Naslovnica Zdrav život Šta možda pogrešno mislite o HPV infekcijama?

Šta možda pogrešno mislite o HPV infekcijama?

1. Samo muškarci prenose HPV

Netačno. I muškarci i žene mogu prenositi humane papiloma viruse seksualnim parnerima. Muškarac koji je prenosnik HPV, dobio je HPV od nekoga. Ako je heteronormativan, znači da je bio s nekom ženom koja ga je inficirala i onda on taj virus prenosi sljedećoj partnerici. 

2. Samo žene mogu dobiti infekciju

Ono što je razlika jeste to da kod muškaraca obično prolazi bez nekih većih problema, dok kod žena oštećenja epitelnih stanica, ako nisu na vrijeme otkrivena i tretirana, prelaze u rak grlića. Muškarci također imaju infekciju HPV. Međutim, netačno bi bilo reći da kod muškaraca HPV infekcija nikako ne može izazvati rak ili kondilome/bradavice i druge probleme- muškarci nisu imuni ovo, te su tako vrlo česte HPV infekcije poslije kojih nastaju bradavice na penisu, a nisu rijetki ni slučajevi citoloških promjena, pa i raka anusa i grla. To što neko nema cerviks ne znači da ne može oboljeti od infekcije HPV niti da ne može dobiti maligne promjene uzrokovane HPV-om. 

I muškarci i žene su u jednakom riziku od kontaktiranja HPV virusa.

3. HPV se ne može dobiti u prvom seksualnom kontaktu

Netačno. O tome sam već pisala. Istina je drugačija – infekcije HPV-om su tako raširenae da ih se dosta dogodi pri prvom seksualnom iskustvu, naročito ukoliko nije korištena zaštita kondom, što povećava rizik. Demografski, infekcije su najraširenije u populaciji tinejdžera.  Rizik kontaktiranja virusa se povećava s brojem prethodnih partnera osobe. 

4. Rak grlića materice dobijaju samo starije žene, one u menopauzi

Netačno. Zapravo u toj dobi opada rizik. Rizik je najveći kod žena u dvadesetim i tridesetim.

5. Infekcije s HPV su rijetke

Netačno. Istina je da su HPV najčešće seksualno prenosive infekcije. Postoji više od 100 različitih tipova HPV-a, a značajan postotak muškaraca i žena izložen je barem jednoj vrsti virusa tijekom rane odrasle dobi. 4 od 5 Amerikanaca će u toku života imati infekciju nekim od ovih sojeva, to je oko 80%, a možemo pretpostaviti da je situacija slična i širom svijeta. Osim što je vrlo čest virus, većina ljudi nikada ne razvija simptome ili zdravstvene probleme, a virus nesvjesno prosljeđuje svojim partnerima. Međutim, ono što je za jednu osobu subklinička infekcija s kojom se organizam sam izbori i ne dovede do citoloških oštećenja, za drugu osobu možda bude nešto što će dovesti do raka.

6. Ako imam HPV, sigurno ću dobiti rak

Netačno. Postoji oko 150 tipova HPV, a tipovi 16 i 18 su najrizičniji za razvoj raka grlića materice. Oko 70% slučajeva raka grlića materice je uzrokovano s ova dva tipa humanih papiloma virusa. Međutim, rak grlića se ne razvije tek tako, u nekoliko dana ili mjeseci. Recimo pregledi Papa jednom godišnje su sasvim dovoljni da se otkriju maligne promjene na vrijeme. Zato imamo one nalaze CIN različitog stepena. 

CIN 1 označava cervikalnu intraepitelnu neoplaziju prvog stepena. Taj naziv označava prisutnost abnormalno (displastično) promijenjenih stanica vrata maternice, zbog čega se često ta promjena naziva i displazija nižeg, odnosno blažeg stupnja. Drugim riječima, to je najblaži stupanj abnormalnih promjena stanica koje je uzrokovao virus HPV-a. Sljedeći stepen su CIN 2 i 3, ali to nisu nalazi raka grlića – to su nalazi da neko ima prekanceroznu promjenu – promjenu koja prethodi raku grlića materice. Zato su nam potrebni redovni pregledi, i ne smijemo dozvoliti zapostavljanja. Prekancerozne promjene je moguće tretirati i tako prevenirati teške operativne zahvate.

