Naslovnica Intervju Sanja Đermanović: Dobre ideje spajaju ljude, možemo motivirati i poticati jedni druge...

Sanja Đermanović: Dobre ideje spajaju ljude, možemo motivirati i poticati jedni druge da stvaramo, a ne razaramo

Sanja Đermanović je žena koja diše, priča i živi permakulturu. Sa Sanjom smo pričali o odnosu prema prirodi, mogućnostima koje nam pruža, samoj permakulturi i jestivim balkonskim vrtovima.

  • Sanja, možete li nam jedostavnim riječima objasniti šta je permakultura i šta znači zvanje permakulturnog dizajnera?

Permakultura je odabir održivog načina življenja i djelovanja u skladu sa prirodom, bez obzira gdje živimo, kakav posao radimo i u kojem smo stadiju života. Sama riječ jasno nagovještava da se radi o permanentnoj kulturi, a koju povremeno primjenjuju i oni koji nikada nisu čuli za nju, jer se radi o zdravorazumskom pristupu prirodi, hrani, stanovanju, energiji, resursima, zajednici i samima sebi. Kao vrsta učenja i pokreta nudi pregršt praktičnih alata za dizajniranje našeg životnog i radnog prostora upravo po uzoru na prirodu: od vrta u kojem regeneriramo tlo i istovremeno uvećavamo berbu, “pametnog“ dizajna naših stanova, kuća i objekata u kojima svakodnevno provodimo vrijeme – živimo, radimo i igramo se koristeći zdrave i prirodne materijale, odabira vrste i načina korištenja i čuvanja energije, te lokalno dostupnih resursa, pa sve do kvalitetnih ljudskih zajednica koje svojim djelovanjem ne degradiraju, nego obogaćuju prirodu i sav živi svijet u njoj. Permakultura prepisuje obrasce iz prirode i primjenjuje ih u svakom segmentu našega života promišljanjem i dizajnom. Ono što je dobro je da nas podučava kako da krenemo sa onim šta već imamo i znamo, ne moramo sve ostaviti i krenuti sa nulte pozicije. Gotovo se svako mjesto i djelovanje mogu transformirati, upravo primjenjujući alate koji se kroz permakulturu nude.

Zvanje permakulturnog dizajnera može se steći pohađanjem 72-satnog tečaja po svjetskim standardima, a putem kojeg ste dovoljno izloženi osnovama permakulture i novog promišljanja o sebi i svijetu oko vas. Dobijete dovoljno vrlo praktičnih “alata u ruke“ da korak po korak mijenjate svoj život nabolje i pravite izbore koji su dobri ne samo za vas, nego i za vašu porodicu, zajednicu i cijelu planetu. Ko želi dalje, uz stalnu primjenu i testiranje već naučenoga, učiti o tome, može za mentora uzeti nekoga od instruktora permakulture sa iskustvom u određenoj oblasti i pripremati se da i sam/a postane instruktor. Također, postoji sjajna literatura kojom se možete koristiti, jer je presudno i učenje koliko i primjena u praksi. Nažalost, na našim je jezicima literatura limitirana, ali postoje organizacije u regiji koje vrijedno rade na tome da se i to promijeni. Bitno je da što više ljudi čuju za i upoznaju koncept permakulture, pa će jednoga dana izdavačkim kućama postati interesantno prevoditi i literaturu iz svijeta.

Udruženje u kojem ste zaposleni “Nešto Više“ ima svoje permakulturno imanje. Možete li nam reći kako ono izgleda?

