu. Smatrao je sebe velikim vjernikom.
Jednog zimskog dana, kada je bilo minus 15 stepeni, ispred Petrove kuće došao je pas. Noga mu je bila povrijeđena. Skupio se od hladnoće ispred Petrovih vrata i drhtao je. Kada je Petar to vidio, mršnuo ga udarivši ga nogom. Pas je otišao i nikad se više nije vratio.
Nakon godinu dana, Petra je zadesila teška nevolja. Nije znao izlaz iz situacije. Zapitao se: “Što se meni ovo dešava, šta sam to skrivio Bogu?”
Zekija je žena koja klanja pet namaza dnevno. Ide u džamiju. Pokrivena je. Svaki dan uči iz Kurana.
Na poslu Zekija puno ogovara druge ljude i ima običaj da sudi ljudima, pogotovo ako se ne uklapa sa njenim razmišljanjem. Često neke ljude etiketira sa nevjernicima.
Jednog dana, Zekiju je zadesila teška nevolja. Nije znala kako izaći iz te situacije. Zapitala se: “Šta sam to Bogu zgriješila pa mi se ovo dešava.”
Zaključak priče: Vjera se najviše nalazi u srcu i u svakodnevnom ponašanju. Vjera je ljubav i saosjećanje prema drugim bićima.
***
Lejline tekstove možete pratiti na FB stranici Pisane riječi, IG profilu Pisane rijeci i web stranici Pisane rijeci