7. HPV infekcije nastaju usljed pada imuniteta

Ovo je napola tačno. Naime kod ljudi koji imaju ozbiljne imunodeficijencije, rizik toga da se organizam neće sam izboriti s infekcijom je veći. Ponovimo – naš imuni sistem nas ne štiti od kontaktiranja nekog uzročnika bolesti, ali nam pomaže da se izborimo s njim. Ova teza o tome kako HPV infekcije nastaju usljed pad imuniteta je vjerovatno laički pojednostavljena činjenica da se često dešava da se organizam sam izbori s HPV virusom, a da kod ljudi s imunodeficijencijom to nije slučaj. Citološke promjene usljed infekcije HPV-om ne nastaju samo usljed imunodeficijencije, nego i usljed niza drugih faktora koji povećavaju rizik – ako se ne ide redovno na Papa (i ostale) ginekološke preglede, ako osoba puši, ako osoba često mijenja partnere te ako je osoba rano stupila u seksualne kontakte. Dakle, nije jedino imunitet taj na koji se oslanjamo. 

HPV infekcije nastaju, kako da vam kažem – jer smo intimno bili s nekim i radili nešto. 

8. HPV je izlječiv

Ovo je napola tačno. Zavisi kako se uzme. Tačno je da se dosta osoba izbori s infekcijom, a da ni ne znaju da su je imali, i tačno je to da ako su nastala neka oštećenja epitelnih stanica, to je moguće tretirati. Ali to nije uvijek slučaj – svako individualno reaguje i nekom infekcija nekim sojem HPV prođe bez posljedica i zaliječi se, bez izazivanja citoloških promjena, dok kod druge osobe može da ima posljedice. Mi ne možemo znati u koju grupu spadamo. Vakcine u kombinaciji s redovnim ginekološkim pregledima su ključni za suzbijanje raka grlića materice i infekcija s nekoliko sojeva ovog virusa. Nemamo skrininge – preglede koji bi mogli utvriditi pojavu promjena pitela na nekim drugim sluzokožama – zato rak grla, anusa često prođu ispod radara, nažalost. 

9. HPV vakcina štiti samo od raka grlića materice

HPV vakcina, pogotovo ona devetotovalentna, štiti od infekcije onim tipovima HPV virusa koje ta vakcina sadrži. Najvažnije je da vakcina štiti od ona dva visokorizična tipa – HPV 16 i 18 (a sve tri HPV vakcine koje postoje na svijetu štite od upravo tih sojeva). Međutim drugi sojevi sadržani u vakcini nas štite i od promjena stanica na drugim dijelovima tijela, pa čak i od bradavica i raka grla ili anusa. Ne zaboravimo da postoji i rak vulve i vagine, koji su također uzrokovani HPV infekcijama. No vakcina nas ne štiti od nekih drugih tipova HPV (ne zaboravimo da ih ima oko 150), ali opet – ti drugi tipovi nisu tako opasni. Vakcina protiv HPV infekcija ne sadrži viruse nego samo neke njihove dijelove koji iniciraju imunološku aktivnost našeg organizma i produkciju odgovarajućih antitijela. Što više ovih tipova komponenti iz različitih sojeva virusa neka vakcina sadrži, protiv više sojeva nas štiti.

10. HPV vakcina nije sigurna ni efikasna

Ovo je totalna laž. Niz od tri doze najefikasniji  je način prevencije HPV-a i osmišljen je tako da izloži mlade ljude antigenima iz ovih virusa  prije nego što postanu seksualno aktivni, tako da njihova tijela grade imunitet prije kontaktiranja virusa. 

Gomila je naučnih dokaza na strani toga da su HPV vakcine, naročito Gardasil -9 koja štiti od 9 oblika HPV-a, sigurne i efikasne. A jedan o posljednjih dokaza za to je rapidno praktično iskorjenjivanje raka grlića materice u australskoj populaciji i nordijskoj, koje su vakcinisana zahvaljujući sveobuhvatnim programima HPV vakcinacije. Studija u NEJM objavljena u oktobru 2020. je pokazala supstancijalno reduciran rizik obolijevanja od raka grlića, a studija u Lancetu, objavljena u junu 2020. je finalna analiza efikasnosti HPV vakcina koja je pokazala da se u 14 godina upotrebe ove vakcine smajila incidenca raka grlića, a vakcinisane osobe su seropozivne tj. imaju antitijela na HPV virus. Konkretno, Gardasil 9 vakcina je dokaz da nauka funkcioniše.

Još o vakcinama protiv HPV-a i raku grlića materice  možete pročitati ovdje ovdje.

11. Kondom štiti od HPV infekcija

Upotreba kondoma znatno smanjuje rizik infekcije, ali ga ne uklanja. Postoji dijelovi kože koji su u toku odnosa u kontaktu gdje virus ipak može doći. Tu su i problemi kontaktiranja virusa prilikom oralnog seksa, za koji, pa ne vjerujemo da baš ljudi koriste kondome, zar ne? 

IZVORQuantum of Science
Prethodni članakKako ojačati imunitet djeteta
Naredni članakNarodno pozorište Sarajevo gostovalo u Osijeku