Jasmina, nekako nam se na početku nameću pitanja kako ste počeli i koliko dugo trčite?
Uvijek se slatko nasmijem kada me ovo ljudi upitaju, često pitanje svakako. Ili kada sam počela da treniram ili da trčim, onda se ja nasmijem i kažem… pa…cijeli svoj život zapravo.
Cijeli život sam u treningu i baš je teško sjetiti se perioda kad je to zapravo počelo, vjerovatno onda kada sam postala “svjesna“ da postoji i to pored “trčkaranja i skakutanja“ oko kuće.
Šala ?
Što se tiče trčanja, kroz srednju školu igrala sam rukomet, išla sam u teretanu, međutim nešto mi je falilo, pa bih se onako zaputila na “livade“, mjesto u Jablanici gdje bi raja odlazila na trčanje i neke vanjske sportske aktivnosti. Tada smo to mjerili krugovima, prvi cilj deset, pa ‘ajde mogu i dvadeset, dok nisam prešla trideset u kontinuitetu i navečer otišla na trening rukometa, gdje bih eto opet trčala i nije mi smetalo.
Upisom na Fakultet za sport i zdravlje u Mostaru, upoznajem se sa atletikom-kraljicom sportova kako je nazivaju u tim krugovima i sa disciplinama.
Nije mi trebalo dugo da prijavim svoj prvi polumaraton 2016. godine u Splitu i tada sve počinje, jedan za drugim polumaratonom, maraton, ultramaraton itd.
Cesta na početku, međutim uvijek je postojalo pitanje “šta je na tom trailu“, nešto se po Čvrsnici događa, moram to da vidim, probam. Upoznam ekipu i svi skupa radimo čuda po okolnim utrkama.
Kakav je osjećaj biti dvostruka prvakinja BiH u brdskom trčanju?
Osjećaj je nevjerovatan, od prve utrke postolja su se nizala, jedan za drugim. Ali definitivno svaka nova utrka ima svoju novu priču. Od sebe toliko nisam očekivala, ali uvijek su se stavljali neki izazovi ispred mene koje sam htjela “probati“.
Kao primjer, nakon moje druge ili treće istrčane trail utrke, objave naši “kvalifikacionu utrku za Svjetsko prvenstvo“, šalje meni ekipa link, ja odgovaram sa komentarom “šta vam je ljudi, kvalifikaciona utrka 70 km, ja trčala 30 najviše“ , komentira moj dobri “kondicioni“ – “pa dobro, probaj, šta ćeš izgubiti, i da ne stigneš za to vrijeme, imaš ultru iza sebe istrčanu“, i hajde naravno prijavim se ja, odradim, odem na Svjetsko, odradimo mi to sve.
Prvi put državno prvenstvo u BiH, i to organizira jedna od dražih ekipa iz PD Skakavac, prijavljuj se. Iskreno, nakon svega iza sebe, svi od mene i očekuju postolje, međutim ja sam bila totalno drugog mišljenja, te nisam u to vjerovala ni 1% koliko su ostali.
Zatim narednu godinu, opet očekivanja, jer treba opravdati prethodnu godinu, ali na skoro duplo većoj kilometraži u težoj utrci.
Eh, kada sam to uspjela, skačući po sarajevskim brdima i planinama, mogu reći da je osjećaj nevjerovatan i jako, jako poseban za mene.
Iza vas stoji brojni rezultati vaših klijentica. Kada ste počeli voditi treninge i kako ste došli na tu ideju?
Da, već nekoliko godina radim kao trenerica grupnih i osobnih programa, te sada već imam svoj online program “Strong Woman System“ pa nisam vezana samo za Mostar, nego radim sa ženama iz cijelog svijeta.
Spomenula sam da sam završila Fakultet za sport i zdravlje, poznatiji kao “DIF“. Već sam se na drugoj godini krenula lagano uvoditi u posao trenera, kroz razne grupne treninge i radeći u teretanama i centrima u Mostaru. Također, tokom studiranja sam upoznala i voditelja naše udruge “Sanus Motus“ te sam i jedan od pokretača Škole trčanja te sam sada i voditeljica svojih grupa u istoimenom centru u Mostaru.
Ideja o poslu trenerice nije došla samo tako, s obzirom na sve moje aktivnosti te prošlost kroz sport, ne znam koji bih drugi posao izabrala. Često volim reći, kada me ljudi pitaju “koji je ovo trening danas“, “kako ti ne dosadi“, “umoriš li se“, moj odgovor je isti – “ne znam šta bih radila u ovom trenutku u životu, da ne radim ovaj posao i ne postoji stvar koju bih u tom trenutku radije da radim“.
Šta vaše treninge čini posebnim?
Ono što čini posebnim moje treninge mislim da je to što stvarno volim svoj posao i zato što ja osobno živim to. Naravno da je to posao od kojeg živim, no moj prvenstveni cilj je pomoći što većem broju ljudi, u mom slučaju žena da ostvare svoje ciljeve, da zavole sebe, da znaju i da su svjesne da zapravo vrijede bile one sa 10 kg više ili manje. Da su to sve stvari koje se lako riješe, odnosno problemi za koje postoji rješenje. Cilj je naučiti ljude da sport i redovna tjelesna aktivnost zapravo treba biti sastavni dio dana, života, a ne samo ona 2 mjeseca pred ljeto.
