Danas se društvenim mrežama širi snimak nasilja, među srednjoškolcima, tačnije srednjoškolkama. Nisam ga pogledao. Degutantno mi je gledati nasilje. Naročito maloljetnika. Valjda zato što znam da to kod mladih ima posve drugačiji efekat, od onog što izazova kod starijih. Znam da to dođe kao reklama, marketing, pa je to jedan od razloga zbog kojeg to ne gledam, komentarišem ili dijelim. Ne želim da pišem o tom ili nekom drugom nasilju. Želim kratko da napišem o roditeljima nasilnika. Malo počinju da mi smetaju zblažnjavanja nad ovim činom. Svakodnevno svjedočimo istom takvom, ili čak gorem nasilju roditelja ove i ovakve djece nad cijelim pučanstvom. Opisati ću samo kroz saobraćajnu “kulturu” u Sarajevu.
Evo šta sve rade roditelji:
1. Bau centar Penny, na Mostarskom, subota ujutro, oko 10.00 časova. Parking sa minimum 500 mjesta. Na parkingu jedva 20 automobila. Roditelj je parkirao na prilaznom putu cca 5 metara od ulaza i time “zatvorio” jedno uredno parkirano auto i blokirao cijelu traku ulaska na parking. Žuri mu se
2. OŠ Ćamil Sijarić, petak, 16.20 izlaze djeca iz škole, 2 i 4 razredi, izlaze svakih minut -dva po jedno odjeljenje zbog Covida. Došli su roditelji, dede, braća sestre, po djecu, pristupni put veoma uzak, mnogo djece, čekam na klupi, prema školi ide automobil, kroz svu tu gužvu, da bi se nekoliko minuta poslije vratio ponovno kroz gužvu. Desetine male djece koja izlaze iz škole, trče, igraju se, roditelji i nane ih zovu i skupljaju uz sebe da ih sklone.
3. Ulica Kasindolska, svaki dan, veoma uska, mnogo automobila veoma brzo prolazi. Trotoara, pločnika, na pojedinim mjestima uopće nema a prosječno je širok manje od pola metra. Ima mnogo prostora sa obje strane ulice ispred poslovnih prostora i sl. ali nema autobusku stanicu. Autobus koji prevozi učenike samo stane i izbaci žmigavac. djeca ulaze i izlaze. Svaki put neko pretiče, odnosno obilazi autobus i nekoliko auta koja su iza njega. Dalje, redovno svi koji su u potrebi za bilo čime, da neko izađe, da uđu u prodavnicu ili sl. samo stanu i upale sva četiri. Gužva se stvori u roku od deset sekundi. Počinje preticanje, psovke, trubljenje itd.
4. Bingo, Stup. Svaki dan. Parking 500 mjesta vani i isto toliko u garaži. Nikada nije u potpunosti pun parking, a garaža je uvijek prazna. Redovno su automobili parkirani na kolovozu, odnosno pristupnom putu parkingu duž cijele jedne trake. Stvaraju gužvu. i zadržavaju ljude koji ulaze ili izlaze. Parking je besplatan.
5. Dom zdravlja Ilidža. Preko puta Doma zdravlja parking. Bar 200 mjesta. Nikada pun. Traka uz Doma zdravlja puna automobila koji stvaraju gužvu. Parking se plaća, prvi sat 1.5 KM. Mahom su parkirana auta skuplja od 20 000 KM na kolovozu.
6. Grand Centar Ilidža. Parking ogroman. Sat 1 KM. Saobraćajnica na puta ka parkingu je puna automobila. Uvijek.
7. Kružni tok Ilidža. Uvijek, ali uvijek, bez šale, uvijek neko staje u kružnom toku ispred Sare, pali sva četiri da neko uđe ili izađe. Raskrsnica. Uvijek.
8. Elektrodistribucija na Ilidži. 10 metara od navedenog kružnog toka. Trotoar pun automobila ljudi koji su došli da plate struju. prije nekoliko godina sam objavio snimak jer moram sa dječijim kolicima da siđem na kolovoz zbog toga jer se nekom žuri i ne želi da plati 1 KM za parking, a time ugrožava mene i moje dijete (vaše dijete). U bližoj okolini na 100 m imaju bar 4 parkinga sa ukupno 1000 mjesta.
9. Džamija Kralj Fahd. Petak. U okolini ima bar 500 besplatnih parking mjesta, najdalje je 200 m, ispod toplana, poluprazno. Automobili sa redovno na kolovozu i otežan, da ne kažem zaustavljen dvosmjerni saobraćaj. Da napomenem da je na svakoj navedenoj lokaciji postavljen znak zabranjeno zaustavljanje i parkiranje.
Svjedočimo ovome svakodnevno. Ne voze djeca, voze roditelji. Djeca ih gledaju. Gledaju kako krše zakon. Gledaju kako im niko ništa ne može. Gledaju kako su drugi nevažni. Gledaju egocentrizam, to je malo, gledaju svemirocentričnost.
Sada nas čudi nasilje. Pitamo se odakle dolazi. Dolazi od tuda da su pojedinci jači od sistema. Da policija redovne poslove naziva akcijama. Dolazi od toga da nema sankcija. Takvih sankcija koja treba da za cilj ima to da ne samo da kažnjeni ne ponovi djelo, već i da ga niko drugi ne učini. Prekršioci imaju sva prava, žrtve na žalost najčešće nemaju ni život. Od uvažene Dr. Kapetanović sam naučio pravila (zakoni) su samo za one koji ih poštuju, za ostale su sankcije.
