Naslovnica Iz mog ugla Josip Milanović: Ljubav je kad imaš u životu barem nekoga da te...

Josip Milanović: Ljubav je kad imaš u životu barem nekoga da te prati

Josip MIlanović - Piso J piše o posebnoj vezi i ljubavi

Ljudi se čuvaju za ruke, srce, uspomene, teško izgovorene riječi i mjesta gdje najviše boli.

A, boli.
Nekad od ruku, nekad od izgovorenih riječi, nekad zbog mjesta, a najčešće zbog ljudi.
Zapravo, najčešće od ljudi.

Onih kojima trčiš u susret kazati sve ono lijepo zbog čega ti se slezena ježi. Onima kojima ruke čuvaš od zime, žuljeva, poderanih džepova i širokih prstenova. Onima zbog kojih se negdje na povratku iz kafane mrzneš samo da bi ugrijao nečija slomljena ramena i zbog onih s kojima ti uvijek nedostaje neke teme za razgovor, a nije baš da nešto pametno i kažete.



Ima i onih koji te ne mogu čuvati za ruku, ali su zauvijek vezani za tvoje srce.

Onih kojima sve ispričaš, a da ti zauzvrat ništa ne kažu.
Ima onih koji su ti uvijek negdje oko glave i nogu kad se razbiješ na najsitnije komade, kad u jastuku ostavljaš obrise jedva kupljene maskare, kad negdje kraj prozora čekaš poruku ili zvono na vratima dok na Youtube tri sata slušaš istu pjesmu. Ima onih kojima ne kažeš kad ćeš i gdje ćeš negdje otići, jer znaš da te čekaju.

I stvarno te dočekaju.

Za savršeno počešljanu ljubav i čupava stvorenja.
Ona na četiri noge koja su ti jutarnji alarm, najiskreniji prijatelj i utočište.
I kad galamiš i kad tepaš i kad dijeliš s njima najdraži obrok, preko klinca kupljenu vrećicu hrane, kad krmeljav ustaješ prije svih, jer treba čupavo četveronožno utočište izvesti vani i mrziti cijeli svijet jer ti je hladno i spava ti se.

A ljubav je to.
I kad se ne čuva za ruku, nego za neki konopac s ljubavlju negdje u nekoj tvornici spremljen.
Ljubav je i kad se smrznut vratiš u stan, kuću, napraviš sebi čaj da se ugriješ, jer ne vrijedi ponovno leći spavati pa umjesto Youtube-a samo slušaš šapice kako proizvode najljepši zvuk od parket ili pločice.
Ljubav je i kad ti svi ostave, a ti znaš da imaš kome doći.

Nekome kome nisi predebela ili ružna, nekome zbog koga se ne moraš šminkati, oblačiti u skupocjenu odjeću i kome nećeš biti manje vrijedan ako nemaš više od stotinu lajkova na neku društvenu objavu.

Ljubav je kad imaš u životu barem nekoga da te prati.
I kad ideš i kad se vraćaš.
Kad žuriš i od sebe se pod jorganom skrivaš.
Od (pri)padanja.

Jer, ljudi se ne trebaju vezati.
Ljude treba svezati.

Za srce.
Za sebe.
Zbog sebe.

Bili čupavi ili počešljani svejedno.
Uvijek će biti netko tko će vas pratiti i koga ćete prati.
Ma koliko god nogu ima.
Važno je da ima jedno srce, rukama vam vezano.

Prethodni članakKoncert klavirskog trija u sarajevskom BKC-u 30. oktobra
Naredni članakOdmori u BiH: Vodič za idealan vikend odmor u Banjaluci