Naslovnica Iz mog ugla Lejla Motoruga: Sve dok nas zaborav ne razdvoji

Lejla Motoruga: Sve dok nas zaborav ne razdvoji

Emina je ljepuškasta i mlada apsolventica Fakulteta kriminalističkih nauka. Ambiciozna djevojka proglašena je najboljom studenticom na fakultetu. Zbog toga je bila neopisivo sretna. Dvadesetčetverogodišnja Emina dobila je mnoge poslovne ponude.

Djevojka je također bila sretno zaljubljena. Njen dečko ju je zaprosio. Emina je blistala. Iako još nije završila sa svim ispitima, odlučila je da se uda. Mladi par je blistao od sreće. Amar, Eminin muž je imao jako dobar posao, te je dovoljno zarađivao da bi njih dvoje mogli normalno živjeti. Živjeli su u Sarajevu. Emina je jedva čekala da diplomira kako bi počela raditi. Razmišljala je o tome na koju će poslovnu ponudu pristati. Napokon je i diplomirala! Taman kada se odlučila na koji će posao pristati, saznala je da je trudna. Koliko je bila sretna, toliko je bila i razočarana, jer je to značilo da mora sve poslovne ponude odbiti. Razočarenje je kratko potrajalo. Amar je bio neopisivo sretan zbog toga što će uskoro postati otac, pogotovo kada je saznao da Emina nosi dvojke. Bračni par je blistao od sreće. Amar je tješio Eminu da će moći raditi kada blizanci napune godinu dana. Žena mu je povjerovala.

Kada su se blizanci rodili, novopečeni roditelji su im pokušali što više ljubavi pružiti. S obzirom na to da Amar mora svako jutro na posao, Emina je bila cijelu noć budna da se brine o blizancima. Taman kada jedno dijete zaspi, drugo se probudi. I tako je Emina provodila noći. Mislila je da će moći preko dana malo odspavati, ali djeca su tražila svoju majku, a na nju su čekali i kućni poslovi. Toliko je veša bilo, da se svaki dan morala uključivati mašina. Dok je veš mašina radila, i ako bi se ukazao jedan trenutak da su blizanci mirni, Emina bi se pozabavila ostalim neredom u stanu. Amar je dolazio kući kasno poslijepodne. Očekivao bi da mu žena napravi ručak, ali Emina je u zadnje vrijeme bila iscrpljena pa nije svaki dan stizala napraviti ručak. S obzirom na to da je i cijelo vrijeme brinula o djeci, zapostavila je sebe. Ništa za sebe nije više uspijevala uraditi. Emina i Amar su se polako počeli udaljavati. Često bi se svađali oko gluposti. Zadnji put su se posvađali zbog toga što je Emina umjesto Milka čokolade kupila Dorina čokoladu. Toliko su se posvađali zbog toga da na kraju nisu dva dana pričali. Amar je Emini nabijao na nos da ništa ne radi dok je kod kuće. Tako su živjeli pet godina. Iako je Emina željela da se zaposli kada joj djeca napune godinu dana, nije uspjela. Sve poslovne ponude koje je dobila su propale. Tako da je odlučila da bude domaćica. Amar je u međuvremenu našao i ljubavnicu. Njegovo “radno vrijeme” je sada postalo duže. Često bi došao u topli dom iza 21:00 s opravdanjem da je neke stvari hitno morao završiti.

Kada su Amar i Emina sa svojim blizancima krenuli do tržnog centra, imali su udes. Djeci ništa nije bilo. Hitna pomoć je konstatovala kod Amara potres mozga, a Emina je bila u besvjesnom stanju. Nije dugo trebalo da Emina dođe sebi. Kada je mlada majka došla sebi, prepala se. Nije znala ko su ljudi oko nje, niti je znala ko je ona. Emina je doživjela amneziju. Pretrage u bolnici su pokazale da Emina nema nekih ozbiljnih posljedica osim amnezije. Doktori su rekli da će joj se vjerovatno za nekoliko sedmica vratiti sjećanje.

