U JEKU PREDIZBORNE KAMPANJE I SVEOPŠTE HISTERIJE KOJA VLADA MENI SE PRIBLIŽAVA MOŽDA I NAJVAŽNIJE PUTOVANJE U ŽIVOTU NAKON KOJEG ĆU SE U SVOJU ZEMLJU SASVIM SIGURNO VRATITI DRUGAČIJA.
Sve me to navodi na razmišljanje o promjenama u koje sve manje vjerujemo. Ma kako izlizano zvučalo jedina sigurna promjena leži u mladim ljudima pa bila ona loša ili dobra u ovisnosti od toga kojoj strani odlučimo „puhati u krila“.
Krajem 2019. godine aplicirala sam za Community Solutions program koji finansira Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a putem fonda kojeg je osigurala Vlada Sjedinjenih Država. Te godine apliciralo je još osam hiljada mladih ljudi iz čitavog svijeta a jednako toliko i naredne. Dakle, od nas 16 000 oformljena je generacija od 120 lidera i liderica koja predstavlja budućnost.
Trebali smo provesti četiri mjeseca u SAD-u učeći i radeći na kreiranju rješenja za probleme koji obitavaju u našim zemljama ali niko od nas nije mogao znati da će nam se desiti pandemija i sve ono što je uz sebe donijela. Tako je moja generacija postala i nadam se ostala jedina koja je svoju edukaciju i praksu prošla online ali sa ništa manje entuzijazma i energije. Ovaj program iznjedrio je 120 projekata u svakom ćošku naše planete koji su za neke „baby steps“, a za neke čitav svijet jer pričamo i o zemljama u kojima trenutno bukte ratovi ili kojima je nešto poput pitke vode luksuz.
U svim tim najrazličitijim okolnostima iz kojih dolazimo posvetili smo svoju godinu dana da se sastajemo, razgovaramo, slušamo predavanja, radimo praksu i na kraju sve zaokružimo projektom u kojeg vjerujemo svim srcem.
Još je veća čast za mene bila to što su me alumniji ovog programa odabrali za mandat kroz koji obnašam funkciju potpredsjednice, a naredne godine i predsjednice svih njih. Ovim sam postala prva osoba iz Bosne i Hercegovine na ovoj funkciji, a to sa sobom nosi zaista mnogo odgovornosti.
No, da se vratim na početak posta. Za dvije sedmice odlazim u SAD da konačno uživo upoznam svoju generaciju saborkinja i saboraca koji vjeruju da mi možemo donijeti globalnu promjenu. Idem i znam da se među njima nalaze budući premijeri i premijerke, diplomate, predsjednici i predsjednice, aktivisti i aktivistkinje, a svi oni dolaze iz više ili manje razorenih zemalja poput ove naše. Ipak, ne prestaju vjerovati da možemo bolje i na tome rade svakodnevno. Ne mogu ni zamisliti kakva će to biti bujica energije, ideja i pameti. #staytuned
Onda se u svojim razmišljanjima vratim na promjene, na sistem u kojem živimo a koji nas je istrenirao po svojoj mjeri kako bismo vjerovali da ne možemo bolje i da su, između ostalog, svi ti programi i edukacije po „bijelom svijetu“ uzalud jer promjena ovisi samo o tome „od čijih si kuća“. Za deset godina na ovaj nevjerovatni program iz Bosne i Hercegovine je otišlo tek nas četvero. Da li neko zaista vjeruje da mi nemamo više od četiri kvalitetna čovjeka za ovaj prestižni program? Rekla bih da je ipak više do onih koji su nas ubijedili da je promjena nemoguća.
Zato, 2. oktobra povjerujte da nije bačen glas ukoliko ga date mladom čovjeku, puhnite malo jače u ta mlađahna krila jer ona još uvijek mogu povjerovati da ni nebo nije granica. A svi vi koji imate između 25 i 38 godina, a zainteresovao vas je program o kojem sam pisala javite mi se jer uskoro kreće poziv za apliciranje. Želim vam pomoći da aplicirate i doživite iskustvo koje se dešava jednom u životu jer sve ovo ima smisla samo ako se prenosi dalje. Čekam vašu poruku!
