Naslovnica Savjetnici Pisci savjetuju: Koje knjige pročitati u 2022. godini?

Pisci savjetuju: Koje knjige pročitati u 2022. godini?

Autorica ovog teksta, Samra Šakanović Prgić, je mlada novinarka i spisateljica čije tekstove ćete čitati i na Savjetnicima.

Postoje knjige kojima se uvijek rado vraćamo, kao i one za koje smatramo da ih svatko barem jednom u životu treba pročitati. Ako tragate za dobrim starim ili pak novim knjigama koje ćete pročitati u ovoj godini mladi autori Fedor Marjanović, Ivona Grgić i Marko Matolić će vam bez sumnje olakšati vašu potragu. Bilo da ste knjiški moljci ili netko tko se tek odnedavno odlučio zaploviti knjiškim vodama, ovi bestselleri vas, zasigurno, neće ostaviti ravnodušnim.

Fedor Marjanović

Fedor Marjanović je rođen je 1990. godine u Banjoj Luci. Za sebe kaže kako je kolekcionar beskorisnih diploma, vječiti student, čitalac i pisac. U Banjoj Luci je diplomirao na Odsjeku za srpski jezik i književnost, a nakon toga je završio dva master studija iz književnosti u Novom Sadu i Banjoj Luci. Njegova priče su više puta nagrađivanje na različitim festivalima, a 2020. godine dobio je i prvo priznanja za svoj rad. Njegova pripovijetka „Kerber“ osvojila je prvu nagradu konkursa „Zija Dizdarević“. Priča „Junak bez lica“ dobila je pohvalu Dositejeve zadužbine na konkursu „Dositejevo zlatno pero“, dok je za priču „Pokrov“ dobio plaketu „Slavko Jungić Jesej“. Fedor o svojim omiljenim književnim djelima kaže sljedeće:

„Iako neko djelo kulturološki možemo smatrati bliskim ili dalekim, meni su najdraža ona koja mi stvore osjećaj da sam ušao u sopstvenu kuću, makar bila hiljadu kilometara daleko od moje realne kuće. Tako se osjećam kada čitam „Sto godina samoće” Gabrijela Garsije Markesa. Ovu knjigu sam već tri puta pročitao. Dobro sam upoznao Makondo i njegove stanovnike, pogotovo članove porodice Buendia. Plakao sam sa njima, volio ih, ljutio se na njih, mrzio ih, osuđivao i praštao. Svaki put kada bih ušao u svijet ove neobične porodice, osjećao sam se kao jedan od njih. A opet, svaki put sam otkrio nešto novo, neki detalj koji su mi prešutjeli ili sakrili od mene. Ovaj roman nije privlačan samo po svom magijskom realizmu. Manje je značajno što ljudi lete na ćilimima, a sveštenici lebde kada popiju toplu čokoladu, što u je nekim sobama vrijeme stalo, što kapljice krvi slobodno šetaju gradom, a žene se sa posteljinom vaznose u nebo. Ono što meni znači dok čitam ovaj roman je osjećaj familijarnosti koji imam sa njegovim svijetom, kao da mu zaista pripadam. Makondo je mjesto puno patnji i groznih dešavanja, ali samo u tom gradiću osjećam kako je prekrasna sloboda mašte. Pritom sam sve vrijeme svjestan da čitam genijalan tekst.

Što se „domaćih“ knjiga tiče, ne bih izabrao knjigu, koliko pisca. I kao što se ja lično osjećam kao domaći u svijetu Sto godina samoće, imam osjećaj da je ovo najmanje „domaći“ od svih pisaca. U pitanju je Borislav Pekić. Kada tokom socrealističke poetike/politike započnete svoj književni opus romanom koji parodira Jevanđelja („Vreme čuda”) znači da je komšiluk previše uzak za vašu imaginaciju. Pekić je takav pisac. On nije bježao od lokalnih tema. Veći dio njegovog opusa je posvećen njima. „Zlatno runo”, „Hodočašće Arsenija Njegovana”, „Kako upokojiti vampira”, „Uspenje i sunovrat Ikara Gublekijana”, sve su to djela koja se dešavaju na prostoru bivše Jugoslavije, koja obuhvataju istoriju našeg naroda (najvećim dijelom tokom Drugog svjetskog rata), ali čini mi se da niko do sada nije tako kosmopolitski pisao o našoj istoriji poput Pekića. Naša ljubav je počela od Hodočašća i od tada ne jenjava. Ako bih se priklonio kapitalističkom načinu razmišljanja (što svako od nas neminovno radi) onim kažualnijim čitaocima bih preporučio da u njegov svijet uđu Besnilom. U pitanju je roman mješavina zombi apokalipse, horora, trilera naučne i filozofskog romana. Ovo je sjajan uvod u njegovo djelo, kao i u Antropološku trilogiju koju otvara. Za pionire čitanja, preporučujem „Novi Jerusalim”, zbirku pripovjedaka, koja je istovremeno i roman. U njoj ćete otkriti kako se prodaje duša đavolu da bi se stvorila savršena stolica, kako se otkrivaju vještice, te kako se jede smrt. Naravno, ovi pokušaji šaljivih prikaza ne mogu potpuno opisati humor, tamu i erudiciju ovih pripovjedaka, te najviše što mogu da uradim jeste da pozovem čitaoce da ih sami otkriju.

