Naslovnica Iz mog ugla Olivera Oprešnik: Depresija

Olivera Oprešnik: Depresija

Šta trebamo (ne)raditi kada želimo pomoći osobi koja je u depresiji?

Foto: Freepik

Mnogi od nas, da ne kažem skoro svi, upoznati su sa periodima lošeg raspoloženja, a neki i sa ozbiljnim periodima depresije. Na društvenim mrežama je puno savjeta, puno raznih rješenja, ali uglavnom nestručnih. Jednostavno došlo je do miješanja dužih perioda neraspoloženja sa prvim naznakama depresije. Otuda i savjeti i instant rješenja.

Kada se neko požali da je depresivan, bezvoljan i umoran prvo mu se kaže da se trgne, jer postoje i ljudi koji imaju i ozbiljne probleme. A ne dopuštaju sebi takav luksuz (iako nisu svjesni da depresija može imati više uzroka).

Trzni se, baš ima suprotan efekat, jer ljudi u izazovu već sebi prebacuju, što su dopustili da se osjećaju tako. Zatim ih napadaju da su lijeni, kao da su oni sami riješili da budu lijeni. Oni se i sami okreću u zbrci svojih misli, nesigurnosti, i često su prestrogi prema sebi. Koliko to sa strane laicima može izgledati nemoguće. Tako je, uglavnom su prestrogi prema sebi, i iscrpljeni od unutrašnje tenzije i time što nisu postigli i ostali na nekom zacrtanom nivou. Drugi kažu radi na sebi, što isto povlači loše raspoloženje jer tada doživljavaju svijet neprijateljski. Većina se u stvari dosta trudi da izađe iz tog začaranog kruga, i kad čuju tako nešto, shvataju da niko ne primjećuje taj njihov trud, te odatle i savjeti – da rade na sebi. Kažu, uzmi pročitaj neku knjigu, izađi da šetaš, kao da nisu svjesni da je tada koncentracija veoma niska. Depresija nije tako jednostavna, da je može izliječiti heklanje i par pročitanih knjiga. Povremeno neraspoloženje zbog nekog stresa nije isto što i depresija.

Zatim birajte misli, naravno najteža tehnika i nisam sigurna koliko ljudi može to da zaista postigne. Polovični savjeti, na brzinu otkucani na fejsu nisu rješenje.

Rješenje je potražiti stručnu pomoć i prihvatiti razgovor profesionalca, i tako krenuti sa radom na sebi (pravim radom na sebi uz pomoć profesionalca, a ne hemije da ne bude zabune). Tada se može dodati meditacija, opuštanje i ostala pomoć.

I nikako nije lijepo nabacivati im krivicu, jer oni već sebe optužuju. Između ostalih trenutno popularan savjet je – “nisi ti depresivna, ti si nezahvalna”. Tek kasnije dođe objašnjenje, da si nezahvlalan prema sebi jer imaš kvaliteta i to ne vidiš. Ali ako osoba nije upoznata sa tom terminologijom, može shvatiti da je nipodoštavaju, da misle da je lijena. Ta rečenica može da probudi neke traume iz djetinjstva, kada su roditelji pokazali neko nerazumijevanje i sve to propratili takvim komentarom. Osoba koja je u depresiji je umorna od tih tenzija, od unutrašnjih sukoba, od lošeg mišljenja o sebi i savjete doživljava kao potvrdu tih unutrašnjih stavova. Ne gleda realano, ne shvata realno šta joj govorite već kroz iskrivljenu prizmu svojih osjećanja. Želi jednostavno da se osami, i izbjegne takve savjete, ali problem je u njoj i njenim unutrašnjim impulsima.

Rješenje je rad i učenje, posvećivanje nekim vještinama, ali bez pretjeranih očekivanja.

Osoba mora da bude svjesna da ne može sve da bude odlično od početka, već mora postepeno. I to je od bitnih lekcija, jer depresija između ostalog može proisteći iz pretjeranih očekivanja, nerealnih sagledavanja svojih vrlina i prestrogog odnosa prema sebi.

Potrebno je kao u vicu, rad, red i disciplina. Prvo uči se neka nova veština, zatim se uči strpljenju i najviše uči se kako biti blag i podsticajan. Tu se mogu osloniti na motivacione rečenice ali samo kao pomoć i alat. A pravi rad je na povratku samopouzdanja. A samim tim zaposlen um, nema toliko vremena za iscrpljujuće analize svega i svačega.

Polako proširivati vidike, postepeno uvoditi navike kao što su šetnja ( svetlost i svež vazduh pomažu), izazov sa čitanjem, razvijati aktivno čitanje, neki hobi. Mnogo toga ali najvažnije naći potporu stručne osobe.

Rečenica „ja nikad sebi ne bih dozvolila da budem u depresiji“ je krajnje optužujuća. Prije nego što krenete da ih optužujete da su sebi dopustili da se tako osjećaju, da su lijeni, da ima ljudi sa “pravim problemima”, a ne umišljenim, sjetite se da oni već sebe optužuju, već sebe ne vole, inače ne bi bili u takvom stanju. Pružite im ljubav i razumijevanje bez optužbi. Ako je moguće pomozite im na podizanju samopouzdanja, da se osjećaju korisnim i vrijednim.

Ljubav, mir, sklad.