Naslovnica Iz mog ugla Zajedno smo dotakli vrh

Zajedno smo dotakli vrh

Zapitala sam se šta to on radi? Nisam mogla da dokučim da li je to nešto dobro ili ipak nešto loše. Po prvi put sam ostala bez teksta. Pokušavala sam nešto reći, ali koliko god sam se trudila iz mene nijedna riječ nije mogla izaći. Sve je ovo za mene nekako izgledalo nepoznato, ali bez obzira na to, imala sam osjećaj da se nekad nešto slično desilo u mom životu. Razmišljala sam o tome da sam ovu situaciju kroz koju upravo prolazim sanjala pa mi se zbog toga činila poznatom?

Gledali smo se duboko u oči. On i ja. Njegov pogled je jedno govorio, a moj nešto sasvim drugo. On je bio u putpunosti siguran da hoda ispravnom stazom, a ja nisam znala da li je taj put dobar ili loš? Na kraju, on je mene uhvatio čvrsto za ruku. Ja sve i da sam htjela nisam mogla pobjeći. Što smo se sve više ka vrhu penjali, on me je sve čvršće držao. Imala sam osjećaj da mi je na taj način želio dati do znanja da me neće pustiti. Onda se desilo nešto što nisam očekivala. Desio se trenutak kada sam shvatila da je ovo nešto čega se ne bih trebala bojati, nego bih se trebala prepustiti duboko zarobljenim emocijama koje upravo dohvataju sunčavu svjetlost. Ja sada nisam imala drugog izbora osim da pratim njegove korake.

Na kraju smo se popeli zajedno na najveći vrh. Baš na tom vrhu smo vidjeli kako leti jato ptica koje se inače rijetko ukazuju na nebu. Udahnula sam duboko i zagrlila ga. Znala sam sada da je ovo jedan od najljepših događaja kojima sam dala šansu da ožive. Poslije tog trenutka, moje emocije nikad više nisu bile zarobljene. Sada su počele doticati najveće vrhove. Sa njim.

***

Lejline tekstove možete pratiti na FB stranici Pisane riječi, IG profilu Pisane rijeci i web stranici Pisane rijeci