Naslovnica Iz mog ugla Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina je jedno ogromno i obično nedostajanje

I na kraju shvatiš da nema već odavno nas toliko u Bosni i Hercegovini, koliko Bosne i Hercegovine ima u nama.

I to je to.

Sjećam se još vremena dok su baba i dedo bili živi i jedva čekali neki blagdan ili ljeto da dođu iz Austrije i nekoliko tjedana provedu ovdje. Jer, imali su oni sve, u savršeno uređenoj Austriji, samo Bosnu nisu imali, a nedostajala im je.I baš po belaju, znalo se par puta dogoditi da kad dođu ovdje toliko se umore od posjeta, te poremete za njihov organizam normalni unos hrane dnevno, da su i u bolnici znali biti.

Eto. To je Bosna i Hercegovina. Jedno ogromno i obično nedostajanje. Zraka, ljudi, hrane i nenajavljenog dolaska u goste. S kesom u ruci, naravno. Nikako praznih ruku. Jer, treba natrpati kesu, onoliko koliko si natrpao dušu. I ljubavlju i poštovanjem. Kad kažeš Bosna i Hercegovina nesvjesno izgovoriš toliko radosti, tuge, uspomene, sreće, ispričanih priča i neostvarenih želja. Izgovoriš toliko herojskih imena, vrhunskih sportista, molitvi, sati provedenih na stanicama, aerodromima, pakirajući i gurajući kofere. Kažeš sve ono što ti u isto vrijeme i srca i duša govori i sve ono što te u isto vrijeme može nasmijati i rasplakati.

Ima dana kada šutnjom izgovoriš njeno ime. Kad guraš sebe da je voliš, a iz nje bježiš. Kao što mnogi guraju kofere iz nje, a vole je bezuvjetno. Ima dana kada grliš sebe kao što bi zagrlio sve njene planine, brda, rijeke i jezera. A ne stigneš. Jer negdje tamo u razmaku između presvlačenja pidžame i radnog odijela, stigneš samo poslati poruku mami da si dobro, da si je poželio i da si sretan. A, zapravo nikad tužniji nisi bio. Ima dana kada kao najveći roker u duši, negdje tamo daleko pustiš sevdalinke i pojačaš ih na najjače. Da dušu nahraniš, udebljaš svoje nedostajanje i plačeš uz najljepše otpjevane ljubavi. Toliko jako da je dovoljno samo par suza da obriše prašinu s diplome nekog zdravstvenog fakulteta, doktorata ili bilo kojeg ordena tvog dnevnog boravka, tamo negdje u nekoj strasse u kojoj živiš da preživiš. Ima dana kada pijan od ljubavi za Bosnom i Hercegovinom napraviš sebi najjaču kavu, kafu i kahvu. Kada sam sebe podmitiš, jer ti fali korupcije. Kada odlučiš otići iz Bosne i Hercegovine, svjestan da gdje god bio upravo nju sa sobom nosiš. Ne u koferu, suzom nakvašenoj karti u jednom smjeru, nego u srcu, duši i plućima. Nadisanim nje i njene ljepote. Bosna i Hercegovina je zemlja s toliko sjajnih novinara, a toliko loših vijesti. Bosna i Hercegovina je zemlja s toliko dobrih doktora, a tako teških bolesti. Bosna i Hercegovina je zemlja s toliko dobrih ljudi, a toliko loših djela.

Bosna i Hercegovina je zemlja Božića i Bajrama.Vaskrsa, Đurđevdana i Hanuke. Bosna i Hercegovina je zemlja sitih pite, ćevapa, kave i rakije, a gladnih Bosne i Hercegovine. Zato, tebi inatna zemljo nek ti je sretan ovaj dan. I svima onima koji te vole iz Bosne i Hercegovine, baš kao i onima koji su otišli, a opet zauvijek ostali ovdje.

Sretan ti ovaj dan koji će mnogi slaviti u porodilištu, zatvoru, crkvi, džamiji, sinagogi, na groblju, čekaonici doma zdravlja ili na operacijskom stolu. Sretan i onima koji su u bosanskom amfiteatru prepunom njemačkih doktora, u polupraznom kazalištu, prepunim autobusnim stanicama, na koncertu, knjižnici, kožnim foteljama nekog ministarstva. Sretan i onima koji tamo na drvenoj stolici, kraj peći na drva kupljenim s penzijom od 150 KM čekaju bolja vremena, a znaju da neće doći. Sretan i onima u ulici Maršala Tita na broju 16. Tri puta. Na tri jezika. Da svi razumiju. Da nas već odavno nema toliko u Bosni i Hercegovini, koliko Bosne i Hercegovine ima u nama.

IZVORJosip Milanoivć / Piso J
Prethodni članakPODRŠKA I UMREŽAVANJE ZA MEĐUNARODNI DAN PODUZETNICA
Naredni članak‘Čisto, da se zna!’ inovacijski izazov je počeo