Za Eminu Amar je bio sada neznanac, a njena djeca osobe koje ne poznaje. Majka je donijela odluku da se ne vrati u stan u kojem su svi zajedno živjeli. Iznajmila je sebi motel. Sada je Amar bio sam s djecom. S  obzirom na to da ne zna šta će s djecom dok je on na poslu, odlučio je iskoristiti svoj godišnji odmor dok ne nađe bolje rješenje. Već prvi dan je počeo da ludi. Djeca su mu skakala po živcima i tražili su očevu pažnju. Često bi pitali gdje im je mama. Amar bi im rekao da je njihova majka otišla na put i da će se uskoro vratiti. Amarov stomak je počeo krčati, a i djeca su bila gladna. Otac je jedino znao ispeći jaje. Što je i učinio kako bi stišao glad od svih prisutnih. Blizancima se nisu jela jaja, te su na pod prosula svoj ručak. Otac je sve više počeo da ludi, a djeca su se sve više derala. Jedno dijete je sav sok na sebe prolilo. Dok je Amar jedno dijete presvukao, drugo dijete je uzelo flomaster i crtalo zid nekim neprepoznatljivim simbolima. Kada je to mladi otac vidio, počeo je plakati. Plakao je kao malo dijete. U tom trenutku mu je mobitel zazvonio. Zvala ga je ljubavnica. Nije se javio. Poslije toga je nazvao svoju ženu i molio je da se vrati. Međutim, za Eminu je Amar stranac sada bio. Poslije toga je Amar od huje bacio mobitel i počeo još više plakati. Dok su mu se suze niz lice spuštale, uzeo je truleks i obrisao prosuti sok. Poslije toga je pokušao sa zida ukloniti umjetničko djelo, ali koliko god trljao truleksom zid, ništa se nije dešavalo. Došlo je vrijeme večere. Otac je poželio nešto na kašiku pojesti, ali nije znao ništa napraviti. U kuhinji je našao kokošiju supu u kesi. Pročitao je na poleđini kese kako se pravi. Pridržavao se uputa. Supa mu je uspjela. Čak su je i blizanci jeli. Poslije toga djeca su se igrala mirno u svojoj sobi. Otac je iskoristio tu priliku da opere suđe. Bio je jako tužan. Sada je tek shvatio koliko je Emina radila. Bilo mu je žao šta joj je sve nagovorio. Da može vratiti vrijeme, vratio bi i ponašao bi se drugačije. Oko 20:00 spremio je svoje blizance za spavanje. Željeli su da im otac pročita novo poglavlje iz knjige “Peter Pan”. Otac je mislio da će djeca brzo zaspati, ali djeca su pažljivo slušala. Nakon sat vremena djecu su zaspala. Amar je mogao malo predahnuti. Amarova tuga je bila neopisiva. Iako je tek nekoliko dana od udesa prošlo, Amar je poželio svoju ženu. Shvatio je da ovo sam neće izdržati. Molio je Boga sa se Emini vrati pamćenje.

Sutradan jedno dijete je rano ustalo. Otišlo je do kuhinje i pronašlo otpakovanu vreću brašna. Dijete je zavuklo svoje rukice kako bi “zgrabilo” brašna i bacilo ga u zrak. Skoro cijela vreća je tako “nestala”. Kada je otac to ugledao upitao je svoje dijete šta to radi. Dijete mu je odgovorilo da pravi snijeg i da se sada u kući mogu sankati. Amaru je malo falilo da dobije slom živaca. Počeo je na svoje dijete da urliče i da ga odvede u sobu. Dijete je glasno plakalo. Zatim se i drugo dijete probudilo. Amar je opet počeo plakati.

Deset dana je ova agonija za Amara potrajala. Kada je bio došao do tog trenutka da zaista više nije znao šta da uradi i kada se zapitao kako će se brinuti za svoju djecu kada se opet vrati na posao, zazvoni mu mobitel. Bila je to Emina. Rekla mu je da su joj se sva sjećanja vratila i da će se kući vratiti. Amarovoj sreći nije bilo kraja. Sada je počeo plakati od sreće. Rekao je Emini da će on doći po nju s djecom. Prije nego što je krenuo pospremio je stan onoliko koliko je mogao i svratio je do cvjećare da kupi buket ruža. Kada je ugledao Eminu, zagrlio ju je najjače što je mogao i izvinuo se za svoje ponašanje i za sve izgovorene riječi.

Tako su živjeli sve do kraja života….ili sve dok ih opet zaborav nije razdvojio.

Prethodni članakSarajevo Business Forum će promovirati Sarajevo kao svjetsku turističku destinaciju
Naredni članakSandra Zaimović: Gubitak