Naime, pojedini ljudi koje sam upoznao u živom kontaktu ili saznao za njihovu preduzetničku priču putem interneta odaju utisak kako im pokretanje i vođenje biznisa ne predstavlja nikakav stres, pa se upitate da li je to u njihovom DNKa. Ja vjerujem da je odgovor na prastaro pitanje da se poduzetnici stvaraju, a ne rađaju jako jednostavan, a evo i zašto.
Za razliku od drugih oblasti kao što je sport ili pojedine vrste umjetnosti koji zahtevaju urođeni fizički talenat i izdržljivost, preduzetništvo je samo niz dobrih odluka podržanih teškim radom. Da bi postali uspješni, preduzetnicima je potrebno obrazovanje (ne nužno formalno) i iskustvo. Te stvari nisu osobine sa kojima se ljudi rađaju. Svi smo čuli priče o tome kako su se velike kompanije urušile kada su ih preuzela djeca prvobitnih vlasnika. Drugi pak nisu naslijedili posao i nisu rođeni u bogatstvu, već su počeli od nule i smislili način kako da izgrade uspješan posao. Ukoliko prihvatimo da dobro preduzetništvo nije dio našeg DNKa dolazimo do drugog pitanja: ako preduzetnici nisu rođeni sa urođenom sposobnošću da vode i održavaju posao, kako se dešava to da neki to rade tako bez napora, dok se drugi muče?
Ja bih odgovor na ovo pitanje potražio u trojstvu: inovacija – iskustvo – znanje.
Dobri preduzetnici su najčešće inovativni. Oni uspijevaju locirati problem i ponuditi inovativna rješenja za taj problem. Rješavanje problema je vještina sa kojom se svi rađamo, ali ne na način da imamo i preduzetnički duh. Naime, ukoliko nam se desi situacija u kojoj smo polomili određeni predmet, još od najranije dobi ćemo tražiti načine kakko da isti popravimo, zamijenimo drugim, ili prvobitnom predmetu promijenimo namjenu. Ova vještina je kod pojedinih osoba izraženija, a rijetki koriste imaginaciju i inovativnost toliko daleko da postaju nosioci patenata i revolucionarnih rješenja.
Takvi pojedinci svakako treba do osluškuju tokove, ali i da razvijaju sposobnost da maksimiziraju svoj potencijal. Takvi imaju tendenciju da postanu i veliki preduzetnici. Ono što većinu preduzetnika drži u poslu je sposobnost da nastave razvijati nove strategije. Na tržištu možete opstati određeno vrijeme sa proizvodom ili uslugom za koju smatrate da je odličnog kvaliteta, ali ne smijete zaboraviti da i drugi pretenduju na mjesto, na kome ste vi sada.
Drugi činilac koji ja prepoznajem, a da odvaja uspješne poduzetnike od ostalih je iskustvo. Ljudi uče iz prošlih iskustava, što ih čini sposobnijim da kontrolišu ishod kada dožive situacije po drugi put. Gotovo sve velike stvari su rođene iz pokušaja i grešaka – ne bismo ni imali mnogo lijekova koje danas koristimo da naučnici nisu pokušali i nisu uspjeli više puta. Aksiom iskustvo je najbolji učitelj je vrlo tačan kada govorimo o preduzetništvu.
Treći segment koji učvršćuje ideju da se preduzetnici stvaraju, a ne rađaju je znanje. Znanje nije urođena sposobnost – stiče se obrazovanjem. Kao što sam ranije spomenuo, obrazovanje ne znači nužno formalno jer postoje ljudi koji su postali uspješni u poslu bez formalnog obrazovanja. Kada se sretnete i razgovarate s uspješnim preduzetnikom, brzo ćete otkriti da oni imaju dubinsko znanje o tome kako funkcioniše njihovo poslovanje, trendovima u svom sektoru, konkurenciji i drugim srodnim temama.
Iskreno smatram da uspjeh u bilo kojoj oblasti života nije rezultat urođenih osobina. To se prije postiže kroz iskustva, znanje i strast. Isto važi i za posao. Preduzetnici se ne obilježavaju od rođenja – oni su ljudi koji su donijeli niz dobrih odluka u svojim poslovima i životima. Možda si upravo ti neko ko ima potencijal da bude jedan ili jedna od njih.
