Naslovnica Iz mog ugla Dragana Grbić-Hasibović: Na međunarodni dan porodice odlučimo nekome to i biti

Dragana Grbić-Hasibović: Na međunarodni dan porodice odlučimo nekome to i biti

Danas je dan porodice, mada je puno više volim izraz obitelj. Porodica u svom nazivu „podrazumijeva“ porod, odnosno krvnu vezu, a obitelj mi je nekako sveobuhvatna, topla, nježna riječ kojoj je osnova riječi obilje. Obilje (izobilje) najčešće povezujemo sa onim materijalnim, no obilje je puno više od toga. Kao što je i obitelj puno više od porodice.
.
Dosta često u udžbenicima nailazimo na rečenicu da je obitelj/porodica osnovna ćelija društva. Meni nije. Meni je osnovna ćelija društva pojedinac/ka koji su svjesni sebe i bogatstva koje imaju u životu. Bez obzira kako mala naša obitelj bila, bez obzira da li rastemo bez jednog roditelja, bez ijednog roditelja, braće i sestara, bez tetki, stričeva, rođaka – nas sa drugim ljudima vezuje ljubav. Odrastanjem i sazrijevanjem, kroz naše bivstvovanje susrećemo ljude koji su nam „kao“ obitelj, koji nas ogrnu svojom ljubavlju, postave se iza i ispred nas svojom podrškom, pušu nam u krila kada ih sami ne možemo pokrenuti, vjeruju u nas. Nailazimo na ljude sa kojima se vežemo ne krvnom vezom, a opet onom najsnažnijom – ljubavlju. Nema garancije da ću ti ljudi zauvijek biti dio naših života, važno da smo im zahvalni, bilo da su naše živote dodirnuli na trenutak ili cijeli život.
.
Ja sam udajom dobila veliku obitelj. Dobila sam svekrvu (kojoj nikako ne pristaje taj naziv), djevera i zaovu (mada ih nikad tako ne oslovljavam), tetke, i tetka, strica, ujaka, rođake – nekoliko koljena. Iako su to ljudi koje nisam direktno birala ja, itekako su važan dio moje obitelji. To su ljudi koje sam zavoljela i koji su zavoljeli mene, ljudi koji su me prihvatili onakvom kakva jesam, prihvatili moje Uskrse i Božiće, kao i ja njihove blagdane, tuge i radosti. Dali su mi snažan osjećaj pripadanja, prihvatanja i naravno, ljubav.
.
Baš na ovaj dan šaljem najdublju zahvalnost mojoj majci, baki, djedu i sestri koji su u mene nesebično utkali neograničenu ljubav koja je kroz moj život nalazila ljude kojima je potrebna. Zahvalna sam mojoj majci na svim teškim trenucima koje je preživjela zbog mene. Zahvalna sam svim mojim pretkinjama i precima bez čijeg hoda na ovoj zemlji nebi bilo ni mene.

Svima nam želim da posmatramo ljude oko sebe i da im budemo obitelj, da budemo „rent-a“ tetke, rodice, sestre, braća, majke. Ostavite po strani forme. Pružimo ruku i otvorimo srce. Ljudi oko nas trebaju ljubav, podršku, osmijeh, nadu. A dobiti možeš samo ako daješ.
.
Sretan dan obitelji 

I zapamtite: za porodicu/obitelj nije potreban DNK, nego samo ljubav.

Prethodni članakNjamello: ukus koji traje
Naredni članakJavni poziv za učešće: Uči, Misli i Djeluj! obuka za nastavno i stručno osoblje srednjih škola