Svi mi možemo kada nova osoba dođe da je stavimo na dijetu, te ona skine 10 kg za mjesec dana, međutim mene zanima šta ćemo dalje, šta nakon tih mjesec, dva kada osoba ode od mene. Cilj je da aktivnost i zdrav način života postanu svakodnevnica, da dobar osjećaj, samopouzdanje i poletnost osoba ima svaki dan, te da bez problema ruši svaku svoju prepreku te ostvari svaki cilj koji sebi zacrta.
Volim rad, volim sport, aktivnost, trening, volim ljude, i još više njihovo zadovoljstvo nakon uspješnog treninga, nakon nekog ostvarenog cilja, nakon određene promjene, i to me čini sretnom! Smatram da je to ono što je posebno i što treba razvijati te poboljšavati pored struke naravno.
Kako osobe na treninzima prihvataju taj stav?
Što se tiče mog stava, dosada nisam imala neka loša iskustva.
Treba znati da smo svi mi drugačiji, te svakoj osobi ne možeš ni pristupiti isto, niti svaka osoba može raditi isti trening, ili pratiti isti plan treninga, plan prehrane i slično. Zapravo, ne postoje dvije iste osobe. To upoznaš kroz rad. Međutim, ljudi vole kada imaju pored sebe nekoga ko će ih natjerati, ko će ih pokrenuti i motivirati. Imala sam slučajeva gdje bi žene rekle “samo neka te tu pored mene, odmah drugačije radim“ . To sam prenijela i u svoj online program, gdje mi moje klijentice kažu “imam osjećaj da si sa mnom u stanu kada radim“, jer i ako nismo uživo, to ne znači da nismo “zajedno“, komunikacija je stalna, podrška i motivacija, te zbog toga, svaka od njih mijenja svoj stav, stvara nove navike i pravi velike i vidne promjene, a sve od kuće.
Smatram da trener nije samo osoba koja će stajati pored tebe i brojati ti ponavljanja, trener je mnogo više, često si psiholog, volim reći da sam im kao “mama“, “jesi jela, pila, spavala“ itd… ali to je sastavni dio ovog posla, i ako želiš da su klijenti uspješni i zadovoljni, moraš dati cijelu sebe.
Škole trčanja su odlična podrška onima koji uče kako trčati, no koliko pažnje vi lično, ali i u programima za klijente posvećujete ishrani?
Da, škole trčanja su sigurno nešto od boljih stvari koje se u zadnje vrijeme sve više i više pokreću, sve je više ljudi aktivno i sve više ljudi prihvata tu svijest aktivnog i zdravog načina života. Svjesni smo da je vrijeme u kojem trenutno živimo vrijeme tehnologije i nekog tehnološkog razvoja, što naravno kao i sve, ima svoje prednosti i mane. Ljudi postaju svjesni da ukoliko su poslom vezani za računar te višesatno sjedenje i mirovanje u jednom mjestu, nakon toga moraju na neki drugi način pokrenuti svoje tijelo, a to je kroz razne sportske aktivnosti, pa bilo to trčanje, trening u dvorani ili trening kod kuće. Jednostavno, rođeni smo da živimo, a život znači pokret i kretanje, bez toga zapravo mogu reći tonemo nazad.
Što se prehrane tiče, mogu slobodno reći da je prehrana jednako važna stvar kao i trening, te često kažem svojim klijentima da jedno bez drugog ne ide, odnosno i ako ide, ide mnogo teže. Jer ukoliko želimo ostvariti određeni rezultat, promijeniti izgled svog tijela, osjećati se dobro u njemu ili imati dobre rezultate u određenim sportovima i biti zdravi, naravno da moramo paziti i znati šta dajemo svom tijelu kao energiju , kao gorivo. Hrana jeste naše gorivo za život, rad i opstajanje i naravno da je bitno šta je to što unosimo u sebe. Ne možemo jesti sve što nam dođe pod ruku, ne brinuti se o tome šta unosimo u sebe i očekivati “čuda“ ili u drugom slučaju ne jesti, ne unositi energiju (gorivo) redovno, a očekivati dobar rezultat, trening ili mogućnost obavljanja redovnih životnih obaveza tokom dana.
Ja osobno, mnogo računa vodim o svojoj prehrani i nastojim da to prenesem na ljude oko sebe te svoje klijente.
Da li koristite suplemente?
Što se tiče suplemenata koje koristim trenutno ili sam koristila tokom nekih svojih priprema za utrke, tu su standardno vitamini i minerali koje svakodnevno koristim poput vitamina C, omega 3, magnezija, vitamina D3, te whey protein kao dodatak prehrani, odnosno za određena jela, BCAA tokom jačih priprema, odnosno kada su prisutna veća iscrpljivanja i naravno ugljikohidratni gelovi tokom utrke.
Kako se opuštam od napornih treninga?
Zanimljivo pitanje. ? Ja sam osoba koja ima svoj neki redoslijed dana, obaveza, te mora imati prostora za neki svoj “mir“. E taj mir podrazumijeva gašenje društvenih mreža te isključivanje od svega na način da to vrijeme iskoristim za sebe, odnosno ono šta mi se u tom trenutku najviše radi. S obzirom na to da radim mnogo, u zadnje vrijeme je najveća potreba za snom, pa nastojim trenutke odmora iskoristiti da nadoknadim taj element, koji je također jako bitna stvar pored treninga i prehrane.