Udruženje građana “Nešto Više“ razvija svoje permakulturno imanje kod Mostara. Da bi neko mjesto postalo “permakulturno“, potrebno je stalno usvajati nova znanja, testirati ih, istraživati i ekperimentirati sa rješenjima izazova sa kojim se susrećete, ali istovremeno i slijedeći dinamiku, ritam prirode. Nije poenta uložiti veliki novac odjednom i “napraviti“ permakulturno mjesto, to je jedan fini proces stvaranja, promišljanja, otkrivanja i odgovaranja dizajnom rješenja, kako biste sa što manje novaca i koristeći resurse koji su vam dostupni lokalno (često i besplatno) gradili sklad sa prirodom. Strpljenje i promatranje pojava oko nas se višestruko isplati, prije nego se odlučimo za neko rješenje – jer samo tako možemo donositi odluke koje će donijeti dugoročna rješenja, održiva i funkcionalna.

Na našem smo imanju najprije krenuli sa njegovanjem i promatranjem onoga što smo zatekli na komadu zemlje kad smo ga kupili. Kroz godine istražujemo i dodajemo dio po dio cjelokupnom (eko)sistemu koji stremi tome da bude što održiviji, žilaviji, zajedno sa nama. Imamo voćnjake, vrtove i zaštićene prostore za uzgoj hrane u kojima potičemo i slijedimo bioraznolikost, ne obrađujemo zemlju klasičnim metodama i teškim mašinama, nego je ozdravljujemo malčiranjem prirodnim materijalima, mješovitom sadnjom biljaka koje se podržavaju i međusobno pomažu, uvodimo sve više trajnica i koristimo zelene alate da zemljište regeneriramo. U naše vrtove, sva su živa bića dobrodošla: trudimo se uključivati što manje intervencija, kako bismo dopustili prirodi da vrati balans u kojem predatorski lanac obavlja posao zaštite biljaka za nas. Samonikle biljke ne doživljavamo kao korove, nego kao učitelje, pomagače i vrlo često i hranu, a insektima, žabama, kornjačama, ježevima, gmizavcima, pticama i drugim manjim i većim stvorenjima smo zahvalni jer obavljajući svoj dio posla u našim vrtovima, umanjuju naše investicije i u novcu i u uloženoj energiji i resursima. Na imanju imamo i jedan “divlji“ dio kojeg čuvamo kao sigurnu zonu za bića iz prirode, kako ne bi morali prilaziti kućama da traže hranu, vodu ili sklonište, jer ne treba zaboraviti da smo mi njima “uzurpirali“ teritorij, a ne oni nama.

Za navodnjavanje koristimo kišnicu te vodu iz bunara, koja nije za piće. Kišnicu skupljamo sa zelenog krova naše kuće, deponiramo gravitacijom u spremnike i koristimo je kao najveće blago za naše biljke. Vodu iz bunara još koristimo i u kući, za kuhinju i kupatilo, čišćenje, jer nema potrebe za to koristiti pitku vodu. U kući, gdje su nam i uredi, koristimo isključivo biorazgradive deterdžente i kozmetiku, jer svu sivu vodu iz nje pročišćavamo u jednom živućem sistemu koji se zove močvarna gredica. Siva voda se cijevima ulijeva u močvarnu gredicu gravitacijom, a u njoj je rogozi koje smo prenijeli iz prirode svojim korijenjem prečišćavaju i dovode u stanje da se njome može zalijevati voćnjak. Imamo samo jednu malu česmu na kojoj se koristi voda iz gradskog sistema, i ona služi isključivo za potrebe kuhanja ili pića.

Zeleni krov na kući je još jedno stanište posebnim, jako izdržljivim biljkama, koje imaju funkciju i termo i hidroizolacije. Kod nas je veći problem vrućina, i izazov kako dovoljno rashladiti i kuću i samo imanje, nego što je samo grijanje tokom zime. Osim zelenog krova, bitna je izolacija kuće, biranje materijala komponenata objekta, i tu još imamo jako puno posla. Također, na izazovu sa visokim temperaturama radi se i stalnom sadnjom trajnica i stabala. Zelenilo odrađuje svoj posao svojim višestrukim funkcijama, a sjena ljeti na našem imanju znači više života. Na tome neprestano radimo, i uživamo u promjenama koje iz sezone u sezonu primjećujemo.

Postavili smo solarni sistem, koji podržava proizvodnju većine električne energije koja nam je potrebna tokom dana. Bateriju ne koristimo, jer osim što nam je bila skupa, znamo i da je ekološki problem za kasnije deponiranje, a u Mostaru većinu vremena ima dovoljno svjetlosti da se proizvodi energija za naše potrebe. Imamo čak i solarnu sušaru, u kojoj u svakoj sezoni imamo šta sušiti, od voća i povrća, preko ljekovitog bilja i samoniklih jestivih biljaka.

U vrtu reproduciramo sjemena izdržljivih biljaka, i sami za svoje potrebe proizvodimo presadnice i većinu sadnica. I to je proces, i učenja i stvaranja, i gotovo svaki dan otkrivamo nešto novo. Na tom tragu imamo želju i radimo na ideji organiziranja male društvene banke sjemena, jer od drugih vrtlara dobijemo toliko darova sjemena biljaka koje oni dugo uzgajaju da je šteta da i drugi ljudi ne dobiju priliku da se posluže njima. Iza ideje, o kojoj učimo od više iskusnih ljudi i organizacija iz zemlje i regiona, krije se jednostavna zamisao da svi koji su zainteresirani mogu dobiti dio sjemena, uzgajati biljke na svom imanju, reproducirati sjemena opet i dio vratiti u “banku“ kako bi se neko drugi opet mogao poslužiti njima. Ljudi rado dijele svoje viškove sjemena, a ovakvim pristupom ideja uzgoja dobre hrane i uspješnog vrtlarenja se širi, a sjemena se čuvaju od propadanja i zaborava. Ove godine ćemo konačno i napraviti prve ozbiljne korake prema tome u saradnji sa našim partnerima “CPCD“ iz Sarajeva, kroz projekat “Misli o prirodi!“. U okviru ovog velikog projekta, kojeg podržava Švedska, UG “Nešto Više“ kao EKO HUB Mostar radi sa vrtlarima i onima koji to žele postati kroz FB grupu “Ja sadim, a ti?“, gdje se rodila jedna nevjerovatna energija među članovima grupe. Šteta je takvu energiju ne pretočiti u održivu podršku i poticanje stvaranja novih jestivih vrtova u Bosni i Hercegovini, ali i širom svijeta, odakle nam se pridružuju članovi.

Na imanju također vodimo računa o materijalima, kompostiramo sav biološki otpad iz kuhinje, ali i svu biomasu koja ostaje nakon uzgoja ili orezivanjem biljaka. Suhe grančice pretvaramo u sječku i vraćamo je zemlji. Što se tiče plastike, trudimo se da je što manje koristimo i donosimo na imanje, ali nažalost ona je još uvijek neminovna pojava. Svu mekanu plastiku pretvaramo u ekocigle od pet boca, koje koristimo za gradnju. Kutijice od ambalaže pokušavamo zaposliti što duže koristeći ih za presadnice, umjesto da kupujemo posude. Recikliramo ili opetovano koristimo i konzerve i limenke, tako da se trudimo da u otpadu i na deponijama završi što manje otpada.

Ima se dosta toga još spomenuti, stalno se nešto novo radi. Najbolje je doći i posjetiti nas, to mjesto i postoji kako bismo mogli ugostiti, pokazati, demonstrirati da se može živjeti ljepše i zdravije, a da novce možemo trošiti bolje i pametnije.

Koja je poveznica između permakulture i urbanih vrtova?

Permakultura također potiče vrtlarenje i ozelenjavanje urbanih zajednica. Hrana se može uzgajati na dosta mjesta i u gradovima, primjera za to ima beskrajno puno. Mi povremeno radimo akcije formiranja jestivih urbanih vrtova u zajednicama koje Eko HUB Mostar pokriva, u Trebinju, Jablanici, Konjicu i Mostaru. Uz osnovna znanja iz permakulture, koje svako može usvojiti i primjenjivati, jestivi vrt možemo imati na prozorskoj dasci, balkonu, terasi, dvorištu ili okućnici. Ljepota i jeste u tome da ukoliko to stvarno želite, imate moć promijeniti svoju svakodnevnicu. Pogledajte u grupi “Ja sadim, a ti?“ kakve čudesne jestive vrtove stvaraju članovi grupe na najneobičnijim mjestima u gradovima. Dio sopstvene hrane možete uzgajati na nevjerovatno malim površinama, a znat ćete šta jedete. Za ono što ipak morate kupiti, gledajte da upoznate svog “farmera“, kupujte lokalno od onih koji čuvaju prirodu i vaše zdravlje, koje možete posjetiti i vidjeti kako uzgajaju hranu: da li je tretiraju ljubavlju ili nečim drugim. Informacija je pri tome najbitnija, saznajte ko su i gdje žive ljudi koji mare i za prirodu i za hranu, i jednom kad se upustite u taj svijet promišljanja šta jedete teško ćete se odlučivati kupovati hranu koja ima samo oblik.

  • Šta mogu uraditi ljudi koji žive u stanovima? Zagazili smo u maj, u Bosni još uvijek nije toplo i standardno cvijeće još nije zasađeno. Šta možemo zasaditi umjesto cvijeća i kada?

Stan može postati vaša zelena oaza. Ako već imate cvijeće, znači da možete uzgajati i hranu. Zavisno od prostora, pozicije, vremenskih utjecaja i vremena kojeg možete odvojiti za svoj maleni vrt, nema razloga da na balkonu, terasi ili prozorskoj dasci ne uzgajate povrće, voće, začinsko i ljekovito bilje. I naravno – cvijeće. Svaki vrt treba mješovite kulture, imat ćete manje posla, biljke i druga bića iz okoline će vam pomagati. Krenite sa jednostavnijim kulturama koje ne zahtijevaju posebno znanje, učite i dalje obogaćujte svoj vrt sa novim kulturama. Gotovo na svim balkonima, a pogotovo onima koji se mogu zaštititi, možete uzgajati hranu preko cijele godine. Većina kultura se uzgaja na proljeće i tokom ljeta, ali postoje i zimske kulture koje će vas radovati. I trajnice, koje jednom posadite, a uvijek su vam na raspolaganju.

Maj je najljepši i najintenzivniji dio godine za pokretanje vrta. Gotovo se sve može posaditi. Krenite sa salatama, blitvom, jagodama, peršinom, mentom, čili papričicama, lukom… Oni koji imaju malo više vremena i volje, neka se upuste i u uzgoj paradajza, paprika, patlidžana, sad je pravo vrijeme. Postoje manje sorte koje možete lako uzgajati i u posudama. I dodajte, uvijek dodajte, neven, kadifice, dragoljub, bosiljak, matičnjak, petunije, gavez, boražinu… Pronađite tabelu dobrih i loših susjeda u vrtu, i sadite ono što volite jesti. Počnite sa biljkama koje dugo rađaju, koje se beru više puta, i koje se branjem dalje razvijaju. Na grupi “Ja sadim, a ti?“ imate besplatan pristup priručnicima koji vam mogu pomoći kako da pripremite vrt, odaberete kulture i njegujete ih uspješno. Također možete pogledati različite edukacije, koje vam mogu pomoći da postanete uspješan (urbani) vrtlar.

Upravo je ovih dana u toku novi poziv za podršku budućim, novim vrtlarima, za 50 novih mini jestivih vrtova. Ako živite u BiH, imate maleni prostor i želju da naučite kako da formirate svoj prvi jestivi vrt površine do 5 m2 i dobijete podršku mentora, članova grupe od preko 5000 članova i paketić sa početnim biljkama, poziv i aplikaciju možete vidjeti na: MISLI O PRIRODI.

A oni koji već imaju iskustva i vrtove, mogu nam se svakako pridružiti na svakodnevno druženje, dijeljenje iskustava, podršku i učenje u grupi “Ja sadim, a ti?”.

Nema ljepšeg vrta od onoga sa puno različitih kultura, takav je prizor neprevaziđen. Uživat ćete više nego što možete i zamisliti. Budite roditelj jednom malom vrtu, dobrobiti od njega su puno veće od onoga što ćete ubrati.

Kompostiranje je u svijetu veliki hit, na koji način možemo kompostirati bez neugodnih mirisa ukoliko živimo u stanu (sa balkonom)?

Kompostiranje je vrlo bitno, jer tako odvajamo bio ostatke od otpada koji je nerazgradiv. Zemljište je sve siromašnije zbog zagađenja, ali i zbog nedostatka organske mase koju ne vraćamo natrag zemlji. Ako kompostiramo, u našim kantama za otpad ćemo smanjiti količinu i manje ćemo rasipati. Zemlja treba organsku materiju natrag, da bi bila zdrava, dobro stanište mikroorganizmima, gljivama i sitnim bićima, da bi bila rahla i sposobna zadržati vlažnost, i naravno potentna da nam još dugo bude na raspolaganju i omogućava hranu koja život znači.

Kompostiranje je proces miješanja vlažnog biološkog otpada i suhih prirodnih materijala. I može se raditi u stanu. Ljudi često kompostiranje povezuju sa neugodnim mirisima i skupljanjem mušica, ali ako se kompostiranje radi ispravno, ništa se od toga neće desiti. Kompost treba mirisati na šumsko tlo, a ako se desi da se pojavi neugodan miris, znači da nešto ne radimo kako treba. I to nije kraj – kompost uvijek možete “popraviti“. Ako je prevlažan, dodajete više suhe mase, a ako stagnira i biootpad se suši, dodaje se više vlažnih ostataka ili se malo zalije odstajalom vodom.

U stanu se kompostiranje može raditi u namjenskim, kupovnim komposterima. Ali možete ga napraviti i sami od neke plastične kante, oblika i veličine koja vam odgovara. Treba stajati na nekom mjestu na balkonu, gdje nije na izravnom suncu, uvijek treba da je poklopljen, da se lagano dopunjava ostacima iz kuhinje, nakon toga uvijek zasipa suhim materijalima (piljevinom, lišćem, slamom, i sl.) i povremeno miješa, da se ne bi sabio i istisnuo zrak, koji je neophodan da se ne stvaraju neugodni mirisi. Istina je, treba naučiti o materijalima i detaljima, ali oni su ti koje gotovo svakodnevno bacate, i to možete saznati iz toliko izvora, da više i nema izgovora zašto da ne kompostiramo. Na kraju krajeva, ako i niste za ideju da to radite u stanu, svako od nas može bioostatke iz kuhinje odvajati i dodati nekom vrtlaru, ili ga odnijeti negdje u prirodu i vratiti ga zemlji. Jer ono što jeste i treba biti bogatstvo, a ne otpad, kad se pomiješa sa nerazgradivim materijalima kao što je plastika, na deponiji u tom obliku proizvodi stakleničke plinove koji razaraju našu planetu. A mi bismo je, ovim jednostavnim djelovanjem, mogli regenerirati.

Počnite danas. I počnite sami. Naučite kompostirati, lako je i zdravorazumski. Upoznajte druge koji kompostiraju. U svijetu se odavno pojavio trend zajedničkih većih kompostera u dvorištima zgrada, pa zar je nemoguće da to uskoro ne bude istina i u našoj zemlji? Dobre ideje spajaju ljude, možemo motivirati i poticati jedni druge da stvaramo, a ne razaramo.

Prethodni članakŠtrudla od špinata ili zelja
Naredni članakGrađani Sarajeva od uništenja spasili preko milion KM