Marko Matolić

Pisac i povjesničar Marko Matolić rođen je u Brčkom, odrastao u Orašju, a povijest je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Matolić je čuvar je prošlosti i povijesti Bosanske Posavine, autor tri pjesničke i jedne knjige kratkih priča, nakladnik i vlasnik  knjižnice s preko pet tisuća probranih naslova. Njegova knjiga „Odabrane priče iz prisoja i osoja” je izuzetno zanimljivo štivo s dva početka i jednim krajem. Naime, poznati sarajevski pisac Boris Lalić i Marko izdali su dvije knjige pod jednim krovom. Za 2022. godinu Marko preporučuje sljedeće:

„Ovaj mini izbor koji nudim sadrži dva suvremena autora i dva klasika. Strani suvremeni autor (autorica) koju preporučujem čitatelju je meksička spisateljica Fernanda Melchor i njen roman „Sezona uragana“. Roman je kritika suvremenog društva zapakovana u dinamičnu i čitljivu priču i tematizira problematiku nasilja, malih sredina i iracionalnosti društva. Od suvremenih domaćih autora preporučio bih Ninoslava Mitrovića i njegov zadnji roman „Vrapci u oluji“. Mitrovićev žanr je horor, ali mu je stil na razini književnih klasika. Ozračje romana „Vrapci u oluji“ prepuno je jeze, priča je brza i nepredvidiva, ali iznad svega nemilosrdna prema likovima koji se u njoj pojavljuju. Obje gore navedene knjige povezuje to što im je nakladnik Izdavačka kuća Imprimatur iz Banje Luke, koja objavljuje kvalitetne prijevode i mlade autore (tri godine zaredom njihove knjige nominirane su za NIN-ovu nagradu, jedna je bila i u užem izboru). Cijena knjiga je vrlo pristupačna, izdavačka kuća ima web-shop i treba je podržati u trudu koji ulaže za podizanje kvalitete bh nakladništva. Ovo nije plaćena reklama. Od klasika bih preporučio Danteovu „Komediju“, njezina melodioznost stvarno podiže ljudski duh u neslućene sfere. Čitao sam je za veliku Danteovu obljetnicu (700 godina od smrti) i dojmovi me još uvijek nisu prošli. Na našem tržištu se uglavnom može pronaći prijevod Mihovila Kombola i Mate Marasa, ali bih čitatelju preporučio da ipak pokuša pronaći manje dostupan prijevod Kolje Mićevića, jer je popraćen obimnim bilješkama i ritmički, versifikacijski i zvučno puno bliži originalu, a Komedija se ipak više sluša nego čita. Od domaćih autora bih preporučio bilo koji dječji roman Branka Ćopića, jer mi vremena koja tamo opisuje danas djeluju utopijski.”

Ivona Grgić

Ivona Grgić je rođena u Tuzli gdje je završila srednju medicinsku školu, dok je u Sarajevu završila Fakultet za kriminalistiku. Govori sedam stranih jezika, bavi se pisanjem i istraživačkim novinarstvom. Ivona je i influencerica koja rado dijeli savjete za zdravu kosu sa svojim čitateljicama i čitateljima. Osim što se bavi pisanjem, Ivona još i fotografira, a svoj umjetnički dar svakodnevno dijeli putem društvenih mreža. Ivoninu novu knjigu Muzej nostalgije možete naručiti putem njezinog Facebook profila. Kao svoje omiljene knjige, ali i knjige koje i drugi trebaju pročitati Ivona navodi sljedeće:

„Što se tiče domaćih autora, veoma mi je teško izabrati samo jednu knjigu, ali eto ako baš mora jedna knjiga, neka to bude knjiga “Plava kuverta” autora Safeta Berbića. Što se tiče stranih autora, oduševila me knjiga “Mljekar” autorice Anne Burns. Plava kuverta je jedna od najbosanskih knjiga koje sam pročitala u protekloj godini i vjerujem da će svima rastopiti srce, jer ćemo se svi pomalo pronaći u autorovim pričama. Što se Mljekara tiče, eh, ta se knjiga ne ispušta iz ruku, jer pokazuje kako zaista funkcionira jedna mala sredina, a vidike najbolje možemo proširiti ako ih gledamo kroz prizmu tih malih sredina.”

Pored navedenih knjiga, ako još uvijek niste, u 2022. godini obavezno pročitajte i klasike kao što su: Ana Karenjina (Tolstoj), Mali princ (Antoine de Saint Exupéry), Životinjska farma (George Orwell), Ponos i predrasude (Jane Austin), Veliki Gatsby (F.S.Fittzgerald), kao i knjigu Tvoj sin Huckleberry Finn domaćeg autora Bekima Sejranović. Bez obzira na to u kojem žanru najviše uživate, znajte kako čitanjem knjiga oplemenjujete svoju dušu. I ne zaboravite – knjiga je dar koji možeš otvarati opet i opet.

IZVORSamra Šakanović Prgić
Prethodni članakIzet Kiko Sarajlić: SARAJEVO
Naredni članakSvjetski dan zdravlja 7. april 2022